Život prije knindži: Svodnik, muljator i lažni Židov

Dragan Vasiljković, kapetan Dragan, trenutačno služi zatvorsku kaznu zbog počinjenih ratnih zločina tijekom Domovinskog rata. Početkom tjedna se potužio medijima u Srbiji da ga u Lepoglavi već tri tjedna drže u samici. 

Kaže kako je u samici završio pod optužbom da je prekršio zatvorska pravila zbog privatnog pisma Draganu Palibrku, a koje je on potom proslijedio javnosti.

"Nisam kriv, nisam kontaktirao s medijima niti sam se javno obraćao", tvrdi Vasiljković. Kaže i kako 'Hrvati čine sve da stopiraju njegov izlazak na slobodu'. Iz zatvora bi treba izaći 20. ožujka iduće godine nakon što odsluži 13,5 godina zatvora.

Večernje novosti navode kako je upravu zatvora najviše iritiralo jer je Vasiljković naveo da je 'Lepoglava nacistički logor' jer je navodno smješten u odjelu gdje su samo Srbi osuđeni za ratne zločine.

Ovih dana je jedan od urednika Kurira napisao tekst posvećen zloglasnom ratnom zapovjedniku, gdje mu piše praktički hvalospjeve.

Dejan Katalina, pomoćnik glavnog urednika Kurira, upoznao je Kepa, kako su ga tada zvali ljudi iz njegove okoline,  stjecajem okolnosti, u zvezdarskoj kavani "Tabor" sredinom devedesetih godina u nekom šarenom društvu koje se tamo okupljalo.  

Kad se pojavio na ratnoj i javnoj sceni Srbije, Kep je bio prava enigma za koju su jedni pričali da je nastala u kuhinji tajnih službi bliskih Slobodanu Miloševiću, dok su drugi vjerovali da je on uvjereni patriot koji je samoinicijativno došao staviti se na raspolaganje "ugroženom srpskom življu". 

Isprva su o njemu kolale svakakve legende. Pričalo se da je bio u Legiji stranaca, da je bio časnik elitne jedinice australske vojske, da je zapravo Židov koji se zove Danijel Sneden, te da mu je Kapetan Dragan zapravo kodno ime u obavještajnim krugovima. Ovu priču potkrepljivali su određeni detalji, kao što je Davidova zvijezda na lančiću, a na pitanje novinara zašto je ima, odgovarao bi samo osmijehom. Čak i na svako pitanje o njegovom porijeklu odgovarao je: "Ako Vam kažem, morat ću Vas ubiti". 

Legijina Jedinica Life Najgori kriminalci Balkana: Zapovijedao im je Hrvat

Ne zna se je li Kep bio ludo hrabar, samo lud ili vrlo hrabar, ali zna se da je bio prototip vojnika koji je u Srbiji izrastao u medijskog superheroja da bi o njemu kasnije nastao čak i strip o njegovoj jedinici. Možda je njegovom imidžu pripomogla i srpska tajna služba, ali mnogo toga je dio njegove specifične pojave muljatora s beogradskog asfalta koji je lutao po svijetu, radio svašta i onda se vratio da bi stupio u rat.

Kako god bilo da bilo, njegova službena biografija kaže da je Dragan Vasiljković rođen 12. prosinca 1954. godine u Beogradu. Otac Živorad poginuo je u prometnoj nesreći dok je Dragan bio dijete, a kad je imao tri godine smješten je u skrbničku obitelj jer njegova majka nije mogla odgajati troje djece sama. Godine 1967. je, pod imenom Daniel Sneden (lažni židovski identitet) odlazi u Australiju s majkom i dvije sestre. Po završetku srednje škole u Melbourneu, radio je u foto radnji. Proveo je četiri godine u rezervnom sastavu australske lake konjice. Poslije služenja vojnog roka, radio je kao "instruktor oružja" u Africi i Južnoj Americi. Ukratko, bio je plaćenik raznih diktatora. Plovio je širom svijeta, su Srbiji je boravio 1988. godine gdje je započeo posao s brodskim i avionskim čarterom. Osuđen je za vlasništvo javne kuće i svodništvo u predgrađu Melbournea Elsternwick tijekom osamdesetih.

Skrivanje u Srbiji Top News Martić: "Počinje Oluja, a ja spavam u gaćama"

Vratio se u Beograd u svibnju 1990., negdje istovremeno s prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj. U Beogradu se sastao sa Sašom Medakovićem, jednim od vođa balvan revolucije. Medaković je bio prijatelj šefa policije u Kninu Milana Martića, kasnije osuđenog u Haagu zbog ratnih zločina, a bio je i obavještajac krajinske špijunske službe. Nešto kasnije posjetio je i Hrvatsku te ustvrdio da je srpska vojska vrlo neorganizirana pa im je on odlučio pomoći. Po povratku u Beograd je pokušao okupiti širu potporu svojim naporima i priključio se Srpskom pokretu obnove Vuka Draškovića. 

Iduće, 1991. godine, Dragan je opet povezan s obavještajnim službama bivše države, a posebno je tu riječ o Franku Simatoviću Frenkiju. Ubrzo nakon hrvatskog proglašenja neovisnosti, izbio je rat u Hrvatskoj. Tijekom Domovinskog rata služio je kapetan Dragan kod novoformirane Republike Srpske Krajine kao dragovoljac. Službeno. Tužitelji Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju tvrde da je zadatke izvršio pod pokroviteljstvom policije Srbije, a mediji su izvijestili da je on to čak tvrdio tijekom svjedočenja na suđenju Slobodana Miloševića 2003. godine. U odgovor Miloševiću na ovo pitanje, rekao je: „Ja sam govorio isključivo o Službi Krajine, Policiji Krajine ili Vojsci Krajine ili JNA do Vanceovog plana“.

Upitan „da li je u bilo koje vrijeme bilo jedinica MUP-a Srbije u Krajini s njim“, on je odgovorio da je Jovica Stanišić jednom došao u neformalni posjet i Frenki Simatović tri ili četiri puta. Na pitanje jesu li Stanišić i Simatović ikada izdali bilo kakvu naredbu, odgovorio je da oni to nisu učinili, da nisu bili u toj poziciji te da nisu znali niti su bili kvalificirani.

Oluja Top News Pad Krajine: "Ustaše ušle u Knin bez borbe..."

Međutim, već krajem 1990-ih Draganu Vasiljkoviću bilo je jasno da mu zbog svega onoga što je radio u ratu u Hrvatskoj prijeti da zaglavi iza rešetaka, brat bratu, otprilike do kraja života. O svom angažmanu među "Knindžama" u Krajini, Vasiljković je po Beogradu tada naivnijim građanima pričao da je sve što je među Knindžama radio kao vojni instruktor bilo da je pazio da su uredni, obrijani, da se ne opijaju i slično. Da budu pristojni, umiveni i mirisni ljudi koji su si iz razonode komplimentirali tako što su sami o sebi pjevali kao o četnicima. Dokumentarni materijal o Vasiljkovićevom putu tijekom rata, a internet ga je pun, svjedoči, međutim, da je on među srpskim pobunjenicima u Krajini bio na glasu kao besprimjerni heroj.

"Kapetan Dragan", podsjeća snimka iz studenog 1991., osjećao se u to vrijeme toliko moćnim da se drzne posvađati sa samim Vojislavom Šešeljom koji je tada navratio smirivati sukob između Milana Martića i Milana Babića, pa i očitati bukvicu Vasiljkoviću što je stao na stranu Martića. Nemojmo zaboraviti da je u to vrijeme Šešelj bio takva pojava među novočetničkim i sličnim paravojnim postrojbama da je čak i jednom Arkanu, koji je već naveliko divljao sa svojim vodovima smrti, prijetio da će "on biti prvi kojega će ubiti".

"Za njega (Šešelja) Babić je heroj, a ja sam samo kondicioni instruktor!?", skanjuje se Vasiljković na snimci iz Dalmatinske Zagore u jesen 1991. Nekoliko sekundi poslije, na to mu Šešelj ipak priznaje: "Da, došao je ovde i ovde je dao mnogo...", rekao je misleći na Vasiljkovića, a Vasiljkoviću to nije dovoljno, te mu uskače u riječ i dodatno mu nabija na nos: "A Babić je za vas heroj!", na što se Šešelj brani. Da ne bude zabune, bilo je to samo tri dana nakon pada Škabrnje i upravo mesarskih zločina nad hrvatskim civilima iz Škabrnje. Internet je pun svjedočenja podjednako i zarobljenih hrvatskih vojnika i civila koje su i "Knindže" i Vasiljković osobno mučili, mlatili, povremeno i ubijali.

Kapetan Dragan Top News "Kad mlatite Hrvate, radite to kako treba"

Primjerice, ispovijest preživjelog zarobljenog tada 23-godišnjeg hrvatskog vojnika kojega su mučili strujom, vezali mu žicu za testise, da bi usred tog njihovog "zabavljanja" upao Vasiljković i rekao: "Kad ih mlatite, onda to radite kako treba." Zarobljenoga je potom iz sve snage potegao nogom u vojničkoj čizmi u glavu, ovaj se srušio slomljenog nosa, praktično razbijenog pola lica, da bi ga Vasiljković nastavio cipelariti na podu. Slikao se vojničke odore raskopčane na prsima do pasa, pozirao je u ratno-pjesničkim pozama uz lubanje, Vasiljkoviću se na nijednoj snimci ne vidi da bi mu se potkralo da nije u pomno namještenoj šminkerskoj ratnoj pozi. Riječ je, očito, o čovjeku koji je jako uživao hvaliti svoje "ratne podvige" pred kamerama.

Za borbe oko Škabrnje volio je pričati da su on i njegovi ljudi, Knindže, ostali na položaju čak i nakon što su se povukli svi oni tipovi oko Milorada Ulemeka Legije, onog istog koji će 2003. dati ubiti srbijanskog reformističkog premijera Zorana Đinđića. U Glini volio je pozirati kao "osloboditelj Banije", i to onih dana kad su tamošnji civili Hrvati bježali praznih ruku kako ne bi bili ubijeni kao njihovi susjedi samo nekoliko trenutaka ranije. A to nije ni pola priče. U srpnju 1992. čak je stigao biti u Zvorniku u trenucima kad su Arkanovi psihopati jurnuli prvo na Bijeljinu, potom na Zvornik, gradiće koji se praktično nisu imali čime braniti.

I dok su Arkanovci divljali, mučili i ubijali one koje su pohvatali, Vasiljković se utaborio u hotelu Vidikovac i tamo opetovano silovao Bošnjakinju koju je, kako je ona sama opisala puno godina poslije, odabrao da mu bude seksualna robinja. A niži katovi hotela, koji je tih dana plivao u krvi, bili su tranzitni centar za pohvatane žrtve. O tome koliko su Vasiljkovićeve tvrdnje da je sve to laž bile uvjerljive u Australiji, dovoljno govori već to što je on uspio postati prvi australski državljanin kojega je ta zemlja izručila na ime optužbi da je činio užase u nekom ratu.