Znanost
2292 prikaza

10 kontroverzi o hrvatskom radioaktivnom otpadu

Radioaktivni otpad
Getty images
Nuklearka Krško je zajednički projekt Slovenije i Hrvatske, ali pitanje odlaganja otpada nikako da riješimo

Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta ‘Ruđer Bošković’ i član odbora Euratoma, pojašnjava vrlo bitne stvari o kotroverznom projektu odlagališta na Trgovskoj gori. Kako je Express ranije pisao, ako za pripremu i gradnju odlagališta imamo još samo četiri godine, za sada nije napravljena čak niti studija utjecaja na okoliš, pa je potpuno nejasno kako država planira u tako kratkom roku pripremiti preuzimanje nuklearnog otpada. Nije, što će biti najveći problem, postignut niti konsenzus s lokalnim stanovništvom i s BiH, koji se žestoko protive dolasku otpada na Trgovsku goru. Slovenci zagovaraju naš ulazak u projekt Vrbina, pa im onda, može se čuti od dobro upućenih izvora, odgovara i bosanski protest. Hrvatska i Slovenija imaju obavezu svoj dio otpada iz Krškog zbrinuti 2023. godine. Nuklearka je u pogonu od 1981. godine, zajednička je, pa je zajednički onda i otpad koji je dosad proizvela, i koji će nastajati sve do 2043. godine, kad NEK prestaje s radom. Slovenci svoje trajno odlagalište razvijaju pola kilometra od nuklearke, na lokaciji Vrbina, i u projekt zovu i Hrvatsku. Mi ih odbijamo, pa ćemo, po svemu sudeći, otpad dovesti na Trgovsku goru.

Zašto moramo graditi odlagalište na Trgovskoj gori? 

Svaka država u svijetu zbrinjava svoj RAO, to je civilizacijska razina. Oko nas u Hrvatskoj već postoje skladišta s nisko i srednjeradioaktivnim otpadom - recimo u Institutu ‘Ruđer Bošković’, ali i na stotinama drugih lokacija. To je RAO iz svakodnevne uporabe, priručno smješten u cijeloj Hrvatskoj. Primjerice, to su tisuće dojavljivača požara u kojima je radioaktivni americij, zbog kojeg stari dojavljivači ne mogu na Jakuševac. Svaka bolnica u Hrvatskoj, nadalje, mora negdje odložiti pribor u kojem je bio RAO marker za CT, istrošene rendgenske aparate i slično. Škverovi, industrija, svi oni već imaju neki radioaktivni materijal. Mnogo bi normalnije bilo da je sve to na jednome mjestu, u olovnim kontejnerima, zavarenima onda u inoks cijevi, koje su zalivene u betonske blokove i zakopane u zemlju. Strašno je da nemamo centralno odlagalište, nego otpad raštrkan na desecima, stotinama mjesta. To je kao da svatko vrši veliku nuždu u svojoj spavaćoj sobi jer mu kuća nema septičku jamu, pa to onda čuva kod sebe u kutu sobe. 

RAO posvuda po Hrvatskoj znači manju sigurnost?

Centralno nacionalno odlagalište je nužno radi sigurnosti građana ove zemlje. Što ako netko prodre do tih priručnih skladišta i od toga napravi radioaktivnu prljavu bombu? Veći je rizik sad nego kad bude na jednome mjestu, zaštićeno olovom i inoksom, zaliveno u beton, a sve to na lokaciji koja je seizmološki i geološki puno povoljnija. Otpad u Zagrebu, Dubrovniku ili Zadru je usred gradova te, uz to, seizmološki gledano, puno nesigurniji nego što bi bio na Trgovskoj gori, koja je najsigurnija lokacija u Hrvatskoj. Ta lokacija je izabrana radi najmanje vjerojatnosti za potres.

Odlagalište bi bilo na granici s BiH, koliko je to sigurno? 

Zašto je onda normalno da 30 kilometara od granice sa Slovenijom imamo nuklearku i, štoviše, odlagalište istrošenog nuklearnoga goriva kao visokoradioaktivnog otpada, a nije normalno da 30 kilometara od granice s BiH imamo niskoradioaktivni otpad? 

Koja je razlika između radioaktivnog i nuklearnog otpada? 

Nigdje u Hrvatskoj neće biti odložen nuklearni otpad, vrijeme je da se, pogrešno, prestane koristiti taj termin. Nuklearni otpad je istrošeno nuklearno gorivo, koje se nalazi u mokrom skladištu u Krškom, kasnije će biti u suhom, ali u Hrvatsku neće doći. Nakon što se nuklearku razmontira po isteku rada, to bi gorivo trebalo biti odloženo u neko europsko podzemno odlagalište goriva. Hrvatska treba odlagalište nisko i srednjeradioaktivnog otpada, kako iz Krškog, čiju polovicu do 2025. moramo preuzeti, tako i domaćeg. To su odjeća i različiti ozračeni materijali. Ništa od toga nije ‘Černobil’ i ne ‘kuha’. Do toga nitko i ništa ne može doći niti otpad odatle može ići, ni kod potresa ni radi vode, i udaljeno je od naselja. Dogodi li se u Zagrebu jak potres, a na takvom smo području, to je za ovdje smješten otpad već puno veći problem. 

I Krško je, zar ne, skoro pa u hrvatskom dvorištu?

Da, na nekoliko desetaka kilometara od Zagreba. Zašto bismo Slovencima plaćali ekološku rentu kad svejedno i bez Krškog moramo sagraditi vlastito odlagalište i za otpad koji nastaje u Hrvatskoj. Naš institucionalni otpad u Sloveniju ne može, onda je puno logičnije da sve bude na Trgovskoj gori. Govorimo o 4500 kubika otpada iz Krškog i nešto otpada iz Hrvatske. Sve to će zauzimati površinu jedne četvrtine nogometnog igrališta. 

Kako će naše odlagalište stajati samo 25 milijuna, a slovensko 500 milijuna eura? 

Govorimo samo o trošku pripreme lokacije, ne i o dugoročnim troškovima. Procjenjujem da će ukupni trošak razgradnje nuklearke biti nešto manji od dvije milijarde eura. Ona će prestati s radom oko 2030., a dekomisija bi trebala početi tek nekoliko desetaka godina kasnije, kad se smanji radioaktivnost željeza. Dotad će nuklearka stajati zapečaćena. Više od polovice tog troška, oko milijardu eura, bio bi trošak skladištenja nuklearnoga goriva, dakle visokoradioaktivnog otpada, koji neće doći u Hrvatsku niti može ostati u Sloveniji. Oko 500 milijuna eura je trošak odlaganja niskoradioaktivnog otpada. Polovicu toga, tj. 250 milijuna eura, dala bi Hrvatska, od čega polovica ide na ekološku rentu lokalnoj zajednici. Da je Hrvatska, kao što je bio prvotni plan ‘70-ih, gradila svoju nuklearku, danas bi već imala svoj niskoradioaktivni otpad ovdje. 

Jedna je nuklearka trebala biti u Sloveniji, a druga u Hrvatskoj?

Da, kao što su i Francuska i Belgija zajednički gradile svaka jednu nuklearku i brinu svaka za svoj otpad. Do toga kod nas nije došlo, ali je zato Hrvatska oprostila dug Sloveniji od 280 milijuna dolara za struju koju Slovenija iz Krškog Hrvatskoj nije isporučivala četiri godine, od 1998. do 2002. Pristali smo im platiti i 200 milijuna dolara za održavanje nuklearke u tom periodu. Tad smo pristali platiti i polovicu troškova dekomisije i zbrinjavanja otpada. To je dogovoreno za Račanove vlade, nije bilo predviđeno sporazumom iz ‘70-ih. Tako smo došli do obveze preuzimanja polovice otpada iz Krškog, o kojoj sad govorimo. 

Sav je otpad u Krškom ‘privremeno’ 35 godina?

Sve je tamo, uključujući nuklearno gorivo, uz Savu uzvodno od Zagreba, dakle na lokaciji geološki nepovoljnijoj od predviđene na Trgovskoj gori. Krško je inače prije nuklearke bila jedna od najnerazvijenijih slovenskih općina, danas to nipošto nije. I ljudima tamo ne rastu rep i rogovi, imaju zdravo voće i povrće u svojim vrtovima. Zašto da od nas ubiru ekološku rentu za odlagalište? 

Hoće li struka sudjelovati u projektu odlagališta? 

Morala bi sudjelovati, kao što je sudjelovala u traženju najbolje lokacije. Zašto šuti, a ne istupa kao ja, ne znam. Očito im je lagodnije šutjeti. Ja sam odlučio progovoriti jer mi je dosta gluposti izgovorenih u medijskom prostoru o tome, trabunjanja o nuklearnom otpadu kojeg ovdje neće biti, i zato što mi je zlo kad se sjetim koju smo priliku izgubili s projektom DONES. 

Biste li vi s obitelji živjeli podno RAO otpada na Trgovskoj gori? 

Strašno mi je žao što nemam parcelu tamo, da i sam uberem nešto od ekološke rente. Da, radije bih živio pored takvog odlagališta RAO nego pored Jakuševca. Odlagalište radioaktivnog otpada nije ledina na koju neki idiot istrese radioaktivne šprice, kombinezone i slično, to je sigurno podzemno odlagalište. Javnost treba konačno početi informirati o čemu se radi i što sve propuštamo jer takvo odlagalište nemamo. Za paneuropski projekt DONES - gradnju akceleratora za ozračivanje i testiranje komponenti za buduću fuzijsku elektranu - u konačnoj su se utrci natjecale španjolska županija Granada uz pomoć španjolskog instituta CIEMAT te Sisačko-moslavačka županija uz pomoć Instituta “Ruđer Bošković”. Dobit projekta je gotovo osam milijardi eura, od čeka 3/4 ostaju županiji. Izgubili smo za dlaku, između ostalog i zato što nemamo centralno odlagalište RAO. Bez njega nećemo dobiti ni jedan sličan projekt. Zamislimo Sisačko-moslavačku županiju da se u nju slilo oko pet milijardi eura iz DONES-a.

  • jessicabailey 17:16 14.Listopad 2019.

    Ovo je najbolji posAo koji Google sada plaća. Prvog mjeseca primio sam 29736 dolara za rad 3 sata dnevno. Počeo sam prije četiri mjeseca i odmah sam ponio kući najmanje 7835 do 9454 dolara tjedno. --->>> www.CashFLow77.Com

  • BESTpartizan 09:34 14.Listopad 2019.

    kapitalizam je otrov