Megalodon - prahistorijski morski pas bio je jedan od najžešćih i najvećih grabežljivaca koji su ikada plivali u oceanu. Sposoban da dostigne duljinu dvostruko veću od Tyrannosaurusa Rexa i s ugrizom tolike snage da bi mogla zdrobiti automobil, sile koja bi mogla slomiti automobil, Megalodon Carcharocles, ili od milja 'meg' bio je vladar pretpovijesnih mora.
Pa ipak, unatoč tome što su na vrhu prehrambenog lanca bez da je imao ikakvih neprijatlja, morski pas je izumro prije otprilike 2,6 milijuna godina.
To je misterija koju tek trebamo riješiti. Postoje bezbrojne teorije, ali nitko nije bio u stanju točno objasniti zašto je, neposredno prije pojave čovječanstva, jedan od najsmrtonosnijih grabežljivaca oceana nestao, piše All Thats interesting.
Megalodon je najveća ikad zabilježena vrsta morskog psa. Skromnije procjene govore da je morski pas narastao do 18 metara, što je otprilike duljina standardne kuglačke staze.
No, drugi izvori kažu da je bio i veći i da je mogao doseći duljinu i do 25 metara što ga čini duljinom od triju poznatih londonskih dvokatnih autobusa.
Prema riječima stručnjaka za morske pse Petera Klimleyja, ako bi moderna velika bijela morska psina plivala uz mega, psina bi bila jedva dugačka kao megov penis.
Ogromna megova težina odgovarala je njegovoj veličini. Odrasli primjerci mogli su težiti od 25 do 55 tona.
Zubi megalodona najbolji su alati koji omogućuju istraživačima otkrivaju mnoge informacije o ovoj davno izumrloj životinji, a ujedno su i podsjetnik na bol koju bi nanijeli plijenu.
Sam naziv "megalodon" doslovno znači "veliki zub". Najveći fosil zuba otkriven je na nevjerojatnih 6,9 inča, tri puta veći od zuba prosječnog velikog bijelca. Neki izvještaji navode zub koji mjeri više od 15 cm.
Poput velike bijele psine, zubi megalodona bili su trokutasti, simetrični i nazubljeni, što ih je činilo savršenim za trganje plijena. Prema istraživačima, ajkula mijenja zube svakih tjedan do dva i tijekom života ih izmijeni između 20.000 i 40.000.
Ogromni zubi bili su u još većoj čeljusti. Promjer ugriza bio je visok oko 2,5 i širok oko 3 metra, dovoljno velik da proguta dvije odrasle osobe koje su stajale jedna pored druge u jednom zalogaju.
Te su čeljusti bile neke od najmoćnijih koji su ikada terorizirali zemlju. Prosječna snaga ugriza čovjeka je oko 1,317 newtona. Snaga ugriza megalodona kretala se negdje između 108.514 i 182.201 newtona, dajući im ugriz dovoljno snažan da zdrobe automobil.
Preferirao je toplije vode i držao se plićih i umjerenih mora, loveći u onim vodama koje su pokrivale veći dio planeta.
Ali zato što je megalodon bio tako ogromna životinja,morao je jesti tonu hrane dnevno - doslovno.
Plijen su im bili veliki morski sisavci poput kitova, ali kad su veći obroci bili rijetki, megalodon bi se okrenuo manjim životinjama - dupinima, tuljanima ili manjim morskim psima.
Kad bi meg napao, smrt nije nastupala brzo. Prvo bi pojeo žrtvi peraje, ili rep da ih ozlijedi i da ne mogu pobjeći.
Budući da nisu imali neprijatelja i bili su na vrhu hranidbenog lanca, najranjiviji su bili kad bi se rodili - a i tad su bili dugački sedam metara. Stoga bi ih jedino napadao morski pas čekićar.
Teško je zamisliti kako je ubojica tako masivan i moćan kao što bi megalodon mogao ikada izumreti. Ali prije nekih 2,6 milijuna godina, na kraju pliocenske epohe, posljednji megalodon je uginuo.
Nitko sigurno ne zna kako se to dogodilo - ali postoje teorije.
Jedna teorija ukazuje na hlađenje temperature morskih voda, prije otprilike 3 milijuna godina temperature rashladne vode kao uzrok smrti megalodona. Prije otprilike tri milijuna godina, srednjeamerički morski put koji je povezivao Atlantski i Pacifički ocean, se zatvorio i oceani su se drastično ohladili.
Međutim, nedavne studije su pokazale da se geografska distribucija megalodona nije značajno povećala tijekom toplih razdoblja ili se značajno smanjila tijekom hladnijih razdoblja, što ukazuje na to da su postojali i drugi razlozi koji su pridonijeli njihovom izumiranju.
Neki znanstvenici ukazuju na promjenu u dinamici prehrambenog lanca kao uzrok njihovog nestanka.
Dana Ehret, kustos paleobiologije u Državnom muzeju New Jersey, rekla je za National Geographic da je megalodon ovisio o kitovima kao izvoru hrane, kada se broj kitova smanjio, smanjio se i broj megalodona.
Osim toga, drugi predatori, poput velikih bijelih i kitova ubojica, bili su u blizini i natjecali su se za manje kitove. Manji broj plijena i veći broj konkurencije bili su veliki problemi za megalodona.
Dok znanstvenici raspravljaju o glavnom uzroku izumiranja megalodona, svi se slažu u jednom: megalodon je zauvijek nestao. Ako je neka verzija megalodona prkosila svim nedaćama i ako kojim slučajem živi u dubinama oceana, teško da bi bio više tako opasan po okolinu kao što je bio kad je vrsta bila na vrhuncu snage. Morski pas morao je proći kroz ozbiljne promjene da bi se prilagodio životu u takvim hladnim i tamnim vodama.
"Ne treba brinuti da bi nas napali jer bi im bili premali i beznačajni za ikakav obrok", Hans Sues, kustos paleobiologije kralježnjaka u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju Smithsonian.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
i bolje da je izumro ,tko bi se kupao danas u moru, ovaj bi samo progutao čovjeka...