'Kristianu se nije sudilo zbog par maslina, nego za 4 požara'

Prenosimo demantij suca Franteovića u cijelosti:

U internetskom izdanju Expressa od 15. listopada 2019. godine čiji ste vi nakladnik objavljen je tekst pod naslovom "Kristianovi cimeri u zatvoru otkrivaju njegove zadnje dane" autora Denisa Mahmutovića, vezana za tragičnu smrt mladog 19-godišnjeg mladića Kristiana Vukasovića stavlja me u negativan kontekst. Budući da je u ovom tekstu navedeno niz neistinitih i netočnih informacija, te me diskvalificiraju na osobnoj i profesionalnoj razini, očekujem da ovaj demanti sukladno čl. 40 Zakona o medijima objavite u potpunosti i na primjerenom mjestu.

Da ne bih morao polemizirati sa svakom od netočnih tvrdnji kojima vrvi članka, u najkraćim crtama ću iznijeti činjenice koje su bitne da bi zainteresirani dio javnosti bio upoznat s onim što se stvarno događalo da bi mogao donositi zaključke.

Prije svega, nakon odluke suda kojim se nekoj osobi izriče istražni zatvor ili ga se upućuje na izdržavanje kazne zatvora, odluku u kojoj će ustanovi biti smještena ta osoba ne donosi sud nego se takva odluka donosi unutar zatvorskog sustava. Premda je pok. Kristian Vukasović nakon odluke istražnog suca kojim mu je određen istražni zatvor u jednom razdoblju boravio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, zatvorski sustav je smatrao bez obzira na liječnike nalaze s kojima je raspolagao kako je za njega primjereniji smještaj u istražnom zatvoru, a tako je bilo i nakon što je nepravomoćno okončan prvostupanjski postupak.

Drugo, u niti jednom tekstu se ne spominje kako je sada pokojnom Kristianu Vukasoviću pored Zatvorske kazne izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Dakle, pok. Kristian Vukasović je tijekom sudskog postupka tretiran kao smanjeno ubrojiva osoba, u stanju kakvim ga je utvrdio sudski vještak psihijatar. Podsjećam, sudski vještak je utvrdio kako je Kristian u trenutku počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, te kako mu je dijagnosticirana piromanija. Dakle, ne radi se o osobi koja nije mogla rasuđivati.

Što se tiče prigovora vezanih za primjenu maloljetničkog prava, skrećem pozornost kako se maloljetničko pravo kod mlađih punoljetnih osoba primjenjuje supsidijarno, pa Članak 105. st. 1, Zakona o sudovima za mladež propisuje kako se mlađoj punoljetnoj osobi može izreći neka od maloljetničkih sankcija predviđena tim zakonom kada sud, s obzirom na vrstu kaznenog djela i način njegova izvršenja zaključci da je ono u velikoj mjeri odraz životne dobi počinitelja, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost opravdavaju uvjerenje da će se svrha sankcija postići izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora. 

Međutim, s obzirom na mišljenje psihijatra kako je uzrok počinjenja kaznenog djela smanjena mogućnost kontrole ponašanja pok. Kristiana, a ne njegova životna dob kako to zahtijeva Zakon o sudovima za made, svrha postupanja se nije mogla postići izricanjem neke od maloljetničkih sankcija posebno zbog težine kaznenog djela dovođenja u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom, pučki rečeno podmetanjem požara jer se prevencija takvog postupanja nije mogla osigurati primjenom maloljetničke sankcije već isključivo izricanjem zatvorske kazne uz obvezno psihijatrijsko liječenje uz svu potrebnu skrb za tu osobu.

Ponovno naglašavam, takva sankcija je donesena što se u tekstu zanemaruje, a odgovornost za provođenje takve sankcije je na zatvorskom sustavu. Podatci o osobnim i obiteljskim prilikama Kristiana dovoljni za izricanje sankcije pribavljeni su od sudskog vještaka psihijatra čije mišljenje držim kud i kamo kompetentnim. Budući kako temeljne činjenice u psihijatrijskom nalazu i mišljenju ukazuju kako počinjenje kaznenog djela nije vezano za životnu dob pok. Kristiana te kako mu je nužno izreci sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, isključena je primjena maloljetničke sankcije, potrebe za pribavljanjem dodatnih anamnestičkih podataka pored postojećih nije bila potrebna.

U tekstovima se sugerira kako se pok. Kristianu Vukasoviću sudilo zbog nekog bagatelnog podmetanja požara, zbog "par maslina", međutim skrećem pozornost kako se sudilo se zbog podmetanja četiri požara u vrio kratkom razdoblju, u čijem gašenju je sudjelovao kanader, pedesetak vatrogasaca i 15 vatrogasnih vozila u blizini naseljenog mjesta.

Posebno želim istaknuti kako se predmetni spis od tragičnog događaja nalazi u sudnici osim kraćeg razdoblja kada je dostavljen Vrhovnom sudu, ali kako u ovom razdoblju niti novinari niti osobe zadužene za informiranje javnosti sa splitskog Općinskog suda nisu izvršili uvid u njega pa ne znam otkud autorima tekstova i "uglednom odvjetniku" hrabrost za ispisivanjem medijskih optužnica s vrlo teškim optužbama, bez minimuma poznavanja činjenica.

Isto tako, skrećem pozornost kako je Vrhovni sud izvršio nadzor rada u navedenom sudskom predmetu te je utvrđeno kako je postupak proveden sukladno zakonu. Premda je ova činjenica objavljena na nekim TV postajama, vi se još ustručavate to objaviti.

Što se tiče primjedbe autora teksta na moj raniji demant u tiskanom i internetskom izdanju dnevnika 24sata se više nalikuje na politički pamflet nego na ispravak novinarskog rada, želim naglasiti kako se radi o obrani od tekstova u kojima nema niti jedne točne činjenice pa ako je za nepotpisanog autora teksta isticanje činjenica i pojašnjavanje konteksta politički pamflet, neka tako i ostane, ali toplo preporučam da za neargumentirane tekstove poput tog nađe primjereniji naziv od "novinarskog rada".

Temeljem čl. 22. Zakona o medijima tražim ispriku i objavu ovog demanta, te pridržavam pravo na naknadu štete radi povrede prava osobnosti zatražiti sudskim putem.

U Splitu, 5. studenog 2019. godine

Marijo Franetović, sudac Općinskog suda u Splitu