Svaki dan, rano ujutro, bivši znanstvenik napušta svoju kuću u Mosulu. Autobusom ili pješice - više si nije mogao priuštiti benzin - nazove prijatelje, provjerava majku ili posjeti obitelj svoje sestre. Ponekad bi tražio jeftini kerozin, ili pokušao zgrabiti zabranjene knjige ili cigarete. Najčešće je besciljno lutao - turist u svom gradu.
Navečer bi sjedio za svojim starim drvenim stolom, savijen nad bilježnicom, bilježeći događaje tog dana. Većina onoga što je napisao bilo je banalno: cijena rajčica, svađa sa ženom. Ali bilježio je i zapažanja o značajnim događajima koji su se odvijali u Mosulu.
"Moram živjeti ovaj trenutak i zapisati ga", piše u jednom zapisu od kolovoza 2014, dva mjeseca nakon pada grada. "Živimo poput zatvorenika koji služe duge kazne. Neki od nas će izaći nakon završetka čitanja desetaka knjiga. Drugi će biti smrvljeni i uništeni. "
Do trenutka kada je prestao pisati, napunio je pet bilježnica. To su ručno napisani dnevnici grada pod okupacijom i o tome kako je Islamska država pokušala ispuniti ciljeve iz svog imena - upravljati gradom.
U ranim danima lipnja 2014. novi su naoružani ljudi uglavnom dobrodošli u Mosulu. Za razliku od brutalne i korumpirane iračke vojske, bili su pristojni. Čuvali su javne zgrade, spriječili pljačku i demontirali betonske barikade koje su gušile grad.
"Nema više automobila-bombi, nema sukoba i nema eksplozija", napisao je znanstvenik. "Mosul je konačno u miru. Oni kontroliraju ulice i ljudi su zapanjeni. Omogućuju ljudima da napuste Mosul, a škole podučavaju vladine programe. "
Došlo je do neke konfuzije u vezi s njihovim identitetom. Jesu li to bili sunitski plemenski revolucionari? Ba'athisti časnici iz Saddamove stare vojske? Džihadistički militanti poput al-Qaede? Ove različite skupine bile su sastavni dio života od američke invazije 2003. godine. Godinama su se frakcije pojavile u vlasti u Mosulu, tražeći legitimitet vođenjem nemilosrdnog urbanog gerilskog rata - najprije protiv američkih okupatora, a potom iračkih vlasti i civila.
Doista, neki su već djelovali kao svojevrsna vlast u sjeni - "oporezivali" su tvrtke i reketarili postotak iz svakog općinskog ugovora. Oni koji nisu zadovoljili često su oteti i strijeljani.
"Plaćali smo im postotak svakog ugovora tijekom deset godina", bilježi je Azzam, elektrotehnički inženjer na odjelu za energetiku. "Osam posto. Voditelj naše uprave dobiva telefonski poziv od njih prije svakog nadmetanja. Odabrali su tko će pobijediti i tko je imenovan na posao. Postavili su trećinu zaposlenika svih novih radnih mjesta. Nitko se nije usudio proturječiti. Oni koji nisu platili bili su oteti. Svaka državna institucija bila je infiltrirana, čak i policija.
Kad je Mosul pao, isplivali su na površinu."
Dva dana nakon pada grada, jedan od Azzamovih kolega došao je na posao odjeven u afganistansku odjeću i predstavio se kao novi nadglednik iz Islamske države.
Sve ISIL-ove prijašnje pobjede bile su tek sitniš u odnosu na pokoravanje Mosula, jednog od najvećih poraza u povijesti Iraka: padu drugog grada, uništenju jedinica od 50.000 vojnika i policajaca i zarobljavanje stotina tona oružja, opreme i oklopnih vozila.
I baš u Mosulu će ISIL pokušati ostvariti svoj najambiciozniji plan, osnova za svoje tvrdnje o legitimnosti: preobraziti čitavu organizaciju od običnih pobunjenika državu.
Tjedan dana nakon osvajanja Mosula, ISIL je izdao svoj prvi manifest: Dokument Madina [Grad]. U arhaičnom jeziku koji je obilježen referencama starima tisuću godina, ISIL je čestitao ljudima iz Mosula na "ovoj božanskoj pobjedi" i postavio svoje središnje obećanje:
O ljudi, iskušali ste sve svjetovne režime, od monarhije do republike do Šijitske vlade. Iskušali ste i spalili u vatri. I ovdje smo sada u vladavini islamske države i našeg imama Abu Bakra. I vidjet ćete Allahovom voljom veliku razliku između sekularne vlade koja tlači svoj narod i uništava njihovo dostojanstvo i našu vlast koja uzima božansku riječ kao put.
Dokument je zabranio cigarete i inzistirao da bi žene trebale ostati kod kuće, ali na ulici su ljudi i dalje pušili, posao je cvjetao štandovima s bižuterijom je cvjetao, žene su hodale otkrivene i mnoge obitelji koje su pobjegli iz Mosula vratile su se.
Međutim, dokument Medina bio je samo prvi korak. Takozvana Islamska država nije se pojavila u jednom danu. Postupno, tijekom dva mjeseca, donijeli su čitav niz akcija i uredbi - svaki novi korak koji utječe na drugi segment društva, svaki put podiže razinu zabrana.
Na mnogo načina, ISIL-ov projekt sličio je drugim pokušajima izgradnje utopijske države kroz povijest, od boljševika do talibana - putokaz autoritarne vladavine. Prvo promovirajte mitsku ideologiju nastanka. Zatim, upotrijebite je za čišćenje društva od nepoželjnih. Koristite krajnju brutalnost kako biste spriječili bilo kakav otpor; održavajte nemilosrdnu obavještajnu mrežu koja će se znati obračunati s protivnicima.
Ali totalitarni režimi ne mogu preživjeti samo na tisućljetnoj ideologiji i masovnom teroru. Potrebna im je funkcionalna birokracija i nadležni upravitelji.
ISIL je započeo provođenjem opsežnog popisa stanovništva u Mosulu. Vojno i policijsko osoblje, liječnici, medicinske sestre, inženjeri i učitelji bili su registrirani zajedno sa svojim obiteljima. Svaka trgovina, tvornica i trgovačka imovina popisana je prema religiji i sekti svojih vlasnika. "Došli su do nas i otvorili knjige velikih zemljišta", rekao je službenik u odjelu za poljoprivredu. "Željeli su znati koja su zemljišta bile u vlasništvu kršćana, sunita ili šijita. Rekli smo im da su takvi dokumenti postojali u turska vremena, a mi imamo samo imena vlasnika - nema načina da nađemo njihovu religiju, a kamoli njihovu sektu."
U istinskom staljinističkom stilu, prve čistke rješavale su problem bivših saveznika: drugih pobunjenika. Dobro naoružani "policajci" iz ISILa počeli su pritvarati Ba'athiste i vojne časnike. Deseci su nestali; nitko se nije vratio.
Nastavak na sljedećoj stranici...
