Već nekoliko godina Bliski istok ne pamti masovan štrajk palestinskih osuđenika po zatvorima u Izraelu, navode zapadni mediji. Između 1300 i 1500 zatvorenika od njih ukupno 6500 stupilo je u štrajk glađu u traženju humanijeg postupanja prema njima. Na štrajk je pozvao najpopularniji palestinski vođa 58-godišnji Marwan Barghouti, zatočen od 2002., koji je 2004. osuđen na pet doživotnih zatvorskih kazni i 40 godina zatvora povrh toga.
On je tvrdio da nikada ni pod koju cijenu nije napadao izraelske civile, za što su ga, među ostalim, proglasili krivim. Uoči masovnog štrajka glađu New York Times je objavio njegov komentar, praktično poziv na štrajk, koji je Barghouti uspio prokrijumčariti iz zatvora, a zbog čega su ga izraelske službe potom premjestile iz zatvora Hadarim u jedan drugi u kojem je sada u samici.
Zapadni mediji, redom New York Times, Der Spiegel, Guardian, DPA, AFP i mnogi drugi redom se slažu da je riječ o moguće eksplozivnoj situaciji već samim time što se štrajk glađu, u ovolikom broju, događa u godini u kojoj se navršava 50 godina okupacije Izraela na palestinskim teritorijima.
Nadalje, štrajk se događa u trenucima kad su izraelska i palestinska strana, pritom se misli na vladu Palestinske samouprave, bili pred novim pokušajem da nešto srede pregovorima, kad su se koliko toliko počela slijegati neprijateljstva nakon izraelskog vojnog upada u pojas Gaze 2014. i kad su se napadi Palestinaca na Izraelce donekle prorijedili.
Sljedeća jako bitna stvar je što je na štrajk uopće pozvao Barghouti, čovjek kojega bi kao premijera, kad bi za njega mogli glasati, prema anketama kojima raspolaže niz zapadnih medija, izabralo čak 60 posto svih Palestinaca; i na Zapadnoj obali pod Fatahom i u pojasu Gaze pod Hamasom. To znači da je on jedan od rijetkih palestinskih vođa koji bi bio u stanju uvelike premostiti i teritorijalnu i političku podijeljenost Palestinaca.
Povodom štrajka, izraelski ministar za sigurnost Gilad Erdan optužio ga je za manipuliranje: "Štrajk je motiviran Barghoutijevom željom da se miješa u interna palestinska politička pitanja i zato postavlja nerazumne zahtjeve oko uvjeta u zatvorima. Dao sam upute upravi zatvorskog sustava da upotrijebi sva sredstva kako bi štrajk zadržali unutar zidova." Jedan od glavnih zahtjeva štrajkaša je pravo na redovite posjete.
Amnesty International prošlog tjedna je objavio izvještaj s ispovijestima rođaka zatočenih koji se žale da neke od njih nisu vidjeli godinama. Službeno, zatvorenici imaju pravo na posjete svaka dva tjedna. Problem nastaje kad njihova rodbina zatraži posjet, ali zapne na granici između Palestinske samouprave i Izraela, preko koje ih izraelske vlasti ne puštaju.
Barghouti je u svom tekstu u New York Timesu, usto, optužio Izrael da je "razvio dvostruku pravosudni sustav" i optužio da u takvom sustavu Izrael ne progoni Izraelce koji počinjaju zločine nad Palestincima, dok se "kriminalizira prisutnost Palestinaca i njihov otpor". Barghouti je politički aktivizam započeo kao mirovni aktivist, da bi se onda pridružio i Prvoj i Drugoj intifadi.
Terorističke napade na civile u Izraelu redovito je negirao, što mu u Izraelu manji dio ljevice čak i vjeruje. Ostatak, pak, ne. Reuters je svojedobno izvijestio da ga dio Palestinaca smatra "palestinskim Mandelom", zato što smatraju da bi bio u stanju ujedini Palestince. To bi moglo biti i istina jer je Barghouti s jedne strane izvorno član stranke Fatah i kao takav predstavlja opoziciju predsjedniku Mahmoudu Abasu, kojega optužuje za korupciju.
S druge strane, njegov poziv na štrajk podržao je čak izrazito militantni, po mnogočemu vjerski fundamentalistički Hamas koji vlada u pojasu Gaze. Barghouti, međutim, služi nekoliko doživotnih kazni kao osuđenik za terorizam i teško je zamisliti da bi mogao izaći na slobodu unatoč povremenim apelima pojedinih svjetskih mirovnih, čak i pojedinih izraelskih organizacija.
