Istraživači u Italiji izazvali su pomutnju među homoseksualcima kad su objavili rezultate najnovijeg istraživanja 'Psihoticizam, nezreli obrambeni mehanizmi i preplašeni stilovi povezivanja povezani su s povećanim homofobičnim stavovima', koje je objavljeno u časopisu za seksualnu medicinu.
Mnogi su uočili da se u znanstvenom radu homofobija povezuje s psihoticizmom, konceptom kojeg javnost baš i ne razumije, ali za kojeg su autori istraživanja napisali da se smatra čimbenikom koji može 'predvidjeti psihotična stanja, poput shizofrenije'.
U istraživanju je 560 studenata psihologije sa Sveučilišta iz Rima odgovaralo na upitnike kojima se utvrđivala ljestvica homofobije. Ispitanici su morali ocjenjivati (od jedan do pet) tvrdnje poput 'Homoseksualci me čine nervoznim' i 'Uživam u društvu gay ljudi'.
"Nakon empirijske analize, otkrili smo da psihoticizam predstavlja važan rizični faktor za homofobne stavove", izjavio je autor istraživanja Emmanuele A. Jannini, profesor enokrinologije i medicinske seksologije.
"Psihoticizam karakterizira mnoge disfunkcionalne aspekte ljudskog razmišljanja, jer se očituje kod smanjene metakognicije. Jačina psihoticizma smatra se mogućim pokazateljem psihijatrijskih bolesti."
Mnogi smatraju da bi ovakvi zaključci mogli biti korišteni u budućnosti, te da je pretjerano 'izvlačiti' se na prikrivene psihičke poremećaje. Profesor psihologije i stručnjak za predrasude i seksualne orijentacije sa Sveučilišta u Kaliforniji, Gregory M. Herek, smatra da je, iz više razloga, ovo 'skromno istraživanje puno nejasnoća'.
"Ne postoje empirijski podaci koji bi dokazali da je homofobija neka vrsta psihičke bolesti, a to uključuje i ovu studiju", ističe Herek.
Ispitanici su imali između 18 i 30 godina, s tim da je većina imala 22. 70 posto su bile žene, a 408 od 560 ih je otvoreno priznalo da su katolici.
Od studenata psihologije se često očekuje (ili su bar zamoljeni) da sudjeluju kao ispitanici u istraživanjima svojih profesora, a činjenica je da oni ne predstavljaju većinu društva. To je posebno vidljivo u ovom slučaju.
Naime, prethodna istraživanja pokazala su da religija u velikoj mjeri utječe na predrasude prema osobama homoseksualnih sklonosti, pa ispitivanje hrpe mladih talijanskih katolika o homoseksualcima nije realan presjek zapadnog društva.
"Nije čudo da su mnogi studenti, koji su dobili višu ocjenu na ljestvici homofobije, dali i više ocjene na pitanja 'Razmišljanje o seksu me muči' i 'Nije iznenađujuće da bi ljudi trebali biti kažnjeni za svoje grijehe'. To samo dokazuje da je uzorak bio strogo katolički, a ne da je riječ o osobama koje su pod većim rizikom da obole od shizofrenije. Psihički zdrave osobe bi mogle dijeliti to mišljenje, posebno ako su vjernici", istaknuo je Herek.
Svi mi imamo značajke psihoticizma
Uz to, lista simptoma koju su istraživači koristili kako bi izmjerili psihoticizam uključivala je mnoge simptome koje i potpuno zdravi ljudi redovito osjećaju, poput glavobolje, probleme sa spavanjem ili bolove u mišićima, ali i osjećaj inferiornosti, napominje Herek.
Profesor psihologije s fakulteta iz New Hampshirea, John Mayer, istaknuo je da je lista simptoma bila uobičajenog spektra, ali da psihoticizam ima provokativno značenje. "Svi mi graničimo s psihoticizmom, te postoje mogući rezultati koje mogu ostvariti i potpuno zdravi ljudi."
"Ali ako su homofobni odgovori povezani s psihiticizmom, a psihoticizam ukazuje na tendenciju oboljevanja od simptoma shizofrenije, onda je moguće i da se pojavi povezanost između shizofrenije i homofobnih odgovora. Tako da ne mislim da je njihova teza potpuno nemoguća. Ali mi je nejasno kako to da su mnogi ispitanici koji su imali homofobne odgovore imali i kliničke kriterije psihoza", kaže Mayer.
Oboljeli od shizofrenije također su osvojili mnogo bodova na ovim testovima, napominje Herek, ali i dodaje da to 'ne znači da će ispitanici nužno oboljeti od psihičkih poremećaja'.
Drugo istraživanje našlo je poveznicu između niske homofobije i depresije.
"Ako pretpostavimo da osobe s višom razinom psihoticizma doživljavaju vanjsku stvarnost kao prijetnju i projektiraju svoju ljutnju na, primjerice, homoseksualce, osobe depresivnih osobina mogle bi usmjeriti bijes na sebe", pisalo je u istraživanju koje nije uzburkalo strasti u javnosti.
"I osobe koje nisu homofobi u jednakoj mjeri mogu biti depresivne, mogao je biti naslov tog istraživanja, ali to se ne bi jednako dobro 'prodalo'", objasnio je Herek.
Ako stavimo na stranu ograničavajuće čimbenike istraživanja, kako točno možemo obilježiti osobu kao homofoba?
"Ne želim ocrniti taj pojam, ali to može ograničiti znanstvenike koji žele istraživati navedeni fenomen. On sa sobom nosi mnogo prtljage i zabluda. Veliki dio problema leži u sufiksu fobija; jer on automatski pretpostavlja da je riječ o kliničkoj tegobi", kaže Herek, a s njim je suglasan i Mayer.
"To što je homofobija označena kao bolest nimalo ne pomaže u ovom slučaju. Bilo bi puno bolje da pričamo o stavovima, kulturnim predajama i možda osobnosti kojima naginju ljudi određenih uvjerenja i ponašanja, umjesto da im postavljamo dijagnozu", prenosi Daily Beast.
