Zločesti, a možda i zavidni jezici u sudstvu, kažu da vas čeka mjesto predsjednika tog Visokoga kaznenog suda?
Predsjednika Visokoga kaznenog suda imenuje Državno sudbeno vijeće, koje prethodno mora imenovati suce. Dakle, politika s tim nema nikakve veze. Prijavit ću se za suca i, ako budem imenovan, onda ćemo vidjeti za mjesto predsjednika. Zašto ne? No ja sam 28 godina sudac, od toga dvije godine bio sam pomoćnik ministra pravosuđa. U tom razdoblju mislim da sam donio najviše prvostupanjskih kaznenih presuda od svih sudaca županijskih sudova u Hrvatskoj. Sudim i danas jednako kao i moji kolege na kaznenom odjelu I. stupnja iako bih mogao koristiti privilegij i ne suditi. Ne mislim da isključivo meni to mjesto pripada, ali nitko mi ne može osporiti pravo da se javim.
Zove li vas Zdravko Mamić?
Ne zove. Nismo se čuli od kada je otišao. Razmijenimo božićne i novogodišnje poruke, a neka intenzivnija komunikacija u ovo vrijeme ne bi bila higijenska, što sam siguran da i on razumije. Neću, međutim, nikad zanemariti da smo više od 25 godina prijatelji, a nismo se niti posvađali.
Kritičari kažu da DORH, s kojim ste bili u ratu, sve više od tijela progona, borbe protiv korupcije i kriminala, postaje tijelo zastupanja države. Kako biste ocijenili dosege šefa DORH-a Jelenića?
Zadaća je DORH-a i procesuiranje kaznenih djela, pri čemu bi najvažniju ulogu u otkrivanju trebali imati MUP, ali isto tako i zakonom predviđena zaštita interesa Republike Hrvatske. Ne može se DORH-u, dakle, predbaciti ono što je njegova ustavna i zakonska zadaća. Što se tiče glavnog državnog odvjetnika, mogu reći da smo u dobrim i kolegijalnim odnosima, a suzdržat ću se od ocjena o njegovu radu posebno radi kratkog vremena od stupanja na dužnost.
Je li vam normalno da DORH zagubi spis, čemu smo nedavno svjedočili. Bi li se to moglo dogoditi kod vas na sudu?
To se jednostavno može dogoditi jer mi još imamo austro-ugarski način čuvanja i kolanja spisa. U posljednjih godinu-dvije puno se radi na informatizaciji. Na sudu se spisi čuvaju u pljesnivim podrumima, sobe su krcate spisa i to me ne čudi. No u spisu koji spominjete sve je rekonstruirano tako da ne fali niti jedno slovo.
Svaka vlada reformira pravosuđe. Hoće mi ikad reformirati sustav i što se ključno mora napraviti?
Samo reforme stalne jesu. Navikli smo na to. Valja pozdraviti namjere da se informatizira sustav, a što se svega ostalog tiče, smatram da bi stvari morale ići brže i snažnije. Primjerice, smatram da ima mjesta daljnjem smanjenju broja sudova i sudaca pogotovo s obzirom na smanjeni priljev predmeta. U kaznenoj grani sudovanja mislim da bi bilo dovoljno 7-8 županijskih sudova umjesto sadašnjih 15. Takve stvari je teško postići bez političkoga konsenzusa, ali uvjeren sam da će to doći na red. Iako je nužno donijeti potpuno novi Zakon o kaznenom postupku, treba izmijeniti i donijeti niz novih zakona poput izmjene nadležnosti Uskoka, Zakon o vještacima...
Sudac Mislav Kolakušić ustvrdio je da je najveći problem korupcije u društvu to da predsjednici sudova dodjeljuju pojedine predmete pojedinim sucima. Kako to komentirate?
Sudac Kolakušić govori notorne neistine. Spisi se već niz godina dodjeljuju automatskom kompjutorskom dodjelom, a to sudac Kolakušić dobro zna jer i on tako dobiva spise, ali ipak ustraje na neistini. On optužuje trgovačke sudove da su leglo korupcije, ali ne navodi niti jedan konkretan primjer iako je već 8 godina sudac Trgovačkog suda u Zagrebu. Govori paušalno i općenito, a kad govori tako, onda je potpuno irelevantan.
Koji su njegovi motivi da ocrnjuje struku iz koje dolazi i kako gledate na njegov politički angažman?
O njegovim motivima ne mogu govoriti. Ono što se može povezati s tim je njegova jasno izražena politička ambicija. Govori kao političar, i to s antisistemskih pozicija, koje bujaju ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. To je njegovo pravo, ali kad je jasno naznačio da će se baviti politikom, onda bi bilo moralno od njega da zatraži razrješenje. On to do danas nije učinio, a druge poziva na moral. Pravda se da će mu danom stupanja na dužnost zastupnika u Europskom parlamentu prestati mandat na sudu, no to je u suprotnosti s Ustavom te zakonima o sudovima i DSV-u. Sudac Kolakušić nije moj problem nego predsjednika Trgovačkog suda i predsjednika Višeg suda.
Bi li to na vašem sudu prošlo?
Apsolutno ne. Pokrenuo bih stegovni postupak. Teško je ne vjerovati podacima da on lani nije radio niti na jednom parničnom predmetu. Parnice na Trgovačkom sudu su po prirodi stvari hitni predmeti. Ako je to istina, onda stvarno ne znam što se događa.
Kritičari kažu da ste sudac političar? Vi ne skrivate simpatije prema HDZ-u.
To nije točno. Nikad nisam bio član HDZ-a, ali svatko od nas ima svoj svjetonazor i povijest. Kod nas se percipira, ako si dragovoljac Domovinskog rata, da si automatski HDZ-ovac. Tu percepciju nisam ja stvorio. Ako mislite na one 'sukobe' koje sam imao s bivšim premijerom Milanovićem i bivšim predsjednikom Josipovićem, to su u prvom redu ljudi koje respektiram. Ja sam odgovarao samo na njihove napade. Ako bivši premijer kaže da u predmetu izručenja Perkovića da sudovi krše zakon i rade državni udar, naravno da na to treba odgovoriti. Bivši predsjednik države rekao je da je u tom predmetu nastupila zastara, a to jedan predsjednik države ne smije reći niti u jednoj demokratskoj državi. Na to se svodi 'moja politička djelatnost'.
