Kao ključni razlog Todorićeve propasti Bošković navodi njegov karakter, nespremnost na odricanje i najmanjeg dijela vlasništva- pučki rečeno, to se zove pohlepa- i uvjerenje da sve, uključujući vođenje tvrtke, treba ostati u obitelji. Svoju je djecu Ivica Todorić pripremao za preuzimanje kompanije od malih nogu. Sve troje prolazili su kroz praksu i trening u njegovim staklenicima, skladištima, dućanima, tvrtkama za marketing...
"Ne treba", piše autor, "biti poseban poznavatelj ekonomije i menadžmenta kako bi se već na prvi pogled shvatilo da je neposredno obiteljsko upravljanje tako velikim poduzećem poput Agrokora bilo nalik na farsu. Do 2015. godine Ante Todorić mlađi postao je zamjenik predsjednika uprave koncerna, svojeg tate Ivice, a mlađi sin Ivan postavljen je za predsjednika nadzornog odbora, nakon što je s te funkcije otišao njegov djed.
Sinu koji je tek diplomirao povjerio veliki sustav
Tako je sad mlađi sin kontrolirao vode li njegov tata i stariji brat tvrtku zakonito, pažnjom dobroga gospodara i na dobrobit dioničara, to jest njih samih. Pritom je riječ o mladiću koji je, kao i otac i brat, tek završio Ekonomski fakultet i odmah dobio u ruke kontrolu nad 50 milijardi kuna rashoda i sudbine stotina tisuća ljudi u Hrvatskoj i susjednim zemljama..."
"Prema pričanju dobro upućenih svjedoka iz neposredne Todorićeve blizine, upravo su njegovi sinovi Ante i Ivan inzistirali na smanjivanju troškova, ali su na vodeća mjesta u Konzumu postavljali svoje ljude s tim zadatkom i nagrađivali ih već prema postignutoj EBITDA-i, a ne prema širenju tržišta i povećanju prihoda. Ta defenzivna strategija mogla je samo povećati Konzumove financijske nevolje, a ne otkloniti ih. Prema tim svjedočanstvima, djeca za koju je Ivica Todorić uvijek mislio kako će ga naslijediti kao vlasnika i direktora Agrokora, naposljetku su ga zapravo upropastila", misli Ratko Bošković.
Boškovićeva knjiga nije plošna, ona ne funkcionira kao optužnica niti kao pledoaje za obranu: to je sine ira et studio analiza poduzetnika koji je u poslovima kojim se bavio dosegnuo nevjerojatne visine, ali su one bile praćene i brojnim posrnućima - aferama, muljanjima, spregama s politikom, aferama...
Enciklopedija Todoriana
U njoj je školski prikazano sve, od istažnog povjerenstva za slučaj Ante Todorića, preko žitne afere i useljenja u "hotel" do zavaravanja kreditora. Bošković detaljno opisuje "žitnu aferu", kad su državne robne pričuve misteriozno oslobođene zaliha žita, koje je na stranim tržištima, nekim čudom, plasirao Agrokor - što je također dovelo do formiranja istražnog povjerenstva, čiji je zaključak bio "izjeo vuk magare". U mnogim slučajevima politika je Todoriću išla na ruku, ali ne uvijek i ne sve politike: životnu ambiciju, kupnju Podravke, nitko mu, pa ni HDZ, nije želio priuštiti.
"Većini ljudi to će zvučati bizarno, ali jedan je od razloga zbog kojih Ivica Todorić nikad nije prodao ni jednu Agrokorovu dionicu, kako je sam rekao, to što nije znao što bi učinio s novcem koji bi dobio", piše Bošković. "U grupi imamo oko 80 posto vlasništva, 31 posto Agrokora mogli bismo dati na burzu ili uzeti strateškog partnera i ostati većinski vlasnici. Možemo to prodati, uzeti novac i staviti ga na račun, ali takve račune nikad nismo imali", rekao je 2007. "Želim da Agrokor ostane u većinskom vlasništvu moje obitelji i hrvatskoga kapitala, ali hoću da Agrokor bude globalan", rekao je.
A to nije bilo lako pomiriti. "Znači da ću morati prodati dio svog portfelja kroz IPO ili neki drugi oblik, a onda ću taj kapital uložiti. Pitanje je da li ostaviti nešto u džepu ili otići s investicijom u inozemstvo...", djelovao je Todorić zbunjeno. I tako je ostalo sve do njegova neslavnog bijega. Todorić inače nikad nije mogao savladati predatorski karakter:
"Prema poslovnim partnerima koji su mu se zamjerili Todorić je znao biti nemilosrdan i osvetoljubiv. Kad je u Jutarnjem listu izišao naslov 'Todorić prezadužen', Agrokor je odmah povukao sve oglase iz svih izdanja Europapress holdinga, izdavača Jutarnjeg lista."
Rajiću izbacio Dukat s polica
To je bio razlog što je i njegovo preuzimanje Tiska, lanca za distribuciju novina, zabrinulo i izdavače i javnost jer s Tiskom je dobio još jednu mogućnost pritiska na neovisnost medija. A kad je Luka Rajić prodao svoj Dukat francuskom Lactalisu, a ne maglovitom hrvatskom konzorciju što ga je kriomice predvodio Agrokor, Todorić je smjesta sve Dukatove proizvode izbacio iz Konzuma, piše Bošković.
Todorić nije samo propustio prikupiti kapital prodajom dionica umjesto neprekidnim zaduživanjem, njemu su najave i obećanja izlaska na burzu i prihvaćanja suvlasnika u Agrokoru služile kao moćno oružje za ublažavanje kritika i pridobivanje povjerenja javnosti kod svake nove akvizicije i svakog novog zaduživanja.
S druge strane, oni kojima je obećavao izlazak na burzu kako bi ih privolio da mu opet posude novac s pravom su se svaki put mogli osjećati prevarenima. I to nije moglo trajati vječno. Dug je Ivica Todorić mogao sniziti jačanjem novčanog toka prodajom nebitnih poduzeća ili prihodima od eventualne inicijalne javne ponude dionica. No nije učinio ni jedno ni drugo...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čuj to,vrijednost je strmoglavo rasla...tko je ovo napisao slobodno neka se upuca
Mislite valjda na 'case study'?
firma je rasla bez Božjeg blagoslova i bila je osuđena na propast