Andrej Plenković je započeo veliku dionicu svoje političke karijere u Hrvatskoj kao autsajder koji je HDZ skinuo s grobarove lopate - pristojan, distanciran i tih, obrazovan i uglađen, nakon raspojasanog Milanovića djelovao je kao sedativ. I ne više od toga.
Proglašavan je "briselskim ćatom", "anemičnim birokratom", "karijeristom kojemu je Hrvatska samo jedna od etapa na dugom i strmom usponu prema vrhovima međunarodne politike" pa će je "napustiti čim iskušenja postanu prevelika" ili se na vidiku pojavi kakav slasni zalogaj, atraktivno mjesto europskog komesara ili štogod slično (čitaj: 20.000 eura plaće plus debela hladovina - tko se još sjeća Nevena Mimice ili Ivana Šimonovića?).
No povijest se - barem zasad - okrutno poigrala s ljudima koji su podcjenjivali Plenkovića. Prije nekoliko dana u našoj je satiričnoj rubrici Plenkologija izašao šaljiv tekst u kojemu Plenković najavljuje uklanjanje Sulejmana Veličanstvenog iz udžbenika povijesti zato što je nadimak Veličanstveni na ovim prostorima rezerviran samo za njega.
"Zauzeto, Hrvat", kaže Plenki Sulejmanu, no ta satirična dosjetka opasno ide u korak sa stvarnošću. On, poput kakva samuraja, odstranjuje jednog protivnika za drugim.
Prije dvije godine činilo se da su zastavice na njegovoj slalom-stazi postavljene u nesavladivu rasporedu: stranka je bila minsko polje, napučeno Karamarkovim kadrovima, država je bila u rasulu, Agrokor se tek spremao implodirati, Mađari su bili u ofenzivi s Rafinerijom, proruski faktori dizali su temperaturu gdje god su mogli, brodogradilišta su tajila teško stanje u koje su srljala, Kolinda je bila u naponu snage kao neproglašena ikona desnice...
Danas je to sve "potaracano".
Neke osobine Plenkovića nisu odmah uočili ni najiskusniji politički analitičari u Hrvatskoj. U prvom redu, on je beskonačno hladnokrvan čovjek - nalik je na Doca Hollidaya, tuberkuloznog zubara koji je bio vrhunski kockar, čeličnih živaca i vrlo lak na obaraču - bio je ortak šerifa Wyatta Earpa - a na Divlji zapad je prešao iz civiliziranih prostora juga zato što mu nije odgovarala klima.
Doc Holliday je u Teksasu i Illinoisu, kao obrazovan čovjek, doktor stomatologije i kicoš, izrazito stršao - baš kao i Plenković na našem "Divljem zapadu", no višak obrazovanja će mu silno pomoći u domaćim političkim utakmicama, gdje ipak nije moguće sve odraditi samo na mišiće.
U teškim i opasnim idejnim bitkama oko Istanbulske konvencije Plenković je bio okružen višestruko brojnijim protivnicima, ali, žalibože, većina njih Konvenciju nije pročitala, a oni koji su je pročitali nisu je baš razumjeli, pa je hladnokrvni šef HDZ-a, koji govori pet, šest jezika - a to je u Hrvatskoj uvijek silan politički kapital - odnio uvjerljivu pobjedu.
Jednako je bilo i s Marakeškom konvencijom, da bi, krajem godine, Plenković odnio dvije pobjede u nizu, koje su zacementirale krunu njegovih taktičkih uspjeha - micanjem Vlade Galića i Mate Radeljića iz Ureda predsjednice Plenković je eliminirao još dva džepa otpora, ovoga puta najvažnija. U njima su, naime, u zasjedi stajale dvije formacije Plenkovićevih najopasnijih rušitelja, povezanih s tzv. ljutom desnicom i kontroverznim biznismenima, u rasponu od Zdravka Mamića do osječkih poduzetnika koji medijsku desnicu drže na kratkoj uzici, a sami su neobično poslušni naspram nekih centara moći izvan Hrvatske.
Rušenje Plenkovića je stalni san mamićevske vertikale, čiji je lov u mutnom moguć u drugačijim koordinatama. Stranački krak te desnice protezao se od Milijana Brkića do Vlade Galića, izvanstranački od Velimira Bujanca i Zdravka Mamića do Mate Radeljića. U tom slalomu Plenković ima neobične i na prvi pogled teško vidljive saveznike, cijelu jednu narodnu frontu, netipičnu, nedragovoljnu i neprincipijelnu koaliciju saveznika koja mu pomaže u održanju na vlasti.
Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Stevo Culej - ukratko, desna margina - nehotični su mu i nedragovoljni saveznici jer će Plenkoviću, u strahu od njihova uspona na vlast (koji se čini kao utopija) centar, pa i ljevica, dati podršku ili, barem, prešutjeti i previdjeti njegove pogreške, uključujući i one krupne. Funkcionirajući kao desna strašila, ti ljudi pomažu premijeru, čemu sasvim očit dokaz daje Igor Mandić.
"Budući da je na vlasti, kao predsjednik najjače stranke, koju inače ne mogu podnijeti, Plenković ima moje simpatije zbog svojeg diplomatsko-gospodskog načina vođenja stranke i države", rekao je nedavno u jednom intervjuu slavni pisac i kritičar svega postojećeg pa dodao: "Ne idealiziram ga, ali mislim da je do sada pokazao tehniku diplomatskog laviranja koja može zauzdati proplamsaje najstrašnijeg neoustaštva i nacifašizma u Hrvatskoj".
Živi zid, koji također funkcionira kao strašilo, također je Plenkovićev saveznik. Nacija koja bi budućnost povjerila Pernaru i Sinčiću izvela bi dobrovoljnu eutanaziju, a to nije realističan scenarij, što god tko mislio o našim biračima. Nikad, zadnjih godina, ni jedan hrvatski političar nije stajao na vrhu tako dosadno, predvidivo i bezalternativno usamljen kao Andrej Plenković. Čak je i Tuđman imao uvjerljivije protivnike od njega, ako ništa, barem Račana i Mesića.
Sanader je imao Milanovića, Milanović Karamarka, a Plenković nema nikoga. Zato može raditi što hoće, uključujući i rušenje djelotvornih institucija. Uklanjanje Dalije Orešković, kao nemilosrdnog korektiva samovolji vlasti, vađenje zuba zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nakon čega će političari moći nekažnjeno raditi što god im padne na pamet, korekcije "lexa Agrokor", koje su mnoge hrvatske konzultante, dojučerašnje proletere, pretvorile u bogataše, samo su dio široke lepeze manevara koji omogućuju vlast bez korektiva.
Doda li se tome još i sudstvo, koje je temeljito hadezeizrano zadnjih 27 godina (pa su sudačke funkcije ponegdje postale gotovo nasljedne, a čak i najnetalentiranija sudačka mladunčad zna kako će braniti interese kaste, odnosno ovakvu strukturu države, pa će donositi presude kakve želi politička elita), jasno je da je Plenković prokrčio prostor za nekog hrvatskog Erdogana ili Orbana.
Struktura je tu - na čelu hijerarhije je on, koji djeluje liberalno, ali - ako on ode, upravljač tog nesavladivog, zastrašujućeg stroja može uzeti neki naš Viktor Orban, kao dugo sanjani Izbavitelj iz pakla liberalizma i lijevih skretanja. Najnoviji "probni baloni" s izmjenom izbornog zakona, kad bi bili izglasani, stvorili bi institucionalni okvir za pretvaranje Hrvatske u sultanat kojim će HDZ i novi sultan vladati doslovce do strašnog suda.
"Dnevnik" Nove TV objavio je nedavno kako se hrvatskom premijeru "sviđa grčki i talijanski model izbornog zakona, gdje relativni pobjednik dobiva od 20 do 40 dodatnih zastupnika za stabilnost".
Ako bi ozakonili takav izborni sustav, za formiranje vlade ne bi im trebali ni prebjezi, ni Milan Bandić, ni Milorad Pupovac. Osvojili bi 60 mandata sami, 20 ili 30 bi dobili na dar. Tako bi elegantno vladali cijeli mandat bez stalnih stresova oko kvoruma, većine, ucjena pojedinih klubova itd.
Je li ta ideja realna? "Riječ je u načelu o premijskim mandatima za opciju koja osvoji relativnu većinu. To je, po mojem sudu, izrazito nepravedan izborni zakon. No ne mislim da će Plenki ozbiljno krenuti u to, to su više probni baloni", rekao nam je jedan politolog. No tako je krenulo i u Turskoj. Ta država također ima "bonus mandate" koji jamče stabilnost. Sustav nije kreiran za Erdogana, ali on je u taj sustav uletio, prepoznao njegove ljepote i iskoristio do kraja njegove mogućnosti.
Zaprepašćujuće je, inače, da naši vlastodršci sve češće prepisuju talijanske zakone (iz onoga o sanaciji velikih sustava povadili su sve kontrolne mehanizme pa ostavili propis za legalizaciju ortakluka svih vrsta), a sad bacaju i oko na grčki i turski. Ovakav izborni zakon imala je i zloglasna Kraljevina Jugoslavija te je on bio sto posto prevarantski.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
plenković najgori premijer
Plenković je dobio na demokratskim izborima i to uvjerljivo. Od tada su druge stranke dodatno potonule, HDZ još povećao prednost i sada ste okrenuli priču od spinova kako ide u Bruxelles do toga da će vladat trajno. Vladat će onoliko ... prikaži još! koliko to bude htjeli birači, a po svemu sudaći zasad ga žele!