Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ovih dana boravi u Kanadi, a među svim silnim razgovorima, prijemima i gostima, ističe se jedno ime. Anton Kikaš. On je bio među onima koji su je dočekali, te iz prvog reda pratio njezin govor.
Pomalo zaboravljeni, ali kontroverzni, poduzetnik u Hrvatskoj je poznat po pehu ili nespobnosti. Naime, on je financirao šverc čitavog jednog zrakoplova krcatog oružjem za hrvatsku vojsku, a tadašnja JNA presrela je zrakoplov nakon što je akciju provalila Kontraobavještajna služba (KOS).
Pilot je otvorio prozor prizemljena zrakoplova na vojnome dijelu zagrebačkog aerodroma. Ugledali smo stotinjak vojnika s cijevima uperenima u avion. Čuo sam vojnike kako govore: “Ja ću, bre, da ih pobijem”, drugi ga ja nadglasao: “Nećeš ti, nego ja!”. Zbunjeni pilot pitao me što govore. Rekoh mu: “Svađaju se koji će nas ubiti!” Ugledao sam grašku znoja na njegovu licu. Ni meni nije bilo svejedno, pomirio sam se sa smrću. Prava tortura nastala je kada su me priveli i počeli ispitivati.
Stalno su ponavljali: “Koliko si srpske dece hteo pobiti ovim oružjem?”, a onda su udarci pljuštali sa svih strana. U jednom trenutku osjetio sam bol u rebrima. Kada sam izišao iz zatvora jugovojske, bili su mi oštećeni zglobovi na nogama, bubrezi, imao sam rane po tijelu od udaraca.... - prisjetio se prije dosta godina Anton Kikaš u razgovoru za Večernji list događaja kada je ugandski avion kojim je dopremio oružje u Hrvatsku prisilno prizemljen u zagrebačku Zračnu luku, a potom je on uhićen i prebačen u beogradski vojni zatvor.
Prema njegovom životu snimljen je i film Jakova Sedlara "Nisam se bojao umrijeti".
Ovaj hrvatski iseljenik koji je svoje poslovno carstvo podigao u Mississaugi, gradu nadomak Torontu u kanadskoj državi Ontario, do toga trenutka bio je gotovo nepoznat hrvatskoj javnosti. Malo je tko znao da je Anton Kikaš, kojega prijatelji zovu Toni, rođen u Kaknju, malom bosanskom gradiću, i da se u bijeli svijet zaputio potkraj šezdesetih godina s diplomom Geodetskog fakulteta u Zagrebu, bez znanja engleskog jezika te da je stekao takav ugled među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u da je na početku rata za obranu Hrvatske sakupio milijune dolara.
Kikašev pothvat dopremanja punog aviona oružja u Hrvatsku nije uspio, u beogradskom zatočeništvu proveo je gotovo tri mjeseca, kada je razmijenjen za generala Aksentijevića. Njegov čin u to vrijeme punio je stranice hrvatskih, ali i svjetskih novina. Kikaš se vratio u Kanadu, gdje je i dalje prikupljao novac za pomoć Hrvatskoj. Iako je s predsjednikom Tuđmanom prijateljevao i puno prije Domovinskog rata (te ga ugošćivao kod sebe u Kanadi i prije stvaranja Hrvatske), nikada nije primio ni jedno hrvatsko odličje za zasluge jer oni koji su ih dijelili raznim “zaslužnicima” njega i njegova pothvata se nikada nisu sjetili.
Mnoga naselja koja su niknula u Torontu i Ontariju gradila je Kikaševa građevinska tvrtka, a bio je i jedan od aktivnijih hrvatskih iseljenika u Kanadi u pomoći za gradnju nove crkve u Norvalu u blizini Toronta. - Za gradnju crkve u Norvalu vodio sam banket na kojem se skupljao novac i u jednoj večeri uspjeli smo skupiti 220 tisuća dolara. Pomogao sam u dobivanju građevinske dozvole, jer se time bavi moja tvrtka - kazao je Kikaš, koji živi u obiteljskoj kući u elitnom dijelu Mississauge. Kazao je i da je novi život započeo nakon izlaska iz zatočeništva i povratka u Kanadu. Nakon prvoga braka, u kojemu nije imao djece, u hrvatskom klubu u Torontu u proljeće 1992. godine susreo je svoju današnju suprugu Mariju, koja je kao prognanica iz Petrinje stigla u posjet stricu Josipu Klobučaru. Ljubav je planula i godinu dana poslije Marija i Anton su se vjenčali. Danas su njihova dva sina, Robert i Marko, veliki dečki koji pored škole treniraju hokej i nogomet. - Djeca su mi nadahnuće i daju mi snage i motivacije da još više radim i angažiram se u hrvatskoj zajednici u Torontu - ispričao je Kikaš.
- Najdraži hobi mi je pisanje i komponiranje pjesama. Na Hrvatskom glazbenom festivalu u Torontu dvaput sam osvojio nagradu žirija, a moje pjesme bile su izvođene na Splitskom festivalu te festivalima u Požegi i Cavtatu. Moje pjesme pjevali su Krunoslav Cigoj, Vera Svoboda, pokojni Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Dražen Žanko i drugi - dodao je Kikaš, koji je financijski pomogao i snimanje filma o Međugorskoj Gospi. Prikupio je novac i za snimanje filma “Enigma Mimara” u kojemu je bio producent, a organizirao je i brojna gostovanja hrvatskih glazbenika, glumaca, umjetnika i pjesnika u Kanadi.
