Znanost
4044 prikaza

Je li lijek za autizam obična bakterija iz probiotika?

Ilustracija za autizam
Auism/Flickr
L. reuteri na miševima je pokazao nevjerojatan uspjeh u smanjivanju ili uklanjanju simptoma autizma, vidjeti ćemo kako je s ljudima

Autizam utječe na ljudsko ponašanje i komuniciranje, te vrlo često na kapacitete za učenje. Sve su to dobro poznate činjenice. Ono što je manje poznato, jest da se sa stanjem povezuju i problemi u gastrointestinalnom sustavu.

Crijeva djece s autizmom često imaju bakterije posve različite od onih u crijevima "zdrave" djece. Konzekvenca je toga da su neki ljudi mnogo skloniji određenom setu medicinskih boljki.

Flora crijeva je, prema nekim medicinskim istraživačima, ključ stanja i kako ga liječiti. Nedavna istraživanja pokazuju kako "petljanje" po bakterijama u crijevima životinja radikalni utječe na njihov živčani sustav. Iskorjenjivanje autizma uz pomoć "igranja" s ekologijom crijeva zaista možda ima budućnost, piše Economist.

Barem tako sugerira studija objavljena u Neuronu. U njoj, Mauro Costa-Mattioli s Baylor koledža i njegovi kolege demonstriraju kako je uvođenje određene bakterije u crijevo miša koji pokazuje simptome autizma može ukloniti neke od tih simptoma. U pitanju je Lactobacillus reuteri koji se redovito nalazi u zdravim sustavima i pomaže regulirati nivoe kiselosti. I, što je najbolje, lako ga je nabaviti kao probiotik.

Žena s rakom nakon tretmana kemoterapije Sveti Gral Znanost Razvili test koji za 10 minuta otkriva bolujete li od raka

Dr. Costa-Mattioli i njegov tim prvo su pisali o utjecaju L. reuteri na posljedice autizma još 2016. godine, nakon eksperimentiranja s pretilim ženkama miševa. One imaju tendenciju rađati potomke sa simptomima sličnim ljudima s autizmom - nemogućnost socijalizacije, repetitivno ponašanje i nevoljkost komuniciranja. Crijeva i majke i potomka nemaju L. reuteri. Pa su se zapitali što bi se dogodilo da se te bakterije "transplantira" u životinje. Kod potomaka su simptomi autizma nestali.

To je pak dovelo do zadnjeg u nizu eksperimenata, na miševima koji imaju autistične simptome inducirane na četiri drugačija načina. Nekima su utjecali na gene, drugi su izloženi kiselinama koji su sastavni dijelovi lijekova koji se koriste za liječenje bipolarnog poremećaja, a poznati su po tome da induciraju autizam u fetusa. Nekima su crijeva potpuno ogoljena od bakterija, a neki pripadaju grupaciji kod koje se ne može shvatiti zašto imaju autistične crte, tj. koji je uzrok.

Martina Sgritta, jedna od kolegica Coste-Mattiolija, analizirala je bakterije u crijevima tih životinja. Shvatila je da miševi koji pripadaju genetski mijenjanim miševima kao i skupina kod koje se ne zna zašto imaju autizam, imaju male količine L. reuteri, oni bez ikakvih bakterija tako nemaju niti L. reuteri, a oni izloženi kiselini imaju normalne količine bakterija.

Zadnji je rezultat neočekivan, ali ekipa je svejedno nastavila. Pokus se sastojao od toga da je svaki od četiri tipa bio predstavljen sa između sedam i 15 miševa koji su, od dobi od tri tjedna, pili vodu prepunu L. reuteri dok je isti broj miševa u kontrolnoj skupini dobivao običnu vodu. Tijekom trajanja pokusa regularno se skupljao njihov izmet, kako bi se mogle pratiti bakterije. A u dobi od sedam tjedana, dobili su svojevrstan test socijalizacije.

Zemlja i Mjesec ŠTO SE ZBIVA Znanost Čitava Zemlja 'brunda', a nitko ne zna zašto

Prvi je test uključivao biranje hoće li miš iz eksperimenta htjeti otići u kontejner gdje je drugi miš ili će biti u kontejneru gdje nema nikoga (gdje ostaje sam). 

Drugi je test kontrolirao koliko dulje oni koji su primali L. reuteri provode vremena šnjofajući i družeći se s drugim miševima.

U oba su testa miševi koji su konzumirali L. reuteri kroz vodu (neovisno o tome kako im je autizam bio induciran) bili društveniji od kontrolne skupine. Tim je od početka mislio kako je dodatni L. reuteri nekako mijenjao crijevnu floru i činio ju "normalnijom". No, to nije do kraja točno. L. reuteri je mijenjao floru crijeva i onih koji uopće nisu imali bakterije i onih koji su imali normalne količine te bakterije (ali im je višak bakterije pomogao). 

Sljedeća je hipoteza bila da bakterija nekako reagira s oksitocinom, hormonom koji oblikuje ponašanje i igra ulogu u tome kako se ljudi i drugi sisavci povezuju. Costa-Mattioli znao je od radova iz 2013. da je sprejanje oksitocinom u noseve miševa sa simptomima autizma pomoglo ublažiti neke simptome. 

Sgritta je ponovila pokuse obrativši posebnu pažnju na reakcije s oksitocinom kojeg su "uklonili iz sustava" ili "deaktivirali". U ovom slučaju L. reuteri nije imala efekta.

Treća teza je "tok određenih iona" koji miševima "sugeriraju" da je socijalizacija (makar na mišjoj razini) pozitivna stvar koja donosi zadovoljstvo. Ti su tokovi bili, laički rečeno, jaki kod miševa s mnogo L. reuteri bakterija, dok su bili slabi kod onih koji nisu imali spomenutu bakteriju ili je bila u malim količinama.

Jednorozi nosorozi NEVJEROJATNO Znanost Jednorozi su doista postojali i živjeli su s ljudima

Znanstvenici smatraju da su ti efekti kontrolirani iz crijeva preko vagus živca, koji spaja mozak i crijeva. Kod životinja kod kojih je taj nerv presječen tretman s L. reuteri nije imao nikakvog uspjeha kod ublažavanja njihovih simptoma autizma.

Najvažniji aspekt u cijeloj priči jest kako je lako L. reuteri nabaviti s obzirom da ni na koji način ne predstavlja hazard za ljudsko zdravlje te nije potrebno organizirati kliničko testiranje bakterije.

Jasno je da je autizam puno kompleksniji od želje da se komunicira i druži s drugima. I nikada se ne treba previše uzbuditi oko pokusa na miševima. No, Costa-Mattioli, kao i mnoštvo liječnika smatraju kako je ovo dovoljno da se naprave barem preliminarni testovi ima li L. reuteri pozitivnih učinaka na ljude s autizmom.

I drugi se slaži. Sarkis Mazmanian sa kalifornijskog Instituta za tehnologiju radi na istom polju. O rezultatima kaže: "Mislim da je ljestvica jako nisko postavljena i da bi se apsolutno trebalo raditi s ljudima jer znamo da bakterija nije toksična, te da postoji minimalan, ako ikakav rizik od komplikacija". 

S druge strane ima mišljenje o roditeljima koji će sada sami kupovati probiotik koji sadrži tu bakteriju te "šopati" svoju djecu.

"Ne znam koliko će to uroditi plodom, s obzirom da postoje podvrste bakterija, da se na njih u laboratoriju može utjecati i da je teško kontrolirati količinu, koja je isto bitna", kaže, upravo je zato, a Costa-Mattioli se slaže, treba što prije krenuti s testiranjima na ljudima.