Sunce je odjednom ostalo zaklonjeno gustim slojem oblaka koji je obuhvatio cijeli planet, pretvorivši dan u noć. Temperature su drastično pale, a s neba se na tlo obrušavala vatra. Masivni asteroid koji je pogodio Zemlju prije 66 milijuna godina, izbrisavši više od tri četvrtine svih živih vrsta na svijetu, među kojima sve dinosaure, uza sve to prouzročio je i niz potresa, tsunamija i probudio vulkane diljem planeta. Fotosinteza je na Zemlji bila nemoguća čak 18 mjeseci.
Dvije godine bilo je potrebno Zemlji da se oslobodi prašine iz atmosfere, a kad je to već uspjela, ispalo je da su kemijske reakcije u gornjim slojevima atmosfere sasvim uništile ozonski sloj koji planet inače štiti od smrtonosnog UV-zračenja Sunca. Zapravo je nevjerojatno da je na Zemlji ikakav život preživio scenarij do kojega su došli znanstvenici, analizirajući kompjuterskim modelima na što je točno nalikovao udar 10 kilometara širokog asteroida u Zemlju na vrhuncu ere dinosaura i koje je sve posljedice pretrpjela klima našeg planeta.
Razlog zašto su znanstvenici pristupili ovakvom istraživanju u prvom je redu istraživanje efekta "nuklearne zime" u slučaju eksplozija velikog broja nuklearnih bombi u svjetskom nuklearnom sukobu. Drugi je razlog istraživanje opasnosti uslijed sve izvjesnijeg novog masovnog izumiranja života na Zemlji. Asteroid koji je dinosaure zbrisao prije 66 milijuna godina predstavljalo je peto masovno izumiranje života tijekom Zemljine povijesti.
Današnje uništenje uslijed klimatskih promjena, zagađenja, smanjivanja životnog prostora biljnim i životinjskim vrstama, znanstvenici upozoravaju da je šesto masovno izumiranje života na Zemlji. Dr. Charles Bardenn iz američkog NCAR-a na stranicama svoje znanstvene organizacije ovako je objasnio da je udar asteroida bio samo početak užasa "Izumiranje mnogih velikih životinja na kopnu bilo je direktna posljedica samog udara.
Životinje koje su živjele po oceanima ili one koje su se mogle spasiti bijegom pod zemlju ili pod vodu, mogle su privremeno preživjeti. Naša studija istražuje priču i nakon prvih posljedica, nakon potresa i cunamija." Znanstvenici su uzeli kao jednu od čvrstih točaka da je od udara asteroida u atmosferi završilo 15 milijuna dona fine prašine koju su divlji vjetrovi raspršili oko cijelog planeta. Fotosinteza više nije bila moguća, a to znači i proizvodnja hrane u prirodi. Prosječne temperature na kopnu pale su za 28°C, u moru za 11°C. I još gore.
Od proleta asteroida kroz atmosferu, uslijed vreline zbog trenja sa zrakom, isparile su velike količine kamenja koje su se ubrzo kondenzirale u užarene "sferule". A kad su one pale na tlo, izbijali su požari. I danas se diljem svijeta mogu pronaći tanki geološki slojevi tih čestica. Za to vrijeme na nebu se događalo to da je prašina u atmosferi apsorbirala svu energiju Sunca i zagrijavala se na više od 200°C. Molekule ozona stoga nisu imale šanse ne raspasti se.
Pa kad se prašina nakon dvije godine napokon razišla, površinu Zemlje pogodile su sunčeve zrake silinom nezamislivog UV faktora, dodatno uništavajući život. No, tada je uslijedilo i olakšanje tog doslovno "smaka svijeta". Očišćena atmosfera stala se hladiti, posljedično se i vodena para stala kondenzirati, sjeme koje je čudom preživjelo, stalo je klijati, a sisavci koji su još luđim čudom uspjeli preživjeti sakriveni kojekuda, stali su se pomaljati iz skrovišta.
Kroz koju godinu ozonski omotač stao se oporavljati, život na Zemlji počeo je dug i mukotrpan oporavak. Ono što je za čovječanstvo jako bitno iz ovog istraživanja, jest to da bi u slučaju nuklearnog rata, kojim izvjesni vođe nekih nacija vole povremeno prijetiti, izazvao slične mehanizme kao i prašina u atmosferi prije 66 milijuna godina. Količina prašine u ovom slučaju ne bi bila tako velika kao onda, ali bi posljedice bile neopisivo razorne; hlađenje površine, blokada fotosinteze, zagrijavanje gornjih slojeva atmosfere...
