Hvala vam jer ste pokazali da čak i danas, u ovakvim vremenima, možete pobijediti na izborima iako ste konzervativac".
Ove riječi zahvale upućene austrijskom kancelaru Sebastianu Kurzu, izrekao je u petak navečer Markus Söder, bavarski premijer i to noć uoči izbora u Njemačkoj. Söder je zahvalio svom prijatelju koji je došao podržati Söderovu Kršćansku socijalnu uniju - CSU - sestrinsku stranku CDU kojoj je na čelu njemačka kancelarka Angela Merkel.
Stojeći pred stotinama članova i simpatizera CSU-a, Söder je opisao Kurza kao čovjeka koji bi mogao biti inspiracija svim konzervativnim strankama u Europi, piše portal Atlantic.
Unatoč svemu, CSU je na izborima prošao iznimno loše - iako je dobio najviše glasova, to je najmanje u posljednjih 60 godina, imalo je smisla što je upravo Kurza doveo na završnu večer kampanje.
Otkako je prošlog listopada Kurz došao na vlast i rebrendirao svoj ÖVP - Austrijsku narodnu stranku, po glasovima nadmašio mnogo poznatiju FPÖ i osvojio austrijske parlamentarne izbore, te je proglašen političkim wunderkindom čiji uspjeh može poslužiti kao primjer strankama desnog centra diljem Europe.
Kurzova izborna igraonica - kombinacija retorike i imidža mladog, energičnog političara u stilu Emmanuela Macrona i oštrog skretanja desno kad je u pitanju imigracijska politika, predstavlja primjer kako takve partije mogu 'uzvratiti udarac' svojim takmacima s krajnje desnog spektra.
Godinu dana kasnije takva taktika još je uvijek efikasna: Kurz ostaje popularan među austrijskim biračkim tijelom, a kad bi se danas održavali izbori, ankete pokazuju da bi prošao još bolje nego li na izborima prije godinu dana. Štoviše, koalicija koju je Kurz sklopio s krajnje desnom strankom FPÖ prošlog prosinca, funkcionira izvrsno, vrlo je stabilna unatoč nizu skandala za koje su prokazani čelni ministri i političari iz FPÖ. Nešto paradoksalno, čini se da je Kurz shvatio kako istodobno održati mir sa svojim partnerima i jasno je da je on i njegova stranka potpuno odvojen od uglavnom neugodne retorike svojih koalicijskih partnera.
Je li ova strategija održiva na dulji rok? Teško je to reći. Jedan nedavni skandal, zbog uputa ministra unutarnjih poslova, iz stranke FPÖ, da se uskrate informacije koje se dostavljaju vladi nesklonim medijima, pomogao je istaknuti inherentne proturječnosti u Kurzovom odnosu s ekstremno-desnim strankama. Ipak, neki politički promatrači u Beču kažu da su se stvari u austrijskom glavnom gradu brzo vratile u normalu i da nema nikakvih naznaka da bi se veze između Kurzovog ÖVP-a i FPÖ-a mogle u dogledno vrijeme prekinuti.
"Ovo bi razdoblje medenog mjeseca trebalo prestati - ako ne odmah, onda vrlo u dogledno vrijeme", govori Jakob-Moritz Eberl, stručnjak za političku komunikaciju na Sveučilištu u Beču i član Austrijske nacionalne izborne studije.
"Ali ono što me još uvijek iznenađuje jest da koalicija ostaje stabilna na izborima. ... Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da imaju rezultate bolje nego li na izborima prije godinu dana."
Nakon što je postao kancelar, u prosincu prošle godine, Kurz je odmah učinio sve kako bi pojednostavio komunikaciju Vlade s javnošću. Instalirao je jednog glasnogovornika vlade preko kojeg se filtriraju svi medijsku upiti jer je promptna reakcija bila veliki problem prethodne vlade koja je bila sastavljena iz tzv. "velike koalicije" između ÖVP i SPÖ-a koji pripada lijevom centru.
Takav odnos s javnošću pomaže da su oko dominantnog političkog pitanja u Austriji ovih dana, a to su migranti, ÖVP i FPÖ uglavnom sasvim suglasni. Tijekom godine predložili su inicijative i raspravljali o pitanju na europskoj razini na način koji jasno daje suglasnost, daleko više nego što je ÖVP bio sa SPÖ u prethodnoj vladi. Zapravo, osim rasprave o predloženoj zabrani pušenja u barovima i restoranima, što je ukratko izazvalo neke napetosti između dvije stranke ranije ove godine, nema puno pitanja koja dijeli koalicijske partnere u smislu politike.
"Trebala bi postojati, ali je nema", rekao je Christian Rainer, glavni urednik austrijskog časopisa Profil. "Mi zapravo nemamo osjećaj da postoje bilo kakve borbe između tih dviju koalicijskih stranaka, čak ni iza kulisa".
Međutim, ideja da je vlada suglasna oko svih pitanja nije baš sasvim točna. Naime, Kurz se zbog svojih koalicijskih partnera do sad već nekoliko puta našao u neugodnoj situaciji.
Prvi put se to dogodilo u siječnju, kad se saznalo da je jedan od čelnih ljudi FPÖ-a iz Donje Austrije bio umiješan u izdavanje pjesmarice iz doba nacizma, u kojoj su objavljeni tekstovi o ubojstvima Židova, Kurz je na Twitteru rekao da će njegova vlada imati nultu toleranciju za antisemitizam i rasizam, ali više nikad nije komentirao taj slučaj.
Ovog je ljeta ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl prihvatio dar mađarskog predsjednika Viktora Orbana - dva policijska konja, što je protumačeno kao kontroverzni potez zbog Orbanovih neliberalnih reformi u vlastitoj zemlji.
U kolovozu ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl, također iz FPÖ-a, izazvala je veliku kontroverzu kad je na vjenčanje pozvala ruskog predsjednika Vladimira Putina, s kojim je otplesala i prvi ples. Kurz je također prisustvovao svadbi, pa su se čak zajedno vozili do zračne luke.
Ali u konačnici, svi ti skandali nisu naštetili ni Kurzu ni njegovoj Vladi. Očito je mnogo naučio od Wolfganga Schüssela, koji je bio kancelar tijekom prve koalicijske vlade između njegove ÖVP i FPÖ-a, od 2000. do 2005. godine. Slično kao i Kurz, Schüssel nikad nije komentirao skandale i poteze svojih koalicijskih partnera tijekom svih pet godina dok je bio na vlasti, što mu je priskrbilo nadimak Schweigekanzler ("Šutljivi kancelar").
"Svaki put kad se dogodi skandal s FPÖ-om, Sebastian Kurz će reći:" Pa, to je problem samog FPÖ-a". Kurz želi da ljudi shvate kako se ne radi o njemu nego o FPÖ-u", kaže Eberl.
Jedan nedavni slučaj, međutim, ugrozio je Kurzovu naizgled uspješnu retoričku akrobaciju. Kickl, ministar unutarnjih poslova, sastavio je interni dokument u kojem se sugerira kako bi policija trebala uskratiti informacije medijima koji kritiziraju rad vlade, uključujući i dvije najveće austrijske dnevne novine. S obzirom na bijes koji je izazvala takva spoznaja, Kurz je bio prisiljen progovoriti protiv Kickla i njegovog internog dopisa:
"Bilo kakvo ograničenje slobode medija je neprihvatljivo", rekao je. "Isključivanje ili bojkot odabranih medija ne može se odvijati u Austriji. To vrijedi za one koji su zaduženi za komunikacije u svim ministarstvima i u svim javnim institucijama. "
Kicklova situacija istaknula je inherentne proturječnosti u Kurzovoj strategiji: Po prvi put, činilo se kao da nije imao drugog izbora nego da se protivi ministru FPÖ-a u vlastitoj vladi. Istodobno, činilo se da su politički promatrači u Beču vjerovali kako to uopće ne predstavlja znak raspada vlade.
"U parlamentu nema opozicije koja bi se suprotstavila koaliciji ÖVP i FPÖ."
Možda postoji točka u ne tako dalekoj budućnosti kada će napetosti između Kurza i njegovih ekstremnih partnera eskalirati, bilo privatno, bilo javno.
S izborima za Europski parlament koji se približavaju idućeg svibnja, različita stajališta stranaka o budućnosti Europske unije bit će istaknuta već u kampanji. Kurz i Strache ponudili su već različite odgovore na odluku EU da sankcionira Mađarsku i Orbana.
Skupina prosvjednika nedavno je započela "demonstracije četvrtkom" - tjedna okupljanja kojima se protive mandatu FPÖ-a u vladi. Oko 20.000 ljudi pojavilo se na prvom prosvjedu ranije ovog mjeseca, pozivajući na promjene i to ispred sjedišta ÖVP-a u Beču. Prošlog tjedna, austrijski mediji izvijestili su kako se na demonstracijama okupilo više od 5.000 ljudi.
No, na neki način, brzina kojom je kontroverza s Kicklovom medijskom strategijom pala u zaborav, znak je da, kao i u SAD-u, takvi skandali postaju normalni, pa i Kurzova koalicija izgleda stabilna barem u doglednoj budućnosti.
"Postoji nova normalna postavka, gdje više nije kraj nečije političke karijere kada se nešto takvo dogodi", rekla mi je Eberl. "Skandali su postali normalni na neki način. ... Ako je to bio drugi ministar, ako je to drugačija stranka, očekivali biste posljedice. "
