Top News
3477 prikaza

Uništenje kulture - jedino što znaju HDZ-talibani

"Za do spremni" na ćirilici, Šibenik
Duško Jaramaz/Pixsell
Za razliku od hrvatskih 'čuvara revolucije' SUBNOR su barem strogo kontrolirali, a ovi...

Odgađanje manifestacije Noć kazališta na "inicijativu" samozvanih "čuvara revolucije" iz Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. i njezina predsjednika Mladena Pavkovića, jer se njezin najavljeni početak, 18. studenog, poklopio s Danom sjećanja na Vukovar i Škabrnju, možda je ponajbolji indikator stanja danas u Hrvatskoj. Tragedija Vukovara je za tu populaciju samo zgodan povod, odnosno najkurentnija "valuta" u njihovim apsurdnim obračunima sa stvarnošću, slično kao Srebrenica u BiH.

Naravno, nijedna slična "inicijativa" ne može proći bez Srba, "dežurnih neprijatelja" koji nikad ne mogu omanuti. "Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će, kao i svake godine, biti i onih čiji su autori srbijanski pisci", napisao je Pavković.

Prosvjed branitelja u Savskoj Provedeno istraživanje Top News Branitelje u Savskoj ne podržava 59,2% građana

Međutim, iako bizarna i infantilna, ova "inicijativa" nije najvažniji moment u ovom društvenom sunovratu, neusporedivo više zaprepašćuje lakoća kojom je ona prošla, gotovo bez otpora i kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Princip je već nebrojeno puta iskušan - nekolicina destruktivnih pojedinaca dali su sebi bianco certifikat za zastupanje cijele jedne populacije, branitelja, bez obzira na nedostatak bilo kakvog legitimiteta.

Mnogo puta dosad konstatirano je kako galama raznoraznih "branitelja" neodoljivo podsjeća na djelovanje čelnika SUBNOR-a u bivšoj Jugoslaviji koji se, doduše, uglavnom bio "specijalizirao" za film i književnost, a manje za kazalište. Međutim, te usporedbe ne stoje do kraja: SUBNOR je za razliku od hrvatskih "čuvara revolucije" bio strogo kontrolirana organizacija i neka vrsta ideološke pretorijanske garde režima.

HDZ, koji je idejni tvorac i vlasnik "autorskih prava" na ovaj fenomen, već poodavno nema kontrolu nad njim, nego mu se podanički povinuje, izuzev perioda vladavine Ive Sanadera koji je suvereno kontrolirao te procese i bio njihov idejni tvorac. Današnja "događanja branitelja" su svojevrsni paradoks koji možemo nazvati nekakvim hrvatskim sindromom Frankenstein, što predstavlja ključnu razliku u djelovanju ovih dviju grupacija, SUBNOR-a i "čuvara revolucije".

Ovo što se događa u Hrvatskoj posljednjih godina, također, neodoljivo podsjeća na onaj poznati eksperiment sa žabama koje se mogu bez pružanja otpora skuhati u ključaloj vodi, ali pod uvjetom da se voda postupno zagrijava do točke ključanja. Ovaj slučaj je zapravo pokazao kako je u Hrvatskoj voda poodavno proključala i da su "ljudske žabe" klinički mrtve, samo im to još nitko nije rekao. Ovakvo nešto je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo i spadalo je u domenu znanstvene fantastike.

Postavlja se pitanje kad je ovaj eksperiment započeo, odnosno tko je potpalio vatru. Fatalno "krivo srastanje" ušlo je u završnu fazu onda kad je Tomislav Karamarko herostratski instrumentalizirao braniteljsku populaciju za neke svoje kratkoročne ciljeve i nešto kasnije postavio Zlatka Hasanbegovića na mjesto ministra kulture.

Tomislav Karamarko i Zlatko Hasanbegović | Author: Patrik Macek (PIXSELL) Patrik Macek (PIXSELL)

Međutim, točka loma bio je trenutak kad su se tadašnji predsjednik Ivo Josipović i bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović upecali na Karamarkov mamac te spremno pristali statirati u tom eksperimentu, povlađujući Karamarkovim pretorijancima. Ovo što radi novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić danas zapravo je nastavak te politike.

Hrvatski SDP je na neki način pretvoren u svojevoljnog taoca raznoraznih "čuvara revolucije", odnosno može se govoriti o nekoj vrsti Stockholmskog sindroma, što je na najbolji način demonstrirao sam Bernardić šaljući svadbenu čestitku notornom Velimiru Bujancu. Ono što predstavlja "cenzura" Noći kazališta za hrvatsko društvo, kao indikator, to je ova čestitka za SDP. Infantilnost takve politike ogleda se u nikad nižem rejtingu najjače hrvatske oporbene stranke.

U cijelom tom procesu nemjerljivu ulogu odigrali su mediji. Koliko se danas može djelovati da se situacija popravi? I može li se to uopće? Stvari u tom segmentu nisu nimalo ružičaste. Dobar je primjer ukidanje emisije "Hrvatska uživo" na HRT-u, koja se emitirala više od deset godina, što nema toliko veze s ovom temom, ali je također svojevrsni indikator. Postalo je, naime, jasno kako je i izvještavanje o socijalno ugroženim kategorijama društva postalo subverzivno.

U suprotnom riskirate etiketu "mrzitelja svega hrvatskoga". Po "kritičarima", HDZ-ovim apartčicima kojima još nitko nije dojavio kako Tomislav Karamarko nije više na čelu HDZ-a, poniženi, bolesni i ugroženi članovi društva nisu više Hrvati, ako se vodimo logikom kako o njima skrbe "mrzitelji svega hrvatskoga". Čišćenje javnog prostora od kulture i društveno odgovornog ponašanja jedini je "modus operandi" rigidnih HDZ-ovih talibana, jer samo u takvom društvu slični mogu egzistirati u vlasti ili u njezinoj orbiti.

Ako je stanje toliko porazno, kako onda očekivati od javne televizije da se suprotstavi agresivnim "čuvarima revolucije"? Pogotovo ako znamo kako i čelništvo HDZ-a servilno tolerira slične "manifestacije" i kako tradicionalni mediji sve više postaju sekundarni i nastoje kameleonski "oponašati" pobjednike - internet. Postali su u određenoj mjeri preljevna posuda u koju se slijeva kanalizacijski otpad s interneta i društvenih mreža, čime marljivo sijeku granu na kojoj sjede.

Josip Klemm sudjelovao u naguravanju s interventnom policijom na ulasku u crkvu Prosvjed branitelja Top News GALERIJA Policajca više njih hvatalo za vrat, skidali mu kacigu s glave...

Stoga, jedino logično rješenje koje se nameće je "zaustavljanje interneta", što je naravno čista utopija i pomalo podsjeća na ono čuveno "Zaustavite Reuters!". Tako je, navodno, svojedobno zavapio danas zaboravljeni Džavid Nimani, jedan od prvaka kosovskih komunista na "privremenom radu" u Beogradu i preteča Miloševićeva Albanca Sejde Bajramovića, koji je postao simbol sluganstva većinskom nacionalizmu.

Izjavio je to kad je novinska agencija Reuters u proljeće 1981. izvijestila o nemirima na Kosovu, unatoč sveobuhvatnoj cenzuri koju su uspostavile savezne vlasti oko događanja u toj pokrajini. Nimani je htio zaustaviti nezaustavljivo, a slično je i sa zaustavljanjem interneta, tako da se čini kako su svi pothvati da se danas zaustave zloćudne metastaze primitivizma i mržnje unaprijed osuđeni na propast.

Sličnu "metodologiju", "zaustavljanja Reutersa", koriste "čuvari revolucije" i HDZ-ovi "gromobrani", s tim da ni jednima ni drugima to nije primarni cilj, nego se prije svega radi o jednoj vrsti bolesne samopromocije. Tako su za bezglavo bježanje mladih iz Hrvatske najveći krivci oni koji o tome pišu, kao što su, po istoj logici, novinari "Hrvatske uživo" glavni krivci za tužnu socijalnu sliku društva.

Često se može čuti ili pročitati kako sve te destruktivne pojave treba naprosto ignorirati. Postoji jedna Borgesova priča, ne sjećam se više kako se zove, u kojoj glavni junak suočen sa smrću nastoji zaspati i na taj način stvarnost pretvoriti u ružan san. Naravno, bezuspješno. Sličan i jako dobro argumentiran tekst objavio je Dragan Markovina na portalu telegram.hr.

"Zdravo i moderno društvo o takvim idejama nikako ne polemizira niti ih ozbiljno doživljava, nego ih primjereno ismije i jednostavno preskoči", stoji u Markovininu članku. Ovo je nekakav civilizacijski minimum koji se u normalno uređenim društvima podrazumijeva, ali to danas nažalost nije moguće, ne samo u Hrvatskoj.

Tihomir Cvetković Život branitelja Life "Šatoraša se ne bojim, ionako sam sve izgubio"

Ponovno se nameće samo jedno rješenje, "zaustaviti internet", odnosno uvođenje pravila igre u tu uhodanu i hiperaktivnu mašineriju čija je destruktivnost poodavno nadišla sve prednosti interneta kao medija. Ignoriranje je samo jedan u nizu donkihotovskih pokušaja da se pušteni duhovi pospreme natrag u bocu, poput odluke nekih norveških medija koji su potencijalnim komentatorima internetskih članaka s koeficijentom inteligencije na razini sobne temperature postavili nesavladivu prepreku u vidu nekoliko banalnih pitanja iz opće kulture.

Kad bismo virtualni svijet u kojemu je, metaforički rečeno, postavljen znak jednakosti između otrovnih i neotrovnih gljiva, odnosno njegovu iskrivljenu medijsku sliku preslikali u stvarnost, shvatili bismo ključnu razliku: u stvarnom svijetu otrovne gljive ubijaju, a oni koji ih "dilaju" su kriminalci i ubojice.

U lažnom svijetu sagrađenom na temelju "alternativnih činjenica" i dilanja ludih gljiva, ti isti su državnici, samozvane moralne vertikale društva, a time i jedini validni "čuvari revolucije" isprane od svakog ideološkog konteksta, jer je i kontekst, kao i sve drugo, pretvoren tek u dobar povod.

  • vjaceslav 21:47 15.Listopad 2017.

    da se mene, hadezeovog-talibana i fetivog katolibana, pitalo, ja bih golom prascu, tomislavu gotovcu, poznatog iz kulturnog performanceu, u kojom mu flaster pridržava pimpek, navukao košulju i sklonio ga na sigurno. sigurno ćete se složiti da je teško zamisliti kulturniji ... prikaži još!i čin od sklanjanja golog krmka tomislava gotovca iz javnog prostora.

  • šolman 20:20 15.Listopad 2017.

    "Odlicno" Mlakicu. Reci Izraelcima i njihovoj dijaspori da na Dan sjecanja na Holokaust organiziraju kakvu veselicu, pa kad se oni tomu usprotive opleti po njihovim subnorovskim satorasima i izraelotalibanima.