Kasno jedne noći u travnju, tjedan dana prije nego što je venecuelanska opozicija pokrenula svoj neuspješni ustanak, četvorica muškaraca sjedila su na terasi brežuljka u Caracasu. Udaljena svjetla grada treperila su ispod njih dok su ispijali flaširanu vodu i planirali izbacivanje predsjednika Madura s vlasti.
Bio je tu Madurov šef tajne službe general-major Manuel Ricardo Cristopher Figuera i Cesar Omaña, 39-godišnji venecuelanski biznismen sa sjedištem u Miamiju. Pokušali su dovršiti pregovore koje su tjedan dana ranije započeli s Maikelom Morenom, predsjednikom Vrhovnog suda, koji je također došao na taj sastanak, tvrde upućeni. Figuera i Omaña imali su plan za rušenje Madura, ali im je trebala Morenova pomoć.
Moreno, sjedeći ispred pepeljare natovarene kubanskim cigarama, činilo se da sumnja u uspjeh pothvata. 53-godišnji pravnik i sudac izrazio je zabrinutost zbog Juan Guaidóa, oporbenog vođe kojeg je podupirao SAD, i koji je trebao postati privremeni predsjednik zemlje ako bi urota uspjela.
"Na kraju, on je pokušavao postati taj", rekao je jedan visoki predstavnik oporbe. Ovaj izvještaj temelji se na satima razgovora s troje ljudi koji su dobro upoznati s tijekom razgovora. Sudionik – viši oporbeni dužnosnik koji je znao sve o razvoju događaja i visoki američki dužnosnik prepričali su tijek sastanka. Sve to baca novo svjetlo na ključno pitanje o tome što je pošlo po zlu u visokim krugovima venecuelanske opozicije kako bi Madura svrgnuli s vlasti 30. travnja.
Troje ljudi, koji su pod uvjetom anonimnosti pristali prepričati kako je dogovarana taktika za rušenje Madura rekli su da je Morenovo oklijevanje - neodlučno obećanje da će surađivati, a zatim i njegov nagli zaokret – odigralo ključnu ulogu u propasti plana.
Neuspjeh ustanka doveo je do nove neizvjesnosti nakon višemjesečnog napora opozicije da zbaci Madura. Kasnije je sve već uglavnom viđeno - Guaidó se iznenada pojavio s nekoliko vojnika u vojnoj bazi u Caracasu u zoru u 30. travnja i samouvjereno cijelom svijetu rekao da ima podršku ključnih vojnih postrojbi i da poziva druge da se uključe u "završnu fazu" kampanje protiv moćnog predsjednika. Ali nikad tu široku vojnu podršku nije dobio, a Madurove snage su se okomile na opozicionare, ubile najmanje četiri, a ranile mnogo više ljudi.
Oporba pak tvrdi da nije kriv samo neodlučni i samoljubivi sudac Moreno, ali su računali da će im on pružiti pravnu podršku i priznati Guaidoa kao privremenog predsjednika, što bi dovelo do novih izbora. Kad se to nije dogodilo, ključne vojne osobe su se prestrašile i ostale odane Maduru. Morena opisuju kao starog obavještajca koji je postao pravnik. Američki dužnosnik tvrdi da je ova verzija događaja točna i da je takvu verziju ispričala i venezuelanska opozicija koja je Ameriku obavijestila o tijeku pregovora.
Državni tajnik Mike Pompeo javno je imenovao Morena kao jednog od urotnika, no Moreno nije odgovorio na upite da to sve komentira. Dapače, Moreno je javno osudio zavjeru protiv Madura i od tada njegov je Vrhovni sud vodi postupke protiv nekoliko oporbenjaka i to za izdaju i pokušaj svrgavanja Madura.
"U potpunosti odbacujem namjere vrlo male skupine vojnika i civila koji su silom pokušali preuzeti političku moć protivno ustavu i zakonima”, izjavio je Morena u emisiji državne televizije nakon što je počeo pokušaj puča.
Figuera, Omaña i Moreno susreli su se 23. travnja oko 23 sata u Morenovoj kući u četvrti Alto Hatillo u Caracasu, s velikim vinskim podrumom, tvrdi jedan upućeni sugovornik Washington Postu. Figuera i Omaña koji su imali dobre kontakte na sve tri strane - i u Madurovim redovima, kao i među opozicijom i u američkoj administraciji – trebali su smiriti krizu i obećali su Morenu da će se vojna vrhuška i vrh vlasti okrenuti protiv Madura, ali za to su trebali Morena da im da legitimitet.
Zbog neodlučnog Morena, oporba i cijeli njihov plan su se neprestano kretali korak naprijed – korak nazad, očekujući odluku Morena i njegovog Vrhovnog suda. Prema izvorima Washington Posta, plan je bio ovako zamišljen: Vrhovni sud je trebao ukinuti Madurovu Ustavotvornu skupštinu, koja je jedan od ključnih poluga njegove moći, i potvrditi Narodnu skupštinu kojoj je na čelu bio Guaido.
Narodna skupština, međunarodno priznata kao jedina demokratska institucija u Venezueli, već je proglasila Madura "uzurpatorom" i proglasila Guaidóa privremenim predsjednikom države. Presuda Vrhovnog suda učinkovito bi podržala tu deklaraciju, pružajući oružanim snagama ustavno pokriće koje im je bilo potrebno da se okrenu protiv Maudra. U zamjenu za ovakvu sudsku odluku, Guaido je trebao garantirati Morenu i ostalim sucima Vrhovnog suda da neće biti smijenjeni.
Kako su opisali dužnosnici oporbe, operacija nije trebala biti klasični puč, nego umreženi lanac službenih objava koje su trebale Madura ostaviti bez ovlasti, i to bez ispaljenog metka.
Odluka Vrhovnog suda “bila je presudna, jer je trebala vojsci kao instituciji, dati zeleno svjetlo da postupi časno. U tom slučaju, njihove akcije bile bi legalne i ne bi se smatrale državnim udarom“, kaže osoba koja je bila prisutna na sastanku.
Te večeri Moreno je, iako je bio na strani opozicije, zvučao zabrinuto i sumnjičavo. Cijelo je vrijeme razgovarao i s visokim oporbenim ličnostima iz inozemstva, i s Amerikancima. U jednom trenutku zabrinuto je rekao da 'ako ne uspije svrgavanje Madura, morat ću s obitelji pobjeći u Ameriku i ostatak života nositi ženi torbe iz Walmarta.“
Zatim je pokrenuo pitanje tko će voditi zemlju ako se Madura svrgne s vlasti:
Sudionici su taj njegov prijedlog odbili. Do kraja noći, činilo se da je Moreno popustio, no na iduća dva sastanka tog tjedna, Figuera je počeo sumnjati u njegove namjere. Moreno je počeo govoriti da oporba ima podršku vojske i prije nego Vrhovni sud donese svoju odluku. Od Figuere je tražio garancije da će on i njegova obitelj biti sigurni ukoliko on potpiše takvu odluku. I na kraju, ništa od toga se nije dogodilo. Dan prije nego je Vrhovni sud trebao donijeti tu odluku, Figuera je javio oporbenjacima da se sprema njegova smjena na čelu tajne policije, te da će se Leopoldu Lópezu, najvećem Madurovom protivniku, kućni pritvor zamijeniti zatvorskom ćelijom.
Jedan dužnosnik opozicije rekao je:"Da je Moreno postupio prema dogovoru "pukotine u Madurovom uskom krugu suradnika bile bi duboke, a vjerojatno i konačne."
