U Hrvatskoj se godinama nije znalo što sve zapravo država posjeduje. Prvi popis državne imovine, od nekretnina do dionica, objavljen je tek 2014. godine, u Milanovićevu mandatu. No teško da će ta lista s 400.000 jedinica ikad biti do kraja i precizno uređena. Sad je Vlada odlučila objaviti da prodaje desetak objekata s tog popisa, ali tu se nalaze i neke vile, dvorci te palače za koje šira hrvatska javnost gotovo nikad nije čula! Ako je vjerovati najavama iz Ministarstva državne imovine, koje vodi Goran Marić, za potencijalne kupce će se razviti sasvim novi model prodaje i oglašavanja tih nekretnina:
"Kad je država ranije nešto prodavala, činila je to po principu: 'Prodajem, a Boga molim da ne prodam'", kažu nam u ministarstvu. Četiri bajkovite vile u oglasnicima traže kupca već godinu dana, ali za neke će se natječaj morati ponoviti po novim propozicijama, s punim katalogom informacija, fotografija te objavom i na engleskom jeziku, za kupce iz inozemstva.
Dosad su se natječaji za vile i palače objavljivali sa šturim podacima i amaterskim fotografijama, a zainteresirani kupac je morao doći na lice mjesta kako bi se uvjerio u kakvom je stanju objekt koji država prodaje. Nije niti čudo što ništa od državne imovine nije prodano. Sad u ministarstvu obećavaju da će napokon krenuti s međunarodnim natječajima te realnijim procjenama vrijednosti.
"Uz oglas na našim stranicama će biti kvalitetne fotografije, čitav katalog informacija za svaku od njih. Svi natječaji će biti međunarodni kako bi se povećao broj potencijalnih kupaca, ali i smanjio bilo kakav utjecaj na odabir. Tko ponudi najviše cijene od početnih bit će odabran. Država se zaista nevjerojatno ponašala. Imali su samo pet vještaka, koji su procjene obavljali vrlo sporo. I sami smo sebi zakomplicirali život jer je izmijenjen zakon, pa procjene koje su napravljene prije dvije godine sad više ne vrijede", kaže nam sugovornik iz Ministarstva državne imovine.
Već u rujnu će biti objavljen natječaj za tzv. Mesićevu vilu u Grškovićevoj ulicu u Zagrebu. U tom rezidencijalnom objektu s nešto više od 300 kvadrata bio je ured bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Mesić je jedini od bivših predsjednika imao pravo na doživotni ured s godišnjim proračunom između 800.000 i 900.000 kuna.
Iako se brzo raspala, vlada Tihomira Oreškovića je na prijedlog HSP AS-a i Mosta odlučila ukinuti ured. Mesić se bunio, žalio se Ustavnom sudu, ali je na kraju deložiran. Svoje prostorije sad ima u Savezu antifašističkih boraca. Vještaci završavaju procjenu vile prije nego što bude oglašena za prodaju. Njena najveća vrijednost je lokacija, pa možda država dobije i do milijun kuna.
Iznenađuje odluka da se proda još jedan "predsjednički" objekt. Radi se o tzv. Zelenoj vili pokraj kompleksa Ureda predsjednice na Pantovčaku. Iako na stranicama predsjednice stoji opis da je "manja i služi za manji dio stručnih službi Ureda", čini se da Ministarstvo državne imovine ne smatra da je predsjednici Kolindi Grabar Kitarović ona potrebna uz već postojeće vile unutar kompleksa na Pantovčaku.
Kako saznajemo, pregovarat će s predsjednicom, ali plan je vilu uz sam predsjednički kompleks ipak staviti na bubanj nakon procjene. Zanimljivo, Zelena vila bila je slabo korištena i u bivšoj državi, nije bila odveć interesantna Brozu, ali ni kasnijim korisnicima. Nekoć su u njoj bili pospremani Tuđmanovi darovi, nekad je u njoj bio Odjel za pritužbe građana, pa Odjel za odlikovanja...
Dosad su se vile koje je država gradila u nekim bivšim vremenima ili ih je dobivala zbog dugova tvrtki u stečajevima teško prodavale. Među rijetke dvije prodane su Vila Istranka u Crikvenici, ali i vila Kremešek u Voloskom. Obje su otišle u zadnjih godinu dana.
Vila Kremešek je bila potpuno derutnom stanju iako je proglašavana jednom od najljepših kuća na opatijskoj rivijeri i tik je uz more. U središte pozornosti je došla kada se otkrilo da je u njoj godinama živio beskućnik sa svojom obitelji. Država, naravno, nije imala pojma o ilegalnom podstanaru, što dovoljno govori o brizi za ove atraktivne nekretnine. Vilu je kupio poduzetnik Jozo Dragan, vlasnik slovenske Riko grupe, koja posluje u Rusiji i bila je jedan od potencijalnih kupaca brodogradilišta.
Dragan je izuzetno samozatajan i ne istupa u medijima. Iako je njegova ponuda bila jedina, država je dobila milijun kuna više od početne cijene. Dragan je za vilu izdvojio 20,3 milijuna kuna. Kupca je proljetos našla i vila Istranka u Crikvenici. Nju je za 6,55 milijuna kupila tvrkta TPM Vrlika Josipa Mihalića. Vila s okućnicom se nalazi na Strossmayerovu šetalištu, idealna je za mali hotel jer je udaljena nekoliko metara od mora, ali godinama je propadala zbog državne nebrige.
TPM Vrlika je metaloprerađivač i ima više od 400 zaposlenih, a puno poznatija tvrkta preko koje Mihalić posluje je Jedinstvo Krapina. Mihalić je je također samozatajan i nije htio otkriti svoje planove kad je preuzeo hotel Albamaris u Biogradu na Moru. No očito je poduzetnički nanjušio dobru priliku za investiciju u ono što je država godinama držala zapuštenim i pustila da propada. Neobično je da za tako atraktivne lokacije stiže tek jedna ili nijedna ponuda. Paradoksalno, razlog su najčešće neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Brojni sporovi gradske i državne uprave, sporovi s privatnim vlasnicima u susjedstvu, opterećuju državnu imovinu.
Poseban problem je što bi veliko pravno čišćenje ovih nekretnina trebalo voditi Državno odvjetništvo, koje je ionako pretrpano predmetima, pa su im "hladni" slučajevi mrtvog državnoga kapitala zadnja rupa na svirali. S druge strane, poseban apsurd je da država, nekad Državni ured za imovinu a sad novo ministarstvo, ne može angažirati odvjetnike za takve slučajeve jer je propisano da državu zastupa upravo Državno odvjetništvo.
U portfelju vila koje će ići u prodaju sigurno je najatraktivnija vila Čingrija u Dubrovniku. Vila je ime dobila po njenom prvom vlasniku, Peri Čingriji, koji je u 19. stoljeću vodio Dubrovnik, a bio je poznat kao intelektualac, čovjek širokih svjetonazora i ostavio je neizbrisivi trag na povijest toga grada. Bivši gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić je htio otkupiti imanje za 15 milijuna kuna prije dvije godine, ali je sve propalo.
Vila sad ide na procjenu, pa će biti ponuđena tržištu. Za nju ne bi trebalo nedostajati kupaca. Ranije su samo interes iskazali brojni investitori, od arapskih, ruskih, domaćih... Uglavnom su vilu vidjeli kao idealnu lokaciju za hotel. Vilu je Linić uzeo HRT-u 2013. u zamjenu za porezni dug, a televizija ju je za dopisništvo koristila još od 1980. godine.
No najzanimljivija je njezina povijest tridesetih godina prošlog stoljeća, kad ju je posjedovao Melko Čingrija, sin prvog vlasnika i graditelja. Melko je u politici dugo slijedio oca, ali je skrenuo prema Pašićevim srpskim radikalima kad je vidio da bi od toga mogao imati koristi. Zauzvrat je imenovan viceguvernerom Narodne banke Jugoslavije. U njegovu dubrovačku vilu 1935. je sa suprugom, a navodno i s ljubavnicom, svratio Hitlerov najbliži suradnik i nacistički zločinac Hermann Göring.
On je tada došao u Kraljevinu Jugoslaviju kao predsjednik pruske vlade, ali i zapovjednik Hitlerova zrakoplovstva, a do Dubrovnika je stigao iz Mostara automobilom. Novinari su tad opširno izvještavali o njegovu boravku u Dubrovniku, pa su zabilježili i da je u moru izgubio najdraži dar: Hitlerov nožić! Kasnije su, pokazuju dokumenti Udbe, ondje boravili četnički vođa Dobroslav Jevđević, znan po suradnji s talijanskim okupatorom, ali i ustaški zapovjednici kojima je, osim provedbe odvratnih rasnih zakona, bilo najvažnije (iznenađuje li to?) preimenovati ulice: Stradun su nazvali Obalom Ante Pavelića.
O boravku Hitlerova najbližeg suradnika u ovoj vili zapisnike je poslije Drugog svjetskog rata sastavila i Udba. Ispitivali su nekog predratnog policajca, koji im je rekao: "Za vrijeme posjete Dubrovniku od strane Göringa i njegove žene i neke njemačke princeze za čitavo vrijeme boravka u Dubrovniku stanovali su u vili Čingrije. Ja kao tadašnji policijski činovnik dolazio sam po službenoj dužnosti nekoliko puta u obezbjeđenje vile, ali nikada nijesam bio u zgradi.
Znam da su u vili za to vrijeme priređivani banketi jer sam lično vidio gdje su unašali flaše likera i druge hrane te da su razna lica ulazila koja meni nijesu bila poznata. Znam da je za uređenje vile i vrta vlasnik vile Melko od države dobio 300.000 dinara kako bi se mogli bolje zadovoljiti njemački gosti. Poslije je dolazio i general Amico i Jevđević", svjedočio je ovaj činovnik.
Uz tu vilu fantastične povijesti, na prodaju će i skrovita Titova vila koja je sad prepuštena propadanju na Plitvičim jezerima. Danas je u tom području ograničena gradnja, pa zbog toga ovaj kompleks ima poseban potencijal iako stoji godima zapušten. Vila je napravljena baš za Josipa Broza iako je navodno u njoj bio tek tri puta. Tito, naravno, nije platio njenu gradnju nego su svoj znoj i krv u nju ugradili zatvorenici, od kojih je dio bio i političkih s Golog otoka.
Od 1948. do 1953. su je gradili od kamena koji se dopremao s Medvednice, a masivni drveni namještaj su radili zaposlenici Lepoglave, objavili su stručni portali. Unutrašnjost je sva u drvu i klesanom kamenu, stube su od mramora... Reporteri koji su u nju ulazili proteklih godina svjedočili su da je opljačkana i uništena. Za vrijeme okupacije služila je i u vojne svrhe jer je lako branjiva, ima i poseban tunel za izlaz. Još prije deset godina tadašnji predsjednik Stjepan Mesić rekao je da treba naći partnera za nju.
"Ne smije se dopustiti njeno daljnje propadanje", rekao je tad bivši čovjek države, ali je to ostalo zabilježeno tek u novinskim tekstovima. Jednako je zapuštena i vila Svežanj u Kostreni. Vrhunski kompleks na više od 14.000 četvornih metara država je dobila kao zamjenu za dug u stečaju Croatia Linea.
Radi se o bivšem poznatom klubu Jugolinije koji bi bio idealan za odmaralište sa sportskim terenima. Sedamdesetih je vila bila zatvoreni klub tadašnje moćne brodarske tvrtke Jugolinije (kasnije Croatia Line), u nju je moglo samo odabrano društvo s posebno iskaznicom, a delicije su odabranima bile dostupne po vrlo niskim cijenama. Formalno je vilom upravljao sindikat tvrtke. Crni dani za tu fantastičnu nekretninu nastupili su potkraj devedesetih, stečajem Croatia Linea, a pričalo se da je za vilu zainteresirana i Slavica Ecclestone. No propadanje se nastavilo.
Pokušavali su je prodati za 5,3 milijuna eura i nisu našli kupca. Osim rezidencijalnog dijela ima kuglanu na 565 kvadrata, četiri igrališta koja se prostiru u parku. Država sad za Kostrenu traži 22,8 milijuna kuna i rok za prijavu na natječaj je prošao, ali još nema informacija je li itko dao ponudu. Ako ne bude zadovoljavajućih ponuda, vjerojatno će se spustiti cijena jer samo čuvanje takvoga kompleksa stoji više od 40.000 kuna godišnje. Mrtvi kapital tako troši državni novac umjesto da od njega država zarađuje.
Oglašen je i međunarodni natječaj za bivši vojni kompleks, tzv. Češku vilu na Visu. Još jedna ljepotica kraj mora sagrađena je u 19. stoljeću, znana i kao Vila Topić, po svojim prvim vlasnicima, između dva rata prešla je u ruke češke državne željeznice. Ondje su, dakle, nekoć ljetovali Česi, koji su je i preuredili u ugodno turističko odmaralište.
Nakon rata zgradu je, jasno, uzela JNA. Ranije je bilo zainteresiranih, ali nije jasno zašto je prije tri godine sve stalo. Ministarstvo je sad raspisalo natječaj u kojem očekuje ulaganje od skoro 85 milijuna kuna, a investitor će dobiti vojarnu na 80.000kvadrata, čiji je centralni objekt uz samo more. Umjesto vojne ruine na tome mjestu bi trebao biti hotel s minimalno četiri zvjezdice. Osim rezidencijalnih objekata, poput vile Costabelle kraj Opatije i vile na Hvaru, država svoju imovinu ne koristi.
"Ne radi se tu samo o zaradi države na prodaji. Kupac sigurno neće ostaviti objekte u zapuštenom stanju u kojima su ih držale sve dosadašnje vlade. On će investirati, to će osigurati zapošljavanje građevinskih tvrtki, a Hrvatska će dobiti prepoznatljive objekte koji će se koristiti za turizam. Prednosti su višestruke, ali se time jednostavno nitko godinama sustavno nije bavio", objašnjavaju nam u Ministarstvu državne imovine.
Ponovno, ali s novim procjenama vrijednosti, na prodaju idu i Vila Bianca u Trogiru te Vila Lovor u Opatiji. Obje izgledaju kao savršen set za snimanje horor filmova, a ne kao nekad luksuzni i udobni domovi elite. Obje vile se nalaze na savršenim lokacijama. Vila Bianca u Trogiru ima 857 četvornih metara na samom ulazu u grad.
Vila Lovor je jedna od onih za koje je napravljena nova procjena. Već ovaj mjesec ide na prodaju po cijeni između devet i deset milijuna kuna. Toliko je bilo traženo i prije dvije godine, ali nije poznato kako je taj natječaj na kraju završio. No nisu samo na obali atraktivne nekretnine. U Zagrebu također postoje vile u elitnim kvartovima koje je država prepustila devastaciji. Među dvije koje će sad ići na bubanj su vila u Ulici Vladimira Nazora 72, ali i ona na Slavujevcu 7. Još nisu napravljene procjene.
Neke od ideja su bile i da se u njima otvore muzeji, čak i kuće magije, ali sve je kao i s ostalim "ukletim" nekretinama stalo zbog birokracije koja se preorijentirala na druge teme, a pustila imovinu da propada. Osobito je zanimljiva vila u Nazorovoj, znana i kao ljetnikovac Stejskal. To romantično jednokatno zadanje dao je sagraditi Ferdo Stejskal, osnivač tvornice cigle u Bedekovčini, davne 1889. godine. On je tvornicu brzo prodao bečkoj firmi Wienerberger, ali djeluje i danas, u okriju iste bečke grupacije, poznatije po brendu Tondach.
Nije čudo da je Marić odlučio krenuti prvo u prodaju s vilama jer su one ipak atraktivnija roba. Ako mu prođe ideja s međunarodnim natječajima i dobije investitore, to bi mogao biti model i za svu ostalu imovinu. U planu je i prodaja niza hotela, popu Bijelih vrata u Bolu. Konačno bi se trebao prodajom razriješiti i višegodišnji spor oko Hotela Riviera, koji bi napokon trebao postati elitni hotel kakav je i nekad bio.
Nakon toga bi možda čak i na red trebali doći objekti poput vile Kovač na Hvaru ili Costabelle, u kojoj se odmaraju naši političari. U izradi su eleaborati, a prevladavajuće mišljenje u Ministarstvu imovine je da privatni investitor može racionalnije upravljati imovinom.
No nisu samo atraktivne vile te koje golicaju maštu javnosti. Državna imovina uključuje i tisuće poslovnih prostora koji su barem koliko-toliko stavljeni u najam. No više od stotinu ih se koristi potpuno bespravno. Tu su i tisuće stanova, od kojih je više od 900 bespravno useljeno i treba riješiti problem. Tu su i drugi kompleksi koji stoje zapušteni, poput bivše političke škole u Kumrovcu, koja će opet na prodaju. Ova vlada je prva koja ima Ministarstvo imovine, a upravo će način rješavanja ovih problema odrediti je li Marić bio uspješan ili ne.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
i pored svi cetnikka i svega ova redakcija ne moze a da ne uvali ustase u pricu
Koliki danas žive u kućama i zgradama u kojima su orgijali partizanski krvoloci a da nikada neće niti saznati jer je to eto tabu tema još uviek u Hrvata XD
uje i čede orgije haha