Top News
1303 prikaza

"Vukovar se ne može rješavati na razini lokalne samouprave"

Vesna Škare Ožbolt
1/6
Boris Scitar/PIXSELL
Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa i savjetnica Franje Tuđmana, nudi rješenje za Vukovar

I ovaj put povoda za razgovor s Vesnom Škare Ožbolt je mnogo. Uoči Dana neovisnosti razgovarali smo o knjizi koju upravo dovršava i u kojoj će prvi put objaviti integralni tekst propalog Plana Z4. Ovaj nacrt sporazuma kojeg su 1995. izradili veleposlanici zemalja tzv. Kontaktne skupine – SAD-a i Rusije i predstavnici Europske zajednice i UN-a, nikad nije stupio na snagu.

Njime su se tada okupirana područja trebala reintegrirati u Hrvatsku, a tzv. Srpska Krajina dobila bi visoki stupanj autonomije. O tome kako je nastajala hrvatska država, zašto i danas tragamo za nestalima u ratu, te zašto ni četvrt stoljeća nakon rata u Vukovaru još uvijek nema mira, Vesna Škare Ožbolt, bivša savjetnica predsjednika Franje Tuđmana, bivša ministrica pravosuđa i žena koja je sudjelovala u svim mirovnim pregovorima ima, kao i uvijek, vrlo konkretne odgovore. Osim toga, nedavno se vratila iz New Yorka gdje je u UN-u sudjelovala u radu svjetske mreže žena mediatora na ratnim područjima.

EXPRESS: Malo je poznato da ste od samog osnutka članica Mediterranean Women Mediators Networka, odnosno mediatorske mreže žena Mediterana. Koja je svrha ove organizacije?

Prije dvije godine Ministarstvo vanjskih poslova Italije i Institut za vanjsku politiku Italije osnovali su Mediterranean Women Mediators Network. Iz svake mediteranske zemlje tražila su se imena žena aktivnih na području mirotvorstva ili političke medijacije. Iz Hrvatske su već otprije znali za Radu Borić jaku aktivisticu za jednakost i prava žena, a za ovo područje političke medijacije iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova su dobili i moje ime.

U Rimu su se okupile žene iz mediteranskih zemalja – koje su vrlo aktivne na izgradnji rodne ravnopravnosti u politici, koje se bave političkim mirotvorstvom i medijacijom na kriznim područjima Mediterana, a u tim aktivnostima nezaobilazna je i razina UN-a. Istu takvu grupu osnovale su žene iz skandinavskih zemalja, a zatim i iz zemalja Commonwealtha, te žene iz Afrike i Azije. U UN-u su se okupila doista moćna imena, među kojima prednjače Skandinavke u kojima je i već dobro poznata švedska ministrica vanskih poslova Margot Wallström.

Traže se novi pristupi kako smiriti krizna žarišta u svijetu i otvara se prostor za sudjelovanje većeg broja žena mirotvoraca. Puno puta sam bila u UN-u, ali zabrinutost količinom kriznih žarišta i opasnost za svjetski mir nikada nije bila veća. Puno je kriznih žarišta koja prijete ugrozom globalnih razmjera. Stoga je i ovaj sastanak ženskih krugova organiziran zato da bi se stvorile ekipe medijatorica koje bi djelovale po cijelom svijetu i mijenjale okvir političkog ponašanja.

EXPRESS: Hrvatska ima doista veliko iskustvo u mirovnim pregovorima u kojima ste i sami sudjelovali. Koliko smo prepoznati u na međunarodnom planu kao zemlja koja je prva u svijetu uspješno provela mirnu reintegraciju?

Nažalost, nismo na tom svom uspjehu brendirali Hrvatsku. Imamo predsjednicu koja dobro kotira u međunarodnoj zajednici, ali se Hrvatsku kao zemlju u kojoj je političko mirotvorstvo uspjelo, ne prepoznaje. Kad u UN-u kažete da ste došli iz Hrvatske i da ste radili na jednoj od najuspješnijih misija UN-a odmah im zaiskre oči.

Ni sami sebe nismo uspjeli uvjeriti da je aktivno mirotvorstvo bolje od pasivnog vojnika koji samo čuva prividni mir. Umjesto mirotvoraca šaljemo vojnike u ratna područja, ali naše rezultate u postizanju mira guramo pod tepih. Hrvatska za razliku od drugih ima preko 200 ljudi izgrađenih u mirnoj reintegraciji na raznim poslovima uspješnog pregovaranja, provedbe izbora na okupiranim područjima, povratka prognanika, uspostave lokanih vlasti, prijelazne policije i sl.

Djelomično naše iskustvo koristi Ukrajina, a zanimanje za naš model pokazao se i za rješavanje pitanja Nagorno- Karabaha, Kosova i dr. Mogli smo primjerice pokrenuti međunarodnu školu mirotvorstva, da cijeli svijet uči iz našeg primjera i našeg modela, ali sve međunarodne škole mira nalaze se u zemljama koje nemaju iskustvo rata..

EXPRESS: Ipak Vukovar - grad heroj, postaje grad problem. Gradonačelnik Penava i dalje upozorava da se ništa nije promijenilo već 19 godina. Zašto?

Uvijek ponavljam da dugotrajni mir mora počivati na zdravim osnovama, a zdrave osnove su istina i pravda. Dakle, svi se moraju složiti oko toga što se doista dogodilo i počinitelji ratnih zločina moraju biti kažnjeni. Reintegracija ljudi i teritorija je završena, ali posljedice rata pogotovo kažnjavanje počinitelja za strašne zločine se nije dogodilo, pravosuđe se 2000. godine prebacilo na nove izazove i pitanje procesuiranja ratnih zločina palo je u drugi plan.

Svakodnevni izazovi i problemi u suočavanju s korupcijom, organiziranim kriminalom i drugim devijacijama potpuno je taj problem maknulo iz fokusa pa se nije odradilo do kraja pitanje ratnih zločina, nestalih… A taj problem duboko je u ljudima, u političkim strukturama na istoku Hrvatske i on tinja.

Ja ću samo podsjetiti da je 1998. godine bio osnovan Nacionalni odbor za uspostavu povjerenja, ubrzanog povratka i normalizaciju života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske. Radilo se dvije godine svakodnevno, ali to nije bilo dovoljno. Nakon 2000. godine sve je to ukinuto i rečeno je kako je sve normalizirano i nema više potrebe za posebnim situacijama i posebnom brigom. Više je uloženo u obnovu kuća, nego u obnovu pozitivnih ljudskih emocija, a one čine život. Izostanak rada sa ljudima stvaralo je situaciju da se svako malo događa neka eksplozija negativnih emocija, zbog nezadovoljstva neriješenim problemima.

EXPRESS: Kao što vidimo Vlada i Ustavni sud prebacili su ovaj vrući krumpir na lokalnu razinu. Koje bi, po vašem mišljenju bilo rješenje?

Ja osobno mislim da se ti problemi ne mogu riješiti na razini lokalne uprave. Mislim da Vlada danas treba imati jedno međuresorno tijelo sastavljeno od predstavnika ministarstva unutarnjih poslova, pravosuđa, uprave, branitelja i vanjskih poslova koje bi koordiniralo aktivnosti na rješavanju ratnih zločina i nestalih, i koje bi uklanjalo kojekakve prepreke.

Ako pogledamo Njemačku i Francusku one su tek 50-ak godina nakon Drugog svjetskog rata normalizirale odnose nakon što je 2004. prvi put pozvan njemački kancelar Gerhard Schröder na proslavu savezničkog iskrcavanja u Normandiji. Tu se vidi koliko je normalizacija odnosa mukotrpan proces na kojem se treba sustavno raditi, a mi nakon 19 godina mislimo da smo sve završili - a nismo.

EXPRESS: Je li to dobra podloga za pozivanje na radikalna rješenja?

Uvođenje dvojezičnih natpisa, razbijanje ploča, mijenjanje statuta Grada na pritisak, prosvjedi i nezadovoljstvo, sve smo to vidjeli u proteklih 19 godina. Nezadovoljstvo ljudi došlo je do Sabora, a Ustavni sud je lopticu problema vratio na lokalnu razinu. Vrtimo se u krug, a nitko zapravo u fokusu nema čovjeka koji svaki dan živi sa svojim tragičnim sjećanjima. Ne raščišćavamo tragedije, te probleme iz prošlosti guramo u bunar sjećanja, a kada nas ti glasovi uznemire čudimo se otkud sada opet problemi. Treba znati da sam protok vremena ne liječi velike tragedije.

EXPRESS: I danas riječ 'oprost' ' izaziva brojne negativne emocije i neki ga smatraju pogreškom. Kako ih uvjeriti u suprotno?

Na oprost se reagira emotivno – ali pitam vas kako ćete dati do znanja stanovništvu koje je živjelo na okupiranom teritoriju da kao vlast ne želite samo vratiti svoj dio zemlje i svoje izbjeglice, nego želite normalizirati život. A to znači prihvatiti sve one koji žele ostati, znači prihvatiti čak i one koji su možda bili mobilizirani u vojsku ali nisu počinili zločine, niti su ikog ubili.

Za ratne zločine i za kriminalce nema oprosta. Dakle imate mnogo osjetljivih stvari koje morate uvoditi, širiti prostor i pripremati ljude na normalizaciju života, uvesti i neke nepopularne mjere da bi došli do stabilnog mira. Ali isto tako kad je bilo pitanje te tranzicijske pravde – dakle suđenja za zločine, i borbe protiv korupcije koja je uvijek prisutna na takvim područjima, onda se u tome zastalo.

EXPRESS: Naša dnevna novina 24sata pokrenula je akciju i ntenzivno se zalaže za pronalazak još 1892-oje nestalih ljudi. Predsjednica je dala obećanje da će ustrajno raditi na otkrivanju njihovih sudbina. Što mislite, jesu li iscrpljene sve mogućnosti?

Pohvalno je to što su i ovaj put mediji ti koji pokreću stvari. Ali na predsjedničkoj razini je potrebno sustavno djelovanje. Potrebna je suradnja s vlastima u Srbiji i nije dovoljan samo protokolarni trenutak. U našoj politici puno je patetike i fraza, a malo konkretnog djelovanja.

Povjerenstvo o kojem govorim bi trebalo gurati rješavanje tih problema, pratiti kako se stvari razvijaju. Treba tražiti i pronalaziti svjedoke vremena i događaja dok su još živi, i naravno treba vrlo intenzivno i aktivno raditi s predstavnicima vlasti u Srbiji. Često puta se ne žele reći neke informacije jer bi se tako dokazao zločin, no po meni je daleko važnije pronaći ljude.

EXPRESS: Radite na rukopisu za knjigu u kojoj bi trebali objaviti prvi put kompletni Plan Z4. Kad bi knjiga trebala izaći?

Knjiga nije samo o Planu Z4. To je zapravo knjiga o tome kako se u Hrvatskoj uspostavljao mir. Naglasak na svemu što smo tada napravili kao model o tome kako na početku napadnut i goloruk narod može pobijediti dajući uvijek prvo prostor mirnom rješenju, pa kad ne ide tako, onda vojnoj akciji, pa opet miru i životu bez odmazde.

Objašnjavam zašto su UNPROFOR i UNCRO propali kao mirovne misije, a zašto je UNTAES uspio. Tu dolazimo do priče o 'peacemaking' i 'peacekeeping' snagama. Uvijek dođe do rezultata ako se mir aktivno gradi. Ako se ratna situacija drži samo zamrznutom onda nema ni mira ni napretka.

Opisujem zašto je uvijek Tuđmanova politika prednost davala miru , a ne ratu. Mnogi će danas reći da nije bilo Bljeska i Oluje ne bi bilo ni mirne reintegracije. I to je zasigurno istina. Međutim da se poduzela treća akcija, bilo bi to isto vojna pobjeda , ali bi pale brojne ljudske žrtve.

Vojna snaga Srbije bila je u Baranji i istočnoj Hrvatskoj, mogla je svojim dalekometnim topništvom tući sve gradove i mjesta gotovo do Zagreba. Srbija bi se izravno umiješala jer je tu bila granica. Zato je Tuđmanovo uporno inzistiranje na mirnoj reintegraciji bilo briljantno. U konačnici - puno je lakše pucati nego graditi mir. Lakše je pustiti emocije nego ih zatomiti.

U knjizi prikazujem koliko su međunarodni utjecaji imali odjeka na zbivanja u Hrvatskoj i koliko se na međunarodnoj razini lutalo u načinima rješavanja našeg problema.

EXPRESS: Uskoro Hrvatska predsjeda EU. Imate li osjećaj da hrvatski građani nisu baš svjesni važnosti ove uloge?

To je iznimno važan događaj za našu zemlju. Koa ministrica pravosuđa sam sudjelovala na skupovima i tada razmišljala kako bi bilo lijepo da Hrvatska jednog dana može predsjedati EU. I to se sad događa. Hrvatska će u idućih šest mjeseci biti centar svih europskih odluka. Puno toga će se u svijetu događati, ali i unutar EU, i sve odluke EU će imati polaznu točku iz Zagreba i Hrvatske.

I to je važno za imidž Hrvatske u svijetu. Nismo svjesni te važnosti jer su naši građani i dalje zaokupljeni egzistencijalnim problemima. Ali da smo jače prepoznati kao uspješna država, bolje bi se osjećali i kao građani.

EXPRESS: Kako bi se Hrvatska mogla brednirati, a da to nije drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu, lijepa obala i plavo more?

Da, Hrvatsku se danas najviše prepoznaje po dobrom nogometu. Ja bi voljela da se prepoznaje i po kvalitetnoj hrani, dobrim vinima, kvalitetnom turizmu. Voljela bi da nas doživljavaju kao zemlju dobrih, simpatičnih i radišnih ljudi, s ljudskim i poduzetničkim potencijalom i kao zemlju koja je izuzetno lijepa, sigurna i ugodna za život.

EXPRESS: Na današnji dan obilježavamo proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske, no mnoge građane zbunjuje čak i danas što je to onda bilo 25. lipnja 1991., koji također slavimo kao državni praznik?

Hrvatski sabor na današnji dan donio je niz važnih odluka. Međutim Odluka o neovisnosti već je bila donesena 25. lipnja 1991. godine tako je na današnji dan 8.10.1991. bila operacionalizirana. U međuvremenu se dogodio Brijunski sporazum kojim je proglašen tromjesečni moratorij.

Brijunskim sporazumom predstavnika Europske zajednice, hrvatskih i slovenskih vlasti, srpskih i jugoslavenskih predstavnika vlasti donesen moratorij svih aktivnosti vezanih za uspostavu neovisnosti i razdruživanje. JNA se obećala povući, a međunarodna zajednica poslati promatrače. Međutim JNA nije održala svoje obećanje i nastavila je agresiju na RH, izvršen je i napad na predsjednika

Tuđmana, raketirani su Banski dvori, tako da je istekom moratorija Sabor Republike Hrvatske na današnji dan 8. listopada donio Rezolucija o razlazu sa SFRJ. Usvojeni su zaključci o tome da je na Hrvatsku izvršena oružana agresija o strane Republike Srbije i JNA, JNA je proglašena agresorskom vojskom.

Od JNA je zatraženo da svima onima koji se nalaze na odsluženju vojnog roka omogući napuštanje vojske i odlazak kućama. Pozvane su Crna Gora i BIH da ne dopuste da se s njihovog teritorija napada Hrvatska. Pozvane su zemlje EZ i UN-a da priznaju Hrvatsku neovisnost, a Hrvatska je donijela odluku da će i dalje sudjelovati na međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji.

EXPRESS: Opet se aktualizira promjena datuma državnih praznika.

Nije dobro kada svaka vlast koja dođe promijeni ili doda koji blagdan. To stvara osjećaj neozbiljnosti. Ako će ove promjene konačno staviti točku na sve promjene i biti još donesen konsenzusom svih političkih opcija onda će to biti dobro i koliko toliko jamstvo da neće doći do novih promjena. Samo je jedan nacionalni blagdan. Voljela bi da se obilježava ne samo polaganjem vijenaca i misom za domovinu već i nekim sadržajno veselim događajima.

  • županjac 21:36 08.Listopad 2019.

    Prvo: u zadnjih nekoliko dana kroz medije se insistira na sjećanju na ona dva dana kada se raketirani banski dvori i kada je Martić raketirao Zagreb. Kada i gdje su se spominjli napadi na Vinkovce, Županju, Osijek i da dalje ... prikaži još! ne nabrajam, gdje je poginulo i ozlijeđeno mnogo više ljudi. Ali Zagreb je Zagreb, Jedna moja rodica prisustvujući sahrani svog oca u Zadru u vrijeme najžešćih napada na Zadar reče:" Mi smo mislili da je u Zagrebu rat, a rat je zapravo ovdje!" Zagrepčani, šutite o ratu!