Veličanstveno, tako naši političari opisuju mržnju na stadionima

Hrvatska je zbog plime ustaštva dobila dosad popriličan broj ćuški s različitih strana i adresa, ali ne pamtimo ovakvu kakvu su Hrvatskoj, njezinim političarima, institucijama, ali i svim građanima, u petak uvečer opalili, doduše posve nehotično, njemački nogometni reprezentativci, moćni Elf. Naime, u pobjedi nad reprezentacijom Češke njemačke nogometaše bodrili su s tribina brojni navijači. No na kraju utakmice nogometaši nisu otišli do tribine pozdraviti navijače i zahvaliti im na podršci, što inače redovito čine.

A nisu jer je s tog dijela tribine tijekom utakmice dopirao nacistički pozdrav (Sieg Heil), pa je njemački tim odlučio ignorirati navijače. "Kad je riječ o pjesmama s nacionalsocijalističkom pozadinom, nema nikakva razloga da to podržavamo i odemo do navijača", rekao je o tome dvadesetjednogodišnji njemački reprezentativac Julian Brandt. Mats Hummels, koji je te večeri vukao Njemačku do pobjede, kazao je kako uopće nije bilo govora o tome da se nakon svega ode do navijača. I nastavio:

"To nisu naši navijači, to su huligani. Od njih se distanciramo i ne želimo se dovoditi u vezu s ovim. Ti ljudi uništavaju nogomet i čine to svjesno. Zato se mora jednostavno gledati da ih se makne sa stadiona". Predsjednik njemačkog nogometnog saveza Reinhard Grindel također je poslao jasnu poruku huliganima. "Vi niste naši navijači. Vi zloupotrebljavate nogometne tribine. Mi nismo vaš tim". I sad usporedimo ponašanje njemačkih reprezentativaca i nogometnog saveza s ponašanjem hrvatskih reprezentativaca i HNS-a u sličnim situacijama.

Fuhrerova kolonija Top News Hitler o NDH: "Ta mala govnarska državica..."

Rezultati usporedbe, znademo to unaprijed, porazni su za Hrvatsku. Navijanje začinjeno ustaštvom, rasizmom i nacionalizmom postalo je uobičajeno među hrvatskim navijačima. Štoviše, jedan hrvatski reprezentativac nakon neke pobjede dograbio je mikrofon i poveo skandiranje ustaškog pozdrava, a odgovarao mu je cijeli stadion. Tadašnji hrvatski izbornik – koji je rođen, odrastao i živi u Njemačkoj, koji je gotovo cijelu karijeru proveo u njemačkim klubovima, pa je dakle mogao usvojiti ono što su očito usvojili Hummels, Brandt i drugi njemački nogometaši i sportaši uopće – nije ni trepnuo na takvo ponašanje svojeg igrača i publike.

Glupo je isticati, ali evo ističemo, da ni predsjednik HNS-a (poznat po fotografiranju na grobu ustaškog poglavnika u Madridu) niti itko iz tog saveza nije osudio i distancirao se od tog igrača. I podsjećamo da dičnog reprezentativca zbog sumanutog skandiranja nije sankcionirao HNS nego Fifa, koja mu je odrezala 10 utakmica neigranja, pa je tako osramoćen i okončao karijeru nogometaša; HNS ga je, međutim, nakon svega nagradio mjestom trenera u reprezentaciji, gdje se nalazi i danas.

Dodajmo ovome da se hrvatski političari vole pojavljivati na utakmicama reprezentacije, ali se prave gluhi, glupi i slijepi kad se povede riječ o nepriličnom navijanju. Štoviše, hrvatska predsjednica svojedobno je atmosferu osječkog stadiona zasićenu ustaškim skandiranjem i srbofobijom nazvala veličanstvenom. Spominjemo ovo jer je posve nemoguće da kancelarka Angela Merkel, koja također s tribina znade pratiti važne utakmice Elfa, navijanje njemačkih navijača u Pragu nazove veličanstvenim.

Kao što je posve nemoguće da ijedan njemački reprezentativac dograbi službeni mikrofon i povede nacističko skandiranje. Usporedba njemačkih i hrvatskih nogometnih reprezentativaca, njemačkog i hrvatskog društva, Njemačke i Hrvatske, zapravo je besmislena. To su dva različita svijeta koja dijeli duboki civilizacijski jaz, tako dubok da trenutno ne vidimo način da ga se premosti. A premostiti ga se može samo s jedne strane, s one hrvatske.

Naime, nacizam je davno apsolvirana tema u Njemačkoj. U desetljećima poslije 2. svjetskog rata Njemačka se suočavala s nacističkom prošlošću, prolazila proces denacifikacije, donijela zakone koji strogo sankcioniraju upotrebu simbola i parola Trećeg Reicha, i što se toga tiče danas u njemačkom društvu postoji jedinstven stav – nacizam je zlo. U njemačkom medijskom i javnom prostoru nećete čuti da je Sieg Heil stari njemački pozdrav kojeg su nacisti kompromitirali.

Ekskluzivno Top News Sin Dide Kvaternika: 'Pavelić je bio zlo!'

Ondje se neće zakotrljati inicijativa da se u Münchenu promijeni ime trga nazvanog po Sophie i Hansu Schollu, članovima studentskog pokreta otpora nacističkom režimu, koji su s još jednim članom, Christophom Probstom, uhićeni 1943. i osuđeni na smrt na giljotini.

Još manje će ondje ikome zdravome pasti na pamet da bi, kad je već zabranjen Hitlerov "Mein Kampf", valjalo zabraniti i Marxov "Kapital" i slične idiotarije kakve svakodnevno možete čuti s hrvatskih političkih visova. I kakve su obilježile Hrvatsku od osamostaljenja. Hrvatska se od osamostaljenja nije na pravi način suočila s tim odsječkom vlastite prošlosti, pa tako nije ni mogla započeti proces deustašizacije i donijeti jasne zakone koji bi ozbiljno sankcionirali uporabu simbola i parola NDH.

Umjesto toga pojavila se snažna struja osporavatelja ustaških zločina i zločinačke naravi NDH uopće, struja revizionista kojih se može jednako pronaći među polusvijetom, na Kaptolu, na Markovu trgu i na Pantovčaku. A kad se i povede razgovor o ustaškoj prošlosti, takvi se zadovolje načelnom osudom dvaju totalitarizama, ustaškog i komunističkog.

Ono što umije njemački nogometaš, zauzeti jasan stav prema konkretnom događaju, ne umiju (ili još gore, ne žele) najodgovornije osobe hrvatske politike. Pritom od komunizma i njegovih zagovaratelja u Hrvatskoj nije ostalo ništa; nema ih na Markovu trgu, na tribinama sportskih stadiona, ne valjaju se u gomilama ulicama, ne prijete plinskim bocama... Postoje samo u glavama revizionista, kao priručan alibi njihovu postojanju i njihovim prljavim poslovima.