Krešo Beljak je dao intervju karijere i u njemu je rekao sve što treba govoriti lider opozicije. Ne, dakle, netko tko želi “biti dio ekipe koja će od Hrvatske napraviti normalnu i sređenu zemlju, mijenjati je nabolje” nego netko tko će tu ekipu voditi.
“HDZ je, nažalost, Hrvatsku pretvorio u Siciliju. Znam što je naš cilj: preuzimanje odgovornosti za budućnost Hrvatske, borba za modernu, antifašističku Hrvatsku, onu koja je civilizacijski u 21., a ne 19. stoljeću. Čisti narod ne postoji, to je izmišljotina iz 19. stoljeća, današnja hrvatska nacija mješavina je stotinjak različitih etnija koje su prolazile ili dolazile na ovo područje. Po svim teorijama, hrvatska nacija ne može se samostalno oporaviti. Mi još živimo u strukturi koju je osmislio Franjo Tuđman, nemamo poreznu, obrazovnu reformu, imamo cijele generacije koje su završili školovanje a ne razumiju osnovne civilizacijske dosege dobra i zla, pa nam 2018. godine Austrijanci moraju učiti hrvatske domoljube... Sva ta povjerenstva za suočavanje s prošlošću idu prema amortiziranju istine, mazanju očiju HDZ-ovih birača koji ne žele čuti da je Hrvatska imala najsnažniji antifašistički pokret u Drugom svjetskom ratu. Prijedlozi iz opozicije idu za tim da se kažnjavaju ustaški pozdravi. Ja bih kažnjavao ne samo novčano ili zatvorom, nego obaveznim učenjem ustaških rasnih zakona, gledanjem filmova o konclogorima četiri sata na dan. Država je sekularna, a ne vjerska od 1648. godine. Ono što je javno, što plaćaju svi porezni obveznici, mora biti sekularno i tu nema priziva savjesti. Moramo iz javnog života izbaciti teme koje nemaju veze s javnom upravom i javnim novcem; vratimo vjeronauk u Crkve, priziv savjesti u privatne klinike i onda se takve teme ne mogu propitivati tko god da dođe na vlast ili postane većina u društvu”, rekao je, pored ostaloga, predsjednik Hrvatske seljačke stranke u razgovoru za Globus.
Da, Beljak je, vrijedi ponoviti, govorio onako kako treba govoriti lider opozicije i budući premijer. Samo što on nije ni lider opozicije ni budući premijer: HSS ima podršku od oko tri posto birača, dok Beljaka pozitivnom političkom ličnosti smatra tek njih jedan posto.
Drukčije rečeno, čelnik HSS-a dijeli loše 14. mjesto liste najpopularnijih i to s Mirom Buljem, čija je agenda - biti Miro Bulj kao takav. Pet puta više birača, odnosno sudionika ispitivanja javnog mišljenja, pozitivnim smatra čovjeka čije je zanimanje Onaj Kojeg Se Čeka: bivšeg predsjednika SDP-a, bivšeg premijera i navodno budućega kandidata za predsjednika Republike, Zorana Milanovića.
Među njima je, sudeći po intervjuu čije smo dijelove citirali, i sam Krešo Beljak. Sve što je predsjednik male, istina parlamentarne, ali prilično neutjecajne stranke rekao sada, Zoran Milanović je trebao kazati prije sedam godina i pet-šest mjeseci, onda kada je bio lider oporbe i izvjesni novi predsjednik Vlade, dok je Kukuriku koalicija okupljena oko SDP-a komotno mogla računati na stabilnu većinu u Saboru.
Mogao je, također, sve to Milanović reći prije šest godina, 11 mjeseci i 20-ak dana, onog 23. prosinca 2011., kad je službeno preuzeo vođenje Vlade.
No, eto, nije: prvi je dio svog mandata protratio na dokazivanje točnosti teze da je SDP stranka koja je u stanju u najkraćem mogućem roku iznevjeriti najveći broj svojih birača.
Kasnije je imao još manje hrabrosti i sve više problema. O davnom 3. siječnja 2000. godine danas se govori otprilike kao o osvajanju Zimskog dvorca, iako su tad, početkom stoljeća, Ivicu Račana dočekale mnogo lošije okolnosti nego Milanovića desetljeće kasnije, a pitanje je koliko bi uopće bio vlast da tadašnji predsjednik Stipe Mesić nije umirovio pučističko-generalski stožer.
Prije sedam godina lijevi je centar u Hrvatskoj imao više moći nego ikada prije i nego će imati još dugo: izborni rezultat Kukuriku koalicije nije, naravno, bio kao HDZ-ov u osvit neovisnosti, ali jeste kao njihov nešto kasnije, kada možda nisu mogli računati na dvotrećinsku većinu, no sigurno jesu mogli izglasati sve što su poželjeli.
Mogući naredni predsjednik bio je tada, davno, maneken u dobro osmišljenoj kampanji, samo bez onoga što izbija iz današnjih Beljakovih riječi: revolucionarnog žara lišenog svih kalkulacija i uzaludne nade da suspenzija lijevih sadržaja iz politike lijevog centra može promijeniti mišljenje biračima desnog.
Hrvatska koju je raspadajući HDZ isporučio Milanoviću, s ovom današnjom u kojoj Beljak želi “biti dio ekipe koja će napraviti normalnu i sređenu zemlju, mijenjati je nabolje”, dijeli isto ime, granice, valutu i Marina Čilića.
Sve drugo što je valjalo ili moglo valjati, prekrila je radioaktivna prašina HDZ-a, čineći nevidljivim razlike između radikalne desnice i populističkog dijela navodno lijeve ili centrističke oporbe, Bernardićeva SDP-a i HSLS-a iz terminalne, Budišine faze, toksične ratne i ne puno zdravije klime mirnodopskog društva u stalnoj potrazi za unutarnjim i vanjskim neprijateljem oboljelim od nesanice.
Ne može liječnik zakasniti s dijagnozom, već samo pacijent može doći kasno na pregled. Nije, dakle, Krešo Beljak promašio tajming za najbolji intervju od izlaska na političku scenu, samo što mu kontekst ne odgovara: HDZ u 21. stoljeću nije bio jak kao sada, SDP je slab gotovo kao na početku posljednjeg desetljeća 20., liberalne stranke – a takav je i Beljakov HSS - imaju dovoljno potpore za prelazak izbornog praga i premalo za nešto više, dok su se granice prihvatljivog ponašanja pomakle nasuprot onim civilizacijskim.
Čelnik Hrvatske seljačke stranke u ovom i ovakvom vremenu zvuči ljekovito. No pitanje je da li je pacijentu kasno za terapiju. Pitanje je, naravno i nažalost, retoričko.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ne bi li trebao najprije ispovjediti svoje grijehe pa tako duhovno pročišćen prozivati druge?