Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) ili Lou Gehrigova bolest niz je simptoma koji vrlo teško vode do točne dijagnoze, a oboljeli, kažu statistike i medicinski priručnici, s tom bolešću mogu živjeti maksimalno pet godina.
Kako je onda fizičar Steven Hawking uspio čak 55 godina živjeti s vjerojatno najgorom neurodegenerativnom bolešću na svijetu? Neke teorije tijekom godina kažu čak da je Hawkingu bolest krivo dijagnosticirana ili da je njegova nevjerojatna inteligencija imala neke veze s time da je ALS usporio.
U većini slučajeva bolest se dijagnosticira između 55. i 75. godine života, a smrt nastupa za tri do pet godina uslijed respiratornih problema i dehidracije koja nastupa jer se osoba teško hrani s obzirom da ne može gutati.
Samo 10 posto oboljelih poživi do deset godina, a postoji i mladenački oblik koji se pojavljuje u tinejdžerskim godinama i jako se sporo razvija, tako da su neki oboljeli doživjeli i šezdesete. Neki liječnici tvrde kako je upravo od toga bolovao Hawking no da su liječnici tek u njegovoj 21. godini 'uhvatili' bolest.
U oboljelih od ALS-a odumiru i gornji i donji motorički neuroni te mišići otkazuju poslušnost. Kako neuroni umiru opada i sposobnost koordinacije, to pak uzrokuje nenamjerne trzaje koji se ne mogu kontrolirati. Nekima, no ne i Hawkingu, bolest 'pojede' i neurone u mozgu.
- Život sam proveo u iščekivanju smrti koja je uvijek bila negdje blizu, tako da mi je vrijeme uvijek bilo nešto od velike vrijednosti. Toliko toga želim učiniti, mrzim trošiti vrijeme - rekao je Hawking 2006 godine.
Života u sjeni bolesti sjetili su se i njegovi obožavatelji i kolege te napomenuli kako bi zaista samo posebna osoba, nakon gledanja smrti u oči svaki dan desetljećima, smogla hrabrosti i snage tako doprinjeti i toliko raditi tijekom života, te ne pasti u depresiju.
Hawking je desetljeća proveo prikovan uz kolica, a o njemu su brinule supruga, djeca te tri medicinske sestre. Komunicirao je preko računala kojeg je kontrolirao dvama prstima, a kasnije kroz desni obraz. Na kraju je mogao reći šest riječi po minuti.
ALS se opisuje kao bolest u kojoj je oboljela osoba zatočena u tijelu koje uopće ne funkcionira, no to Hawkinga nije spriječilo da živi život na kojem bi mu mogli zavidjeti i oni zdraviji i mlađi - lebdio je u bestežinskom stanju, išao na koncerte i susrete u Bijelu kuću i snimao scene za serije poput "Teorija velikog praska".
Umjesto dvije godine, koliko su mu prognozirali, Steven Hawking je s ALS-om živio 55 godina, a za to je vrijeme postigao više nego većina stanovnika planete, te zauvijek promijenio naša viđenja svemira, znanosti ali i ograničenja oboljelih od neurodegenerativnih bolesti. Hawking je baš u svemu bio jedinstvena iznimka.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A ja se pitam, kako su ljudi uspjeli tolike godine izdržati da Hawkingu ne dodijele Nobelovu nagradu, koju on više ne može dobiti zbog pravila, da se nagrade ne mogu podijeliti posmrtno. Ako ikada dobijem Nobelovu nagradu, bit će me zbog toga stid!
Pa bio je podoban za MUMLANJE , veliki majstor za veliki prasak , kosmos i crne rupe ... Postavis mu pitanje i moras cekati 3 sata za jedan odgovor i to uz pomoc mumlajuceg prevodioca. a odgovor sam po sebi ... prikaži još!i nema nikakav odgovor, samo teorije i spekulacije... Dakle bio je dobra pomoc da se uzima 300 milijardi dolara "godisnji budzet NASE " i zato su ga drzali ko BILJKU u saksiji... I nista nije ostavi covjecanstvu OD KORISTI , kao sto nece ni ovi koji su ostali iza njega....