Sudeći prema tonskoj probi, izgleda da će predizborna kampanja biti kratka i prljava. Vjerojatno ćemo čuti malo toga o programima stranaka, o tome što namjeravaju učiniti kratkoročno, što u četiri godine mandata te kakva je njihova vizija budućnosti Hrvatske mjerena u desetljećima, ako tako daleko vide hrvatski političari i ako o tome uopće razmišljaju. Zato ćemo se, njušim, naslušati i načitati kojekakvih prljavština, izvlačenja na vidjelo starih afera i novih hotelskih računa. Tako je ovih dana medijima servirana navodna afera Zorana Milanovića iz 2009. Predsjednik SDP-a ispitan je u DORH-u pod sumnjom da je od vlasnika PR agencije Medison, koja je peglala SDP, tražio da njegovu prijatelju isplaćuje 15.000 kuna mjesečno za nepostojeće usluge. DORH je optužbu odbacio kao neosnovanu, no priča ide dalje, saborsko Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa najavilo je da će se u rujnu pozabaviti tim slučajem.
Naizgled simpatičan potez je strategija
Nije još jasno koliko tu ima dima, koliko vatre, a koliko legendarnog obavještajnog podzemlja, i hoće li se Medison iščahuriti u Milanovićev MOL. Sigurno je tek da stalne u hrvatskoj politici jesu samo afere i da će sljedećih tjedana u medijima biti još kojekakvih prljavština što se vuku za političarima i strankama. S tim u vezi, MUP je ovih dana objavio podatke o tome koliko hrvatske građane koštaju boravci političke vrhuške u vili Costabella. MUP je te podatke stavio na uvid javnosti ponukan curenjem troškova reprezentacije koje je u vili za jednomjesečnog boravka napravila obitelj tehničkog premijera Oreškovića. Potez MUP-a naizgled je simpatičan, građani trebaju znati na što se točno troši njihov novac. Problem je tek u tome što objavljene podatke MUP nije popratio dodatnim objašnjenjima. Na primjer objašnjenjem kako je moguće da su troškovi reprezentacije u vili Costabella 2010. bili samo 175 kuna, 2012. porasli su na 96.604 kuna, a 2015. na 293.000,27 kuna.
Za mjesec dana boravka u vili potrošio je 122.514,34 kn
Objašnjenje je ponudio bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić kazavši da se tek od 2012. godine, kad je on preuzeo MUP, vode troškovi reprezentacije, dok se prije nisu vodili. Ovako, objavljujući samo gole brojke, MUP umjesto da razbistri vodu, dodatno je muti, ostavljajući javnosti da nagađa otkud toliki nesrazmjer u troškovima. Sve daje na podlu manipulaciju, na standardnu strategiju puštanja u javnost poluinformacija i poluistina, ovom prilikom u izvedbi prvog MUP-ovca Vlaha Orepića. Kojoj političkoj grupaciji je to u interesu, ne treba posebno isticati. Usput, kad već Orepić otkriva kakve sve besmislice plaćaju hrvatski građani, zašto u istom mahu ne objavi koliko građani plaćaju stalnu policijsku zaštitu potpredsjednika Vlade RH (prva “reforma” koju je provela vlada u odlasku, jer prije je tu zaštitu uživao samo premijer)? Koristi li Petrov tu zaštitu, štiti li policija i dalje bivšeg potpredsjednika Karamarka, i koliko to točno iznosi mjesečno? Što se tehničkog premijera tiče, on je za mjesec dana boravka u državnoj vili potrošio 122.514,34 proračunske kune. Otprilike toliko na hranu potroši prosječna hrvatska obitelj u dvije godine, da budem maliciozan. A to nije prvi put da Orešković poseže u džepove građana.
Sjetimo se samo da je o trošku građana vodio obitelj u Vatikan. Takvo ponašanje može se očekivati od ljudi koji do jučer nisu imali za ručak u iole pristojnijem restoranu, a onda su ni krivi ni dužni došli u poziciju da raspolažu novcem za reprezentaciju, dakle novcem građana, da ostanem maliciozan. I zapravo je neugodno iznenađenje što se bivši korporativni menadžer, čovjek “težak” nekoliko stotina tisuća ili nekoliko milijuna eura, kojemu glamurozni ručkovi i večere nisu nepoznanica, ponaša poput prosječnog hrvatskoga kokošara koji se domogao vlasti. Postavlja se pitanje bi li Orešković troškove privatnog obiteljskog odmora platio službenom korporativnom karticom, bi li mu palo na pamet da o trošku korporacije vodi obitelj na službeni put? Sigurno ne bi. No, očito, iz vizure tehničkog premijera korporacija i njezina blagajna jedna je stvar a Hrvatska i njezina blagajna sasvim druga stvar. Tu dolazimo do socijalnog bunila, bolje rečeno do socijalnog idiotizma od kojeg boluje većina hrvatskih politčara, bilo da je riječ o službenom voznom parku, o uređenju njihovih ureda ili o troškovima reprezentacije.
Ti troškovi i taj sjaj u potpunom su nesrazmjeru sa siromaštvom većine građana čiju sudbinu kroje. Za kraj jedna zgoda iz Njemačke. I njemački se mediji i javnost, naime, bave ljetovanjem svojih političara. No ne baš na način na koji se time bave hrvatski mediji i javnost. Tako su prije nekoliko godina kamere jedne televizije uhvatile na aerodromu u Berlinu doktora kvantne kemije i profesora na Humboldtovu univerzitetu Joachima Sauera. Široj javnosti Sauer je poznatiji kao suprug kancelarke Merkel. Dakle, dr. Sauer uhvaćen je kako se, sportski odjeven, vukući koferčić s kotačima, prijavljuje na let za Rim. Njegova supruga taj je dan također letjela za Rim.
Odlučio se za let čarter avionom jer je bilo jeftinije
Međutim, u pitanju nije bila podudarnost nego su supružnici odlazili na ljetovanje. Kancelarka Merkel kao štićena osoba u Rim je letjela službenim, vojnim zrakoplovom, na što ima pravo i kako nalažu propisi. Njezin suprug imao je pravo letjeti s njom, ali to bi ga koštalo skoro 2000 eura. Dr. Saueru taj je iznos očito bio neprihvatljiv čim se odlučio za let čarterom, što ga je koštalo stotinu ili dvjesto eura, ovisno o tome kad je rezervirao kartu. Nije poznato je li ga supruga čekala na aerodromu ili je do ljetnikovca pokraj Rima u kojem je par ljetovao dr. Sauer došao sam. U potonjem slučaju sve nekako vjerujem da nije došao taksijem nego autobusom ili regionalnim vlakom. Možemo li zamisliti da tako putuju supruzi i supruge hrvatskih političara? Razmislimo o tome prije izbora.
