Ruski vojni satelit Cosmos-2251 i komercijalni satelit Iridium 33 sudarili su se u veljači 2009. godine. Oba su satelita uništena a oblak ostataka i krhotina razletio se orbitom oko Zemlje. Pretpostavka je da je sudar rezultirao s 1.400 komada ostataka većih od 10 centimetara, a mnogi će u orbiti ostati do kraja stoljeća.
Izbjegavanje sudara s ovim fragmentima znači da je potrebno više pažnje no prije pri lansiranju objekata u svemir. Svemirske kolizije ubrzano postaju problem nakon što kompanije poput SpaceX i OneWeb plan planiraju lansiranje mega-konstelacija koje će se sastojati od stotina satelita i letjelica, te će dramatično povećati broj objekata u orbiti.
Praćenje svemirskog smeća je težak zadatak. Napravljen je katalog 19.000 objekata od kojih je 2.000 aktivnih satelita, a ostalo je smeće i otpad. S obzirom da se mogu detektirati objekti veći od jednog centimetra vjerojatno je da oko Zemlje "pluta" 750.000 komada smeća.
"Ako možete zamisliti da svi automobili na britanskom otočju voze po čitavoj površini onda imate mnogo prostora između svakog automobila, i sudari će biti rijetki, no činjenica je da se automobili voze po ograničenom prostoru, po cestama, a isto vrijedi i za orbite. Sateliti o kojima mi govorimo (i o kojima smo ovisni) ne voze bilogdje, nego su za njih odabrane posebne orbite, a one su sve zagušenije", kaže Lewis koji dijeli zabrinutost s mnogim znanstvenicima koji kažu da će mega-konstelacije dodatno opteretiti sustav.
Godine 1978. znanstvenik Donald Kessler upozorio je da se u našoj orbiti, kako šaljemo nove satelite, povećava količina svemirskog otpada, koji se ubrzano gomila i predstavlja sve veću prijetnju.
To gomilanje opasnog otpada do kojeg dolazi uslijed niza velikih sudara u niskoj zemljinoj orbiti, prozvano je Kesslerovim sindromom. Budući da je on na djelu, znanstvenici su se počeli brinuti što bi se moglo dogoditi ako izgubimo dragocjene podatke kojima 'upravljaju' sateliti , pa su počeli razmišljati kako se riješiti problematičnog smeća i spriječiti Kesslerov sindrom.
UN preporuča da državne i privatne kompanije učine sve što je moguće da se reducira produkcija smeća te da se uklone starine koje se nalaze na putu operativnim satelitima.
Stava su kako mali sateliti 25 godina nakon isteka "roka trajanja" i završetka operativnosti trebaju biti uklonjeni. Objekti ispod 600 kilometara udaljenosti od Zemlje sami će izgoriti, dok sve iznad treba aktivne mehanizme poput raketa da ih "spuste".
Američka Aerospace Corporation i Lockheed Martin razvijaju sistem za praćenje imena "space fence", čiji je krajnji cilj točnije detektirati ostatke uz pomoć radara, a onda razviti i sukladnu tehnologiju koja bi omogućila uklanjanje ostataka.
Tvrtka Planet koja se bavi snimanjem planete iz svemira odlučila je svoj satelit locirati ispod 800 kilometara iznad površine Zemlje kako bi se "mimoišli" sa ostalima te da se uklanjanje iz orbite obavlja lakše.
