Sve do sada Andreju Plenkoviću sve je išlo kao po špagi. Presložio je koalicijske partnere, riješio se čangrizavih Mostovaca i zamijenio ih zahvalnim HNS-ovcima. Pokorio je stranku, zajedno sa svima koji su dizali glavu pa onda dobili po njoj. I Milijana Brkića drži na kratkoj uzici. Zavladao je institucijama, osvojio represivni aparat, tužiteljstvo i tajne službe. Ukrotio je predsjednicu države, razmrvio i ponizio oporbu, pripitomio desnicu. Prisvojio dio medija. Skršio klerikalni referendum.
Ali onda mu se na glavu srušilo 700 tisuća potpisa građana za sindikalni referendum protiv odlaska u mirovinu sa 67 godina. I to je Plenković pokušavao iskontrolirati. Vlada je bacila milijune na protukampanju, HDZ i Katolička crkva bojkotirali su skupljanje potpisa, a staro pravilo govori da bez HDZ-a i Crkve u ovoj zemlji nema ni referenduma. Možda ga uopće neće biti, ali zasad je i ovo dovoljno.
Jer ovo je prvi veliki Plenkovićev politički poraz. Pored svih afera, skandala, promašaja, grešaka, blamaža i muljaža, ova sindikalna akcija zapravo je bila prvi njegov debakl. Bila je to jasna poruka da možda može u ovoj zemlji kontrolirati sve, ali ne i građane. Može kontrolirati stranke, institucije, medije, stranku, Vladu, Sabor, sudove i tužitelje, Pantovčak i Markov trg, ali građane baš i ne.
I da stvar bude još slađa: Plenković mrzi gubiti, nije navikao gubiti, nije naučio gubiti. I onda je izgubio u obračunu sa 700 tisuća građana. Izgubio je u najgore vrijeme. U predizbornoj kampanji za europske izbore na kojima je izložio vlastiti kredibilitet postavljajući listu punu svojih podanika i poslušnika. Bio je siguran da će glatko pobijediti. Sad više baš i nije. Zašto je ovih 700 tisuća potpisa protiv Vladine mirovinske reforme toliko ključno za Andreja Plenkovića?
Prvenstveno zato što je anemični Plenković dosad ostavljao dojam pobjednika. Svaki neuspjeh pretvorio je u uspjeh, svaki poraz preinačio u osobnu pobjedu. Izvlačio se iz afera, gasio skandale, bacao druge s palube nakon čega je suvereno plovio dalje. Sindikalni potpisi načeli su Plenkovićevu pozlatu. Sve do sada drugi su preuzimali krivnju i odgovornost. Drugi su plaćali cijenu ili upijali gnjev javnosti. Gromovi su kršili sve ostale, nikada Plenkovića.
No sada je ova referendumska inicijativa direktan udarac u njegovu uzvišenost. Mirovinska reforma preveliki je zalogaj samo za ministra Marka Pavića. To je reforma svih reformi iza koje stoji osobno premijer. I zato je upravo njega pregazila lavina sindikalnih potpisa.
Slično prosvjedu 50 tisuća ljudi protiv ukidanja kurikularne reforme koji je zapravo bio bunt protiv Karamarkove i Mostove nazadnjačke garniture, tako su sindikalni potpisi dobrim dijelom reakcija na akumulirane skandale, promašaje, afere Plenkovićeve Vlade.
Marko Pavić, u napadu mudrosti, etiketirao je sindikalnu inicijativu kao "političku motiviranu" akciju "slabljenja HDZ-a prije europskih izbora". Pa ako je politički motivirana akcija uspjela iscijediti 700 tisuća potpisa, onda je to signal da se politička klima u zemlji sve snažnije okreće protiv Plenkovića, političara kojeg bi neki "suhim zlatom platili". Političara "sa zlatnom žličicom u ustima".
Ovaj sindikalni referendum može se promatrati i kao nastavak buđenja građanskog otpora. U nedostatku uvjerljivih političkih alternativa civilno društvo sve jače se angažira: u prosvjedu protiv nasilja nad ženama (koji je Plenković također prisvojio), u prosvjedu protiv Bandićeva doktorata, protiv cenzure u medijima...
Sada su građani potpisali protiv Vladine mirovinske reforme. To je, poput nasilja nad ženama, pitanje od interesa svih građana bez obzira na stranačku, ideološku, svjetonazorsku orijentaciju. Koliko je HDZ-ovih članova potpisalo zahtjev za referendum? A opet, ako nije nijedan, onda je riječ o 700 tisuća nehadezeovih potpisa. Što zvuči još opasnije za Plenkovića.
Sve do sada premijer je svoju prevlast bazirao na sitnim dealovima, dogovorima, kupovinama, lobiranju, na trgovanju utjecajem i udaranjem na tuđe slabosti. Mogao je kombinirati šarm i moć da bi dobio što želi. Ali ovaj referendum pokazuje da Plenković ne kontrolira obične građane. Njegovo javno komuniciranje notorno je lišeno karizme, šarma, emocije, a sada i uvjerljivosti.
Još gore, Plenković se pokušava sada vaditi na bivšu Milanovićevu vladu, tvrdeći kako su ovi potpisi upereni protiv SDP-a koji je prije pet (!) godina prvi digao prag za odlazak u penziju. Ipak, ne sjećamo se da se, braneći svoju reformu, tvrdio da je ona dobra i poželjna upravo zato što ju je usvojila Milanovićeva vlada.
Kad je dobra, onda je HDZ-ova. Kad je kritizirana, onda je SDP-ova. Tako se ne izvlače ni vrtićka djeca. Kako god bilo, Plenkovića boli ovaj javni, gotovo plebscitarni izraz nezadovoljstva hrvatskih građana. Boli ga poraz, kritika, nepovjerenje, otpor - u vladi, stranci, koaliciji - a sada i sramota u očima njegovih suparnika i kritičara. Premijer misli za sebe da je neupitni lider. Ovih 700 tisuća potpisa poručilo mu je da to baš i nije.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za pametnjakovice (Sinidkat) , nekad je umirovljenik zivio jos 10-15 godina i umro. Sad umirovljenici, zahvaljujuci zdravstvenoj struci, zive (hvala Bogu) duze, puno duze. To "duze" se vise ne moze placati jedino da ih sindikati placaju.
Znaš li gdje mogu naći ženu za jednu noć? Idite na > > > www.Sexcoss.Com