Moramo mijenjati navike: Za 30 godina ćemo gladovati

Kako naše globalno stanovništvo nastavlja rasti, neke procjene sugeriraju da bi do 2050. godine na Zemlji moglo živjeti 10 milijardi ljudi. A da bi mogli prehraniti toliku populaciju trebat će proizvesti vrlo velike količine hrane. Do tad je preostalo samo 30 sezona sadnje i žetve pa je jasno da se poljoprivreda mora stuboka promijeniti.

Evo nekoliko prijedloga koje je sažeo reporter BBC-a koji je tijekom proteklih pola godine putovao Europom i razgovarao s raznim stručnjacima, ali i farmerima, kao i onima koji hranu distribuiraju.

1. Stvaranje robotizirane farme

Dok stotine tisuća ljudi strahuje od gubitka posla zbog uvođenja robota, farmeri smatraju da bi robotizacija u poljoprivredi bila od velike pomoći. Voziti traktor ili kombajn satima po užarenom suncu i stalno raditi jedne te iste dosadne radnje nije baš previše zabavno. Za to vrijeme farmeri bi mogli raditi nešto puno korisnije, a to je upravljanje poslovanjem.

Tvrtka Small Robot stvorila je tri mala robota: Tom, Dick i Harry. Tom uzima geotagirane fotografije biljaka i šalje ih na analizu. Dick prska biljke izbjegavajući nepotrebno zagađivanje tla i vode, te štedi resurse. Harry sadi. Zajedno obavljaju monotone zadatke koje inače obavlja čovjek, ali to rade s mnogo većom preciznošću i s puno manje otpada.

2. Očuvanje dragocjenog tla

Jedan od razloga zašto bi mali, mobilni roboti mogli biti dobra vijest za poljodjelstvo je to što oni u mnogim poslovima mogu zamijeniti konvencionalne traktore. Obični traktori su teški i dok voze poljem ostavljaju za sobom zbijeno tlo. To uništava zemlju i smanjuje njezinu sposobnost da zadrži vodu i tako šteti usjevu.

Korištenjem manjih i lakših robota o posla velikih konvencionalnih traktora. Obični traktori su teški. Kada prelaze preko polja, zbijaju tlo. To razbija praznine unutar, smanjujući veličinu pora koji drže zrak i vodu. Ovo zbijanje značajno utječe na sposobnost tla da zadrži vodu i tako sposobnost usjeva da to uzme zajedno s hranjivim tvarima.

Korištenjem manjih, lakših robota za obavljanje poslova koje trenutno obavljaju traktori mogao bi uvelike pomoći u smanjenju tih problema. Doduše, robot ne može vući velike, teške strojeve poput plugova li kultivatora. Ali oni ni ne žele ponavljati tradicionalne metode uzgoja.

Hrvoje Jelavic (PIXSELL)

3. Dati šansu hrani

Jedna od najšokantnijih činjenica je da se velika količina dobre, jestive hrane gubi zbog kvarenja prilikom skladištenja i transporta. Procjenjuje se, prema podacima UN-a, da je to trećina hrane koja se plasira na tržište. Praksa prijevoza i pohrane još uvijek nije na zavidnom nivou.

Jedna od zemalja s takvim problemom je i Nizozemska koja je drugi najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda nakon SAD-a, ako se računa vrijednost robe. Zato Nizozemci imaju velikih problema s otpadom. Nizozemska vlada obećaal ej postati prva zemlja u EU koja će prepoloviti količinu bačene hrane do 2030. godine.

Postoji bezbroj briljantnih ideja i inicijativa kojima bi se uštedjelo na otpadu, no najbolja je aplikacija 'To Good To Go'. Ona omougćuje trgovcima da hranu koju bi inače bacili, a još uvijek nije izgubila kvalitetu, jednostavno ponude kupcima po nižoj cijeni.

4. Usporavanje starenja

Još ne možemo vratiti sat, ali, barem voću možemo produžiti vijek trajanja. Banane koje jedemo doputovale su iz Ekvadora, Dominikanske Republike ili Kostarike. Da bi došle do našeg stola one su ubrane zelene i provele su vjerojatno 40 dana na brodu, a onda su završileu supermarketu gdje, da bi se postavile na police, moraju biti savršeno žute i bez crnih mrlja. Za to je potrebno vrlo pažljivo rukovanje.

Ako banana sazrije prerano, otpušta etilen koji izaziva zrenje u drugim bananama i potrebno je da samo jedna jako zrela banana uništi čak 15 posto pošiljke. To je neizmjerno velika količina uništenih banana.

Ono što neki znanstvenici u Norwichu u Velikoj Britaniji rade jest uređivanje genoma banane. Modificiraju specifični zapis u njihovom DNA tako da bi proizvele daleko manje etilena, što bi dovelo do manjeg kvarenja i gubitka isporučene količine. U nekim dijelovima svijeta to bi se moglo vrlo brzo uvesti u praksu, no u EU ovakvo modificiranje je strogo regulirano i treba dugi rok da bi dobilo odobrenje.

5. Pametniji izbori

Poljprivrednici, proizvođači, trgovci i potrošalči slažu se da trenutačni način uzgoja, prerade irpdaje hrane nisu održivi. Jedini način da do 2050. godine nahranimo 10 milijardi ljudi jest da poljoprivredna i prehrambena industrija postanu mnogo održivije. A to zahtijeva promjene cijelog modela uzgoja, prerade, transporta, skladištenja i prodaje. To znači da mnoge tvrtke i vlade moraju poduzeti velike promjene.

Primjerice da supermarketi počnu označavati na deklaracijama koje voće je proizvedeno uz – primjerice – uštedu vode koja nestaje ili korištenjem novih tehnologija kako bi se izbjeglo rasipanje resursa, potoji još mnogo toga što bi se moglo učiniti da cijenimo hranu i njezine proizvođače. Izgradnja svijeta koji će se hraniti održivom poljoprivredom je težak zadatak. No, poljoprivrednici, trgovci i vlade moraju se angažirati već sad kako bismo imali dovoljno hrane u budućnosti. A to bi trebao i svaki pojedinac, počevši već danas.