Top News
32450 prikaza

Todorić: "Mislio sam da ću se pokriti s milijardom eura"

Ivica Todorić i ostali ljudi iz Agrokora
Marko Prpić/PIXSELL
Todorić se prisjetio da je potpis na kredit s bankarima s Dalekog istoka odgodio za nakon vikenda. Onda se sve promijenilo...

Jedni su "oduvijek znali da Agrokor mora puknuti prije ili kasnije", drugi su još šokirani razvojem situacije. Kako onim što se dogodilo početkom ove godine, u dvomjesečnoj drami od druge polovice veljače do 10. travnja, tako i neizvjesnošću koja uskoro čeka Agrokor i niz poduzeća koja su za njega vrlo čvrsto poslovno vezana. "Bogu na istinu" polovicom rujna, kad budu gotova revizorska izvješća, ne izlazi samo prethodna, Todorićeva uprava, nego će se pred mogućim nepremostivim iskušenjima naći i današnja uprava i politički krugovi.

Jedni se nadaju raspletu, kad revizorska kuća PWC (PricewaterhouseCoopers) sastavi konačno stanje potraživanja i obaveza te retroaktivno ustanovi koliko je Agrokor zaista uspješno poslovao. Narod će se, teško je to izbjeći, vjerojatno najviše zabavljati pitanjima kako je nastalo i koliko je realno bogatstvo obitelji Todorić. Ante Ramljak najavljuje da će "biti dosta ispravaka vrijednosti".

U razgovorima s Ivicom Todorićem u Kulmerovim dvorima početkom i sredinom srpnja postavio sam pitanje o vrijednostima pojedinih brendova, npr. Konzuma u BiH, koje je već diskutirano u javnosti. On je odgovorio da je "u tome (goodwill) Agrokor još imao prostora".

Ivica Todorić Riječ Gazde Top News Ekskluzivno: Pet sati razgovora s Todorićem

U bankarskim krugovima gledaju naprijed. Nadaju se da će, bude li razuma, taj trenutak istine otvoriti vrata potencijalnom investitoru da preuzme upravljanje Agrokorom i u srednjem roku provede poslovno restrukturiranje: nešto proda, nešto spoji, nešto razdvoji. To sadašnja uprava na čelu s Ramljakom, a iz pozadine upravljana Vladom, objektivno ne može izvesti, ne svojom krivnjom.

Neki sugovornici ponašali su se kao da potencijalni investitor, najvjerojatnije u krugu sadašnjih financijera, već mjerka priliku, drugi tvrde da među fondovima i bankama nema znanja za biznis kakav je Agrokor, koji nije samo ulaganje i kreditiranje. Mnogi sugovornici strahuju od novog potresa, puno žešćeg od ovoga kroz što je Agrokor dosad prošao.

Vlada je zakonom samo odgodila suočavanje s istinom. Kad se karte stave na stol, sastavit će se stalno vijeće vjerovnika na temelju prijavljenih potraživanja i vidjeti ima li imovine o kojoj bi se mogla sklopiti nagodba. Jedni se uzdaju u snagu prehrambenog i poljoprivrednog biznisa, koji ove godine, kažu vijesti, postiže rezultate bolje nego ikad prije. Drugi upozoravaju da nemaju svi vjerovnici iste interese.

Nije riječ samo o ruskim bankama koje drže zajedno 1,4 milijarde eura (Sberbank 1,1 milijardu, VTB 300 milijuna eura). Riječ je o različitim pozicijama i interesima različitih klasa vjerovnika, na primjer onih osiguranih i neosiguranih vjerovnika. Pokaže li se da ustvari nema imovine za nagodbu, osiguranim je vjerovnicima možda isplativije glasati za stečaj i pokušati se naplatiti iz sredstava osiguranja (nekretnine i drugo).

Drugima je stečaj noćna mora čak i da se pokaže da nema imovine. Ulazi se u kaos sličan onome kroz koji je Hrvatska prošla početkom devedesetih. Čak i gori jer je početkom devedesetih barem postojala jaka ideologija da tvrtke treba što prije podijeliti bilo kome da ih vodi kako zna i umije.

Ivica Todorić | Author: Jurica Galoic (PIXSELL) Jurica Galoic (PIXSELL)

Otvori li se stečaj nad Agrokorovih dvadesetak značajnijih i desecima priključenih firmi, za koje su vezane stotine poslovnih partnera, to hrvatski pravosudni sustav ne može procesuirati, pogotovu bez jasne politike kako da se postigne najveća korist. Najgore je, međutim, što izgleda da nema plana B, ako se nagodba ne postigne.

Zato se već danas, mimo javnosti, pokušava trgovati Agrokorovim dugom. Obveznice su na oko 20 posto nominalne vrijednosti, a banke, čak i ruske, dug prodaju za 30 posto vrijednosti. Pitanje je tko će na kraju doći Ramljaku i reći – ovdje su papiri, najveći sam vjerovnik. Jedan analitičar čak misli da bi Vlada, da je dovoljno lukava i hrabra, trebala kupovati Agrokorov dug. Time bi stavila Agrokor pod kontrolu i mogla upravljati daljnjim postupkom. Ali se ne usuđuje.

To je najkraći, ali zaista najkraći mogući sažetak razgovora, koje sam vodio s nekolicinom ljudi koji su danas uključeni u raščišćavanje situacije u Agrokoru, bilo kao konzultanti ili kao operativci, zatim s članovima prethodne Agrokorove ekipe, s nekolicinom vrlo zainteresiranih bankara, financijskih analitičara i konzultanata uključenih u restrukturiranje Agrokora i drugima.

U prošlom sam članku iz petosatnih razgovora s Ivicom Todorićem, još nominalnim vlasnikom koncerna, izdvojio njegov stav da je potrebno sačuvati cjelinu, sa svim sinergijama i ekonomijom veličine kojom se koristio. To i danas zagovaraju ne samo oni dobavljači koji su sisali Agrokorovu maticu nego i svi koji strahuju da se krhka konstrukcija ne sruši. Prema Todorićevim riječima, očuvanje cjeline bio je i razlog zbog kojeg je početkom travnja odstupio i prepustio upravljanje Hrvatskoj vladi.

Drugi dio razgovora vodio se o pitanju kako je pokleknuo Agrokor, konglomerat kojem su neposredno prije šokantnog preuzimanja novac odobravali ne samo Hrvatska vlada nego i neke banke i vrlo pouzdane financijske institucije. I Todorić i nekoliko ljudi iz njegove blizine tvrde da ustvari ne znaju kako je do svega toga došlo. Vrte različite scenarije u kojima se isprepliću tri vrste objašnjenja: pogrešne odluke, zavjere i neumitni ekonomski zakoni.

Akrokor Dugovanja Top News "Agrokor je godinama kuhao knjige, uskoro će prve tužbe"

Za početak, iz više je neovisnih izvora potvrđeno da u dramatičnih dva posljednja mjeseca prije donošenja zakona nisu bila samo ona dva poznata sastanka s Todorićem u Vladi nego da je sastanaka između predstavnika Vlade i Agrokora na različitim razinama bio cijeli niz. Martina Dalić, potpredsjednica Vlade, u različitim sastavima i sama s Ivicom se Todorićem susrela ukupno najmanje tri puta, među ostalim i u Agrokoru.

Iako kontakti nesumnjivo sežu i dalje u prošlost, prema nedavnoj prezentaciji koju je na sjednici Vlade iznijela Dalić, Todorić se obratio Vladi za pomoć početkom ožujka. Riječ je navodno bila o 2,5 milijardi kuna, oko 300 milijuna eura, koji će se u kasnijoj priči pokazati kao iznos oko kojeg se vrti zaplet.

No tijekom tog ožujka predsjednik Sabora Božo Petrov izišao je s idejom da treba sačuvati Agrokor bez Todorića. Ta se poznata činjenica uklapa u informacije dobivene s više strana - da je prema Todoriću išao otvoreni prijedlog da se odrekne vlasništva, da ga prenese na posebnu novoosnovanu firmu, kojoj bi se onda postavila druga profesionalna uprava.

Ostalo je, naravno, nerazriješeno tko bi bio vlasnik te firme. Ni u Vladi o tome nije bilo suglasja. Jedni su optirali za državu (Petrov), koja bi onda Agrokor prepustila domaćim industrijskim investitorima, drugi su bili strogo protiv državnog vlasništva. Ostalo je nejasno bi li onda bilo odobreno tih famoznih 2,5 milijardi kuna i bi li onda uopće bile potrebne. Bilo kako bilo, taj scenarij da Ivica Todorić sam, bez zakona, prepusti Agrokor drugom na upravljanje nije se realizirao.

No interpretacije o tome što se događalo sežu i dalje u prošlost. Već u drugoj polovici prošle godine, kaže više sugovornika, u Londonu su se održavali sastanci i konferencije na koje su pozivani i domaći eksperti, poznati s televizije, a s kojima se raspravljalo o situaciji u Agrokoru.

To bi bila ona urotnička razina na kojoj posebnu ulogu ima investicijska banka Goldman Sachs, dugogodišnji investitor u Agrokor, te s njom povezani fondovi, kao što su CVC te Knighthead Capital Management, koji sad vodi glavnu riječ među kreditorima i vjerovnicima Agrokora. Na jednoj geostrateškoj razni tu se upliće rusko-američka bitka za prevlast.

Drugi sugovornik to demistificira. On tvrdi – da, održavali su se sastanci i u Londonu. Ali svi su znali, i Todorić, da nakon preuzimanja Mercatora Agrokor mora učiniti sljedeći korak u konsolidaciji biznisa. A taj sljedeći korak nikako nije dolazio nego se stalnim refinanciranjem neprestano odgađao. Zato su vlasnici obveznica, fondovi, dolazili Todoriću i raspitivali se o njegovim planovima.

Ivica Todorić i Boris Vujčić Skriveni dugovi Top News Država ostaje bez 605 milijuna kuna koje je dala Gazdi

Zato su održavali sastanke i u Londonu, na kojima su raspravljali kako najbolje mogu ostvariti svoje interese, s obzirom na kretanja u Hrvatskoj i situaciju u Agrokoru. Nejasne vijesti govore da je putem nekih investitora i zbog nekih investitora neke kontakte s Agrokorom imao i Ramljak. Otud potječu i njegove spoznaje da je Agrokor već lani bio u dubokim problemima koje je nedavno iznio u javnost.

Zašto sljedeći korak nije dolazio, možda će, a možda i neće, otkriti revizija. Je li Agrokor bio nespreman za sljedeći korak ili je za sljedeći korak, koji je podrazumijevao prodaju dijela imovine, bio nespreman Ivica Todorić. On inzistira na tezi da je sve bilo spremno za prodaju dijela prehrambenog biznisa, od koje je očekivao milijardu eura kojima bi riješio probleme.

Uglavnom, stvar se može promatrati kao urota: nije nemoguće da su se neki udružili da ostvare svoje interese, makar i micanjem Todorića i preuzimanjem odnosno rušenjem Agrokora. Ali i sam Todorić potvrđuje da je godinama napadao Mercator, najviše ulažući na tržišta u Bosni i Hercegovini i Srbiji, gdje ulaganja – zbog loše javne, institucionalne i poslovne infrastrukture – vrlo teško postižu zadovoljavajuću efikasnost.

Kad pitaju gdje je novac, Todorić kaže: "Tu je, u ulaganjima u BiH i Srbiji". Banke su ga kreditirale dok na tim tržištima nije napokon slomio Mercator i preuzeo ga. Nije, dakle, cijena koju je nominalno platio sva cijena nego i sve ono što je utopio (to je prava riječ) na drugim tržištima da ga pobijedi. Iz pozicije Slovenije i Mercatora i to je bila urota. A ustvari je riječ o poslovnoj bitki koja je na kraju iscrpila oba konkurenta i ostavila ih gole, na pladnju.

Neće se svi, a posebno Todorić i bliži iz njegova kruga, složiti s tim da se na daljnjim koracima i konsolidaciji nije dovoljno radilo. U prošlom su članku, na temelju razgovora s Todorićem, prikazani planovi o prodaji prehrambene divizije, Leda, Zvijezde, Jamnice itd. Za 49 posto udjela očekivalo se dobiti milijardu eura, kojima bi se pokrile obaveze koje dospijevaju u 2018. godini i skratilo plaćanje rokova dobavljačima.

Franjo Tuđman, Ivica Todorić | Author: Ivica Hančić/Pixsell Ivica Hančić/Pixsell

Za prodaju je pretpostavka da kompanija posluje bez većih kratkoročnih, tekućih briga. Inače je nitko neće kupiti. Potkraj prošle godine Agrokor je na svojim korporativnim stranicama objavio da je s nizom banaka sklopio ugovor o refinanciranju (odgodi plaćanja) oko 840 milijuna eura. Preostalo je sklopiti još jedan aranžman o refinanciranju 300 milijuna eura.

To je, izgleda, bila prepreka na kojoj se Todorić konačno spotaknuo i pao. Ne znači da već prije nije bio iscrpljen, odnosno da je uopće bio dorastao utrci u kojoj se zatekao. Jedan sugovornik tvrdi da je čak i cijela zemlja pred pozicioniranjem u kojoj će se ligi natjecati, sva poduzeća, posebno ona iz sastava Agrokora i vezana za Agrokor. I banke, koga će one dalje kreditirati. I Vlada, kakvu će politiku dalje voditi u ekonomiji.

Sva se ta pitanja otvaraju otkad je Agrokor pokleknuo u pokušaju prikupljanja kobnih 300 milijuna eura. O kojima, kao i o svim elementima u cijeloj ovoj priči, postoje sasvim različite verzije. Neki bankari i ljudi iz Agrokora tvrde da je tih 300 milijuna eura naprosto bio nastavak refinanciranja dugoročnih obaveza, da to nije imalo efekta na tekuće poslove, koji su bili pokriveni drugim aranžmanima (HBOR, mjenice itd.) Drugi tvrde da je tih 300 milijuna eura Agrokoru trebalo kao zrak, kao spas.

Da su već u prosincu iz Konzuma počeli nestajati proizvodi onih proizvođača koji nisu mogli izdržati rokove plaćanja ili nisu više htjeli pristajati na Konzumove uvjete (Marlboro). Tvrde da je bilo samo pitanje vremena kad će krenuti stečajevi dobavljača. Uostalom, i sam Todorić prihvaća da je promet Konzuma u prva tri mjeseca, dok je još on njime upravljao, pao za šest posto u odnosu na prošlu godinu, po svemu sudeći upravo zbog nedostatka robe i okretanja kupaca drugim lancima.

Uglavnom, refinanciranje 300 milijuna eura već je bilo dogovoreno između Božića i Nove godine 2016. U njemu su prvi put sudjelovali i financijeri s Dalekog istoka, s iznosom – kako nam je potvrđeno – značajnijim od 50 milijuna eura. Moguće je da je riječ o istoj onoj banci (ICBC) sliku čijeg je predstavnika s Todorićem Agrokor dostavio medijima u jeku krize, u drugoj polovici ožujka.

Ivica Todorić i ostali ljudi iz Agrokora Radio za Gazdu Top News "S lažnim mjenicama Todoriću sam nosio milijune"

Osobno nemam povjerenja u londonskog posrednika koji je navodno omogućio kontakte između Todorića i toga kineskog bankara. No možda nije posrednik kriv. U razgovoru u Kulmerovima Todorić se rezignirano prisjećao da su "odgodili potpisivanje za poslije vikenda, da utvrdimo još neke detalje". Ako je i bilo urote, ako je i bilo bitke za preuzimanje, vjerojatno će se cijeli život pitati je li ta odgoda potpisivanja kredita "da se još nešto dogovori" bila ta kobna poslovna odluka.

Slučajno ili ne, upravo u vrijeme zaključenja aranžmana rejting agencija Moody’s sastavila je upozoravajuće izvješće o Agrokoru. Oni koji su u posao s Agrokorom ulazili prvi put zatražili su "time out", a zatim počeli postavljati strože uvjete kredita. Moody’s je poslije objavio još niz izvješća u kojima je ocjene čak i popravljao ("Agrokor nema neposrednih problema s likvidnošću") i kvario.

Je li to tih 300 milijuna eura koje je Ivica Todorić, ako je istina, tražio od Hrvatske vlade? Zar nije u veljači dobio 100 milijuna eura od Sberbanka, za koje je založio i svoj dio Kulmerovih dvora? U ožujku je održan i sastanak desetaka bankara u hotelu Esplanade na kojem su predstavnici ruskih banaka potvrdili kreditiranje Agrokora do čak 400 milijuna eura. Koji nikad nisu stigli. Pljuštale su optužbe o krivotvorenim izvješćima, ali su održani i sastanci na kojima su bankari dobavljačima obećali plaćanje obaveza.

Jedan vrlo upućeni analitičar tvrdi da Todorić sigurno nikad ne bi potpisao "lex Agrokor" da je uspio sakupiti barem 200 milijuna eura. Vjerojatno se nadao do zadnjeg trenutka, a sigurno vrlo pažljivo razvoj situacije promatra i danas.

Koja se drama točno odvijala, vjerojatno nikad nećemo definitivno saznati. Ne zato što netko nešto krije nego zato što svatko ima svoju istinu. Za jedne je riječ o likvidnosti. Za druge o neefikasnom investiranju. Za neke je riječ o uroti, za druge o poslovnom interesu. Tristo milijuna eura na kojima je Todorić pao mogli bi biti samo jedan čin drame. Kad revizija završi izvješća, počinje nova drama.

  • Avatar una1
    una1 12:49 31.Srpanj 2017.

    E Todoriću, Ramljak sada misli umjesto tebe :- ))) Tako sam i ja mislila pokriti novom karticom staru i zglajzala totalno :- ))) Samo kod mene su u pitanju nekoliko tisuća kunića.

  • crazy.dictator 12:35 31.Srpanj 2017.

    "gazda"je skoro u pravu. zabil je reci da bumo ga MI pokrili sa milijardu eurica. to je vec sredil njegov frend plenky sa drustvom

  • cio 12:08 31.Srpanj 2017.

    U Zadru,ima stup sramote ti bi na njemu trebao visiti skupa s svojim sinovima koji bize u Austriju,Svino pohlepna!