Mnogi će ovisnici o praćenju nogometnih utakmica u doba Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji povremeno zavapiti: "Eh, da je barem još živa hobotnica Paul!", bez obzira što je svakoj racionalnoj osobi jasno da je riječ o potpunoj besmislici. Hobotnica Paul svjetski se proslavio time što je od Europskog prvenstva u nogometu 2008. u Austriji i Švicarskoj do Svjetskog prvenstva 2010. u Južnoafričkoj Republici " prognozirao 14 utakmica odnosno pobjednika turnira, pri čemu je "pogriješio", samo dvaput.
S uspješnošću od 85,7 posto ušao je u legendu. No, ovaj glavonožac vrste obična hobotnica na svijet je došao još početkom siječnja 2008. u jednom od rezervoara Centra za istraživanje mora u Weymouthu, na jugozapadu Engleske, pa je već i to što je uspio poživjeti sve do listopada 2010. bilo pravo malo čudo. Obične hobotnice žive oko dvije godine, što znači da je on preminuo u miru i u dubokoj starosti.
Ono što je u njegovom slučaju najšašavije jest to da je u svom akvariju u Oberhausenu u Njemačkoj predviđao nogometne rezultate uspješnije od mnogih moćnih, velikih, ekstremno bogatih institucija koje se lome oko najmodernijih algoritama kako bi izračunale makar vjerojatnosti svake pojedine reprezentacije na natjecanju u Rusiji, ako već ne i pobjednike.
Dovoljno je samo pogledati kakve su se banke toga prihvatile; Goldman Sachs smatra da najveće šanse za osvajanje prvenstva ima Brazil, ING računa na Španjolsku, UBS je za favorita proglasio Njemačku, Nomura predviđa uspjeh Francuske kao najvjerojatniji. Svoja predviđanja donose i sve zamislive kladionice diljem svijeta, svoje ljestvice uspješnosti odnosno trenutne snage i forme imaju i FIFA i mnoge druge organizacije.
I svima je zajedničko to da su svi redom svjesni da koriste takve statističke modele koji ne uzimaju u obzir, primjerice, da čudesni Egipćanin Mo Salah možda i neće biti sasvim spreman za razbijanje suparničkih obrana na svjetskom prvenstvu jer se još neće sasvim oporaviti od hrvačkog zahvata Sergia Ramosa nad njim u finalu Lige prvaka u Kijevu između Liverpoola i Real Madrida.
Ili da bi njemački reprezentativci Mesut Özil i Ilkay Gündogan mogli biti indisponirani otkako su ih Nijemci, koji su ih do tada obožavali, naglo popljuvali jer su se mladići turskog porijekla, a zapravo rođeni u Njemačkoj, slikali s Recepom Tayyipom Erdoganom tijekom njegove krajnje sporne izborne kampanje po EU-u uoči izbora u Turskoj. To je razlog zašto je teško odgovoriti kome je teže predvidjeti nogometne rezultate; matematičarima ili kladioničarima.
The Economist je primijetio da pojedini kladioničari, primjerice Betfair, ipak jesu pratili situaciju sa Salahom. Ova Liverpoolova zvijezda ujedno je i apsolutno najvažniji igrač reprezentacije Egipta koji se natječe u skupini A, s Rusijom, Urugvajem i Saudijskom Arabijom. Kladionice su Egiptu prije Ramosovog pokušaja lomljenja ključne kosti Salaha davale 40 posto vjerojatnosti da će proći grupu.
Nakon onog starta odmah su predviđanje srušili na 30 posto, da bi narednih dana, kako se ispostavljalo da se Salah odlično oporavlja, prognoze kladionice opet rasle sve do 40 posto. Nasuprot tome, status Španjolske na kladionicama skoro da se nije promijenio otkako je prije nekoliko dana prvo objavljeno da će izbornik Julen Lopetegui odmah nakon svjetskog prvenstva preuzeti Real Madrid, zbog čega su mu ljudi iz nacionalnog nogometnog saveza već dan poslije, 13. lipnja, dali otkaz i pozvali Fernanda Hierra.
Na prvi pogled se čini da su kladionice prihvatile zaključak top-matematičara da je malo koji izbornik sposoban činiti bitniju razliku u igri reprezentacije. Tu je i slučaj Njemačke, koja u posljednje vrijeme igra relativno loše, ne zbog Özila i Gündogana, nego naprosto zbog ciklusa nekoliko loših utakmica, poraza od Austrije i neriješenog sa Saudijskom Arabijom. "Forma je trenutna, klasa je stalna", nekad se kaže, što ispada da nema veze s baš ničim.
Mađarska je, primjerice, u zlatno doba dva puta igrala u finalu svjetskih prvenstava, a da se od 1986. nije kvalificirala niti jednom. Čime se onda statističari najčešće služe? Služe se nečime što se zove "Eloove formule", o sustavu koji je u 50-ima sastavio mađarsko-američki matematičar Arpad Elo za potrebe sastavljanja ljestvica šahovskih majstora.
Smislio je način bodovanja šahista prema rezultatima, i takav da zadovoljava uvjet po kojem je statistička vjerojatnost da kad se suoče dvojica među kojima je razlika 100 bodova, onaj bolji ima šanse da će pobijediti od 64 posto. U slučaju razlike od 200 bodova onaj bolji ima šanse, statistički i iskustveno dokazano, da će dobiti u 76 posto slučajeva.
Njegovim principima, racionalno prilagođenima posebnosti svake pojedine situacije, danas se koriste u proizvodnji video igara, u nogometu, bejzbolu, košarci, američkom nogometu..., čak i u društvenim igrama poput brutalne i zarazne "Diplomacije".
Prvi i osnovni zadatak svakog sustava je optimizirati i matematički izraziti najrealniji odnos između loših prošlih rezultata i mogućnosti oporavka u budućnosti, te i obratno na određeni način. U svijetu nogometa možda najpoznatija internetska stranica koja donosi ljestvicu kvalitete nogometnih reprezentacija je EloRatings.net. Najbolji matematičari svijeta odavno su primijetili da su njene ljestvice puno vjernije od FIFA-ine. Za hrvatsku reprezentaciju to je odlična vijest.
Prema FIFA-i Hrvatska je 20. na svijetu, Island čak 22., Nigerija 48., Argentina – jasno – peta najbolja. Argentina je peta i na EloRatings, samo što je ovdje Hrvatska 17., pri čemu je i razlika u bodovima bitno manja. Island je ovdje tek 24., pri čemu je razlika do Hrvatske bitno veća, a Nigerija je 45. Ovdje je riječ baš o čvrstoj matematici. Jedna od kategorija je i povijesni prosjek koji Hrvatsku smješta čak na 12. mjesto.
To je i razlog zašto većina modela koje koriste banke i ekonomisti koriste kao bazu upravo Eloovu metodu. A opet, niti sam Elo ne garantira ništa ako autori modela ne uspijevaju vjerno odmjeriti težinu svakog pojedinog podatka, primjerice, da rezultat s početka i kraja 20. stoljeća u smislu broja golova nema jednaku težinu, jer se tada golova davalo puno više. Ili da itekako ima smisla razlika u pobjedi kod kuće protiv slabog protivnika u odnosu na onu u gostima protiv jakog.
Primjerice, nije isto jedva skucati 2:0 na Maksimiru protiv Estonije ili 2:1 protiv Italije u gostima, i to još u Palermu. To i jest jedan od razloga zašto malo tko vjeruje predviđanjima Goldman Sachsa, vrlo često pogrešnima u kritičnim trenucima, primjerice, kad su za osvajanje prvenstva u Brazilu domaćinu davali čak 25 posto šansi, a Njemačkoj samo 14 posto.
Znamo da su se na kraju ove dvije ekipe srele u polufinalu gdje je Njemačka Brazil uništila sa 7:0, pardon, sa 7:1, pri čemu je jedini gol za Brazil pao već na isteku utakmice. To da Goldman Sachs nije precizan dobra je vijest za Hrvatsku zato što na ovom turniru našoj nacionalnoj ekipi predviđa da neće proći skupinu, da će je proći Nigerija. Njoj potom predviđa sudar s Francuskom i poraz, Francuskoj potom Njemačku i poraz, Njemačkoj potom Brazil i poraz, te Brazilu na kraju pobjedu u finalu protiv Nizozemske.
Takvo što bi bilo kadro složiti i malo dijete. Na kraju ova banka daje Brazilu čak 19 posto šansi, Njemačkoj i Francuskoj po 11 posto, Španjolskoj samo 6, Portugalu 9, Engleskoj i Belgiji po osam, Hrvatskoj jedan posto. 21StClub ima tri modela; prema rejtingu reprezentacija, prema rejtingu igrača i kombinaciju ta dva. Po prvom Brazil ima čak 32 posto šanse, Španjolska 17, Njemačka samo 5, što je iz aviona se vidi nerealno.
Prema igračima, međutim, Brazil ima 13 posto, Njemačka 14, Španjolska i Belgija čak po 17. Ovdje se očito vodi računa i o formi i o kvaliteti. Na kraju je zanimljivo da najumjerenije prognoze Brazilu daju 19 posto, Njemačkoj i Španjolskoj naizmjenice po 13 odnosno 16 posto, te da su takve prognoze one koje u pravilu najbolje tretiraju Hrvatsku. Ako je tome tako, zašto onda svi prognostičari ne rade na isti način? E, pa zato što je odrediti vrijednost igrača, a posebno njegovu vrijednost unutar nekog nogometnog kluba, vraški teško.
Pojedini statističari najbolje ocjenjuju one igrače koji najviše pridonose u igri bez lopte, koji pritišću protivničku obranu kad ova ima loptu, koji i progone protivničke napadače u prodoru. S druge strane, neki prognostičari prate učinak momčadi kad igra bez određenog igrača. U košarci je to lako, izmjene su brze, poeni se na utakmici brzo nižu. U nogometu to je već puno teže, ali i ovdje to ima smisla.
U konačnici se na ovaj ili onaj način može dobiti odnos koliko je neka reprezentacija bila uspješnija ili manje uspješna od prikazane kvalitete njenih igrača. Tu je opet dobra vijest za Hrvatsku. Osim rankinga i igrača i reprezentacije koji su po tablicama 21stClub za našu reprezentaciju puno bolji nego za Nigeriju i Island, njegovi izračuni ukazuju i na to da su naši igrači igrali puno bolje nego što je na kraju ispao plasman reprezentacije.
Nigerija i Island su pak kao tim imali bitno bolje rezultate nego što su prikazali kvalitetu njihovi igrači. Ima tu, očito veze i to što su hrvatski igrači sam svjetski vrh, definitivno vezni red, s jedne strane, a s druge to što je rejting reprezentacije uvelike obuhvatio rezultate Ante Čačića koji se pri kraju svog mandata sasvim raspao.
Konačno, tu je i pitanje neki ekstremno teško mjerljivih stvari, primjerice onoga da je "nogomet u kojem igra 11 protiv 11 igrača, a u kojem uvijek pobjeđuje Njemačka". Riječ je o tradiciji nogometa, taktici i načinu igre, zbog čega je Njemačka u tri četvrtine natjecanja na svjetskoj razini na kojima je nastupila, uspjela doći do polufinala i zbog čega je osvojila čak četiri svjetska prvenstva.
