4 milijuna godina: Otkrili našeg najvažnijeg pretka

Ali Bereino cijeli je život bio običan pastir iz plemena Afar na sjeveroistoku Etiopije.

Posljednjih nekoliko dana, međutim, tog je čovjeka opjevao niz planetarno poznatih medija, posebno iz znanosti, zbog toga što je upravo on bio onaj tip koji je onog dana prije tri godine dotrčao s gornjom čeljusti nekakvog hominida Yohannesu Haile-Selassiju iz Clevelandskog muzeja za povijest prirode koji je na paleontološkom lokalitetu Woranso-Mille kopao za ostacima australopiteka.

Australopiteci su bili najstariji ljudski preci, visoki oko 120, eventualno do 140 centimetara, mršavi dvonošci, za koje se smatralo da je njegovih devet vrsta živjelo od prije 3,6 do prije 1,5 milijuna godina.

Australopiteci su bili oni čovjekoliki stvorovi što ih je još 1968. ovjekovječio Stanley Kubrick na početku filma "Odiseja u svemiru 2001.", prema istoimenom romanu Arthura C. Clarkea iz iste godine, zapravo izvorno prema kratkoj ZF-priči koju je Clarke prethodno napisao još 1948.

Ljudska rasa Znanost U 20. stoljeću misteriozno smo dobili kost više

Haile-Selassie bio je oduševljen kad je prije tri godine vidio što mu je donio pastir koji je, kako se da iščitati iz niza članaka po znanstvenim časopisima, već neko duže vrijeme pokušavao ugurati se u njegov paleontološki istraživački tim kao radnik.

"Nisam mogao vjerovati svojim očima", pričao je poslije.

Je li to činio samo zato da bi zaradio ili mu je bilo zanimljivo to što su oni tamo činili, ostalo je nejasno. Haile-Selassie zamolio ga je da mu pokaže točno mjesto gdje je to pronašao i ovaj mu je pokazao. Slijedio je nešto manje romantični dio priče. Mjesto je bilo prekriveno s pola metra kozjeg izmeta, i to, kako se čini također iščitavajući medije iz znanosti, uglavnom svježeg.

Forenzika slučaja starog 4 milijuna godina

Stručnjaci i pomoćni radnici krenuli su brljati po tome, da bi tri metra dalje od onog mjesta što ga je pokazao Bereino, pronašli i sve ostalo. Bila je riječ o kompletnoj lubanji, uščuvanoj onoliko dobro koliko se bi se to uopće moglo očekivati od ostatka bića koje je živjelo prije 3,8 milijuna godina, koliko je utvrđeno da je ovaj australopitek star.

Stvar je od početka zvonila kao senzacionalno otkriće. Haile-Selassie točno je pretpostavio da je riječ o najstarijoj vrsti od svih australopiteka, o australopiteku anamensisu, onome koji je evoluirao samo nekoliko milijuna godina nakon što su se ljudski preci evolucijski odvojili od predaka čimpanza.

Anamensis je imao mozak volumena samo trećine današnjeg čovjeka, ne bitno veći od čimpanze, ali je u sebi nosio nepogrešiv i očit zametak ljudskosti. Hodao je na dvije noge, trčao je savanom i bio je dovoljno spretnih ruku za koristiti se kostima životinja koje je pronašao ili neobrađenim kamenjem kao alatom.

Uglavnom se hranio biljkama i plodovima, bježeći pred gladnim pleistocenskim grabežljivcima do prvog stabla ili špilje. No, nekako u to vrijeme australopiteci su otkrili da bi i sami, u nedostatku boljeg, mogli isprobati meso kakvog sisavca manjeg od sebe.

Prešućena povijest Znanost On je otkrio evoluciju kad i Darwin, samo što su ga zaboravili

Pravi razlog zašto je otkriće ovog anamensisa, kako se ispostavilo mužjaka, postalo takva senzacija jest to što su od ove vrste, prvi put otkrivene 1995., znanstvenici do sada imali samo ostatke među kojima se nije nalazila baza lubanje. Usto, ovaj pronađeni anamensis pokazao se kao toliko star da se pokazalo da je on zapravo predak jedne druge vrste australopiteka – afarensisa.

Do tada su se znanstvenici žestoko sporili oko dvije mogućnosti. Jedni su smatrali da su te dvije vrste živjele istodobno, odnosno da su otprilike u isto vrijeme evoluirale i nije bilo jasno kako su se pojavili na evolucijskoj pozornici. Drugi su smatrali da je anamensis direktan i isključiv predak afarensisa, jer ima obilježja lica, odnosno lubanje nešto bliže majmunskima.

Naša pramajka

Sada se, međutim, ispostavilo da se anamensis pojavio prvi, ali da se potom razdvojio na dva evolucijska razvojna kraka, od kojih se jedan razvio u afarensisa. Otprilike 100.000 godina dvije su vrste živjele jedna uz drugu, da bi potom onaj krak anamensisa koji nije dalje napredovao, nestao, dok je afarensis nastavio dalje se razvijati, ako ćemo pravo, preko prvih praljudi sve do modernog čovjeka.

Ovim otkrićem ljudi 21. stoljeća zapravo su posložili svoje obiteljsko stablo milijunima godina u prošlost, točno su odredili tko su nam bili preci čijoj grčevitoj borbi za opstanak i podizanje potomstva u doba kad je globalna suša trajala već eonima, možemo zahvaliti što postojimo mi danas.

Inače, kada je riječ o australopitecima, do danas je najslavniji pronalazak "Lucy", čiji su fascinantno veliki dio kostura paleontolozi iskopali još 1974. godine u istom dijelu Etiopije kao i ovog australopiteka sada. Živjela je prije 3,2 milijuna godina, pripadala je vrsti afarensis, bila je jako niska, samo 110 centimetara, i bila je teška tek 29 kilograma.

Unatoč mozgu veličine današnjih čimpanza, njene noge i njena zdjelica bile su oblika skoro identičnog današnjem čovjeku. Njeno otkriće bilo je fascinantno jer su paleontolozi uspjeli složiti čak 40 posto kostura. Na amharskom jeziku nazvali su je isprva Dinkinesh, u prijevodu "veličanstvena", što također svjedoči o razmjerima uzbuđenja struke, pa i popularne kulture tog doba zbog njenog otkrića.

Najstariji preci Znanost Riješili slučaj smrti osobe star 3 milijuna godina

Na kraju joj je ipak ostalo ime "Lucy" zato što su u trenutku njenog otkrića istraživači slušali s kazetofona "Lucy in the sky with diamonds" od Beatlesa.

Naknadnim istraživanjem o Lucy se otkrilo mnoštvo bez premca detaljnih stvari o životu, pa i to da je umrla od posljedica ozljeda koje je pretrpjela padom sa stabla. A kako stvari stoje evolucijski, realno je za pretpostaviti da je ona mogla biti predak, odnosno jedan od predaka, cijelog današnjeg čovječanstva.