Radeći za opće dobro zahvalite dragom Bogu, ne meni, nego dragom Bogu, na ovom aktu milosrđa što ne idete u zatvor. Okanite se ovakvih gluposti. Idite u miru..., tako nekako mogla je završiti misa u crkvi lokalne župe pune delinkvenata. Ali nije. To je završetak suđenja “komandiru Šamilu”, slučaju koji je prije nekoliko godina skrenuo pozornost hrvatske javnosti, a i dobro je nasmijao. Komandir Šamil je šačici sljedbenika putem interneta objavio “komunike” u kojem poziva na otpor “vladajućoj kasti”, pozivajući ih na “nužnost napada na kasarne, policijske stanice i baze specijalne policije kao najljućih pasa kerbera vladajućih...”.
Nadahnutu i opraštajuću presudu donio je jedan od najstrožih (neki će reći i najpravednijih) sudaca splitskog Županijskog suda“ Zoran Kežić. Šamil je prošao “lišo” jer se pokajao! To je bila njegova obrana. U kratkim crtama, pronašao je vjeru. Je li u pitanju bila istinska preobrazba ili tek mudri savjet branitelja, ostat će vječna tajna... Javnost koja je pratila izricanje presude nije začudila terminologija jer je sudac Kežić u javnosti postao poznat i po raspelu koje drži na zidu sudnice.
Zbog čega je, ima tome nekoliko godina, jedna sutkinja odbila biti u poroti. Pokušavali su Kežića “nagovoriti” da makne križ i predsjednici suda, njegovi šefovi. Uzalud. Ni svojedobni stav Ministarstva pravosuđa kako vjerskim obilježjima nije mjesto u sudnicama nije imao efekta.“ Ta kome može smetati ovaj simbol ljubavi i praštanja?!“ začudio se sudac Kežić kad smo ga prije nekog vremena priupitali za simbol razapetog Isusa u sudnici.
Uvjeren je da to ne utječe na njegov rad i da se nitko, pa ni osobe druge vjeroispovijesti, nemaju razloga osjećati zakinutima u njegovoj sudnici. Sudac Kežić nije jedini sudac koji je uvjeren da je Bog prisutan svugdje, pa i u sudnici. Zaklada “Biskup Josip Lang” ovaj mjesec organizirala je prve korizmene kateheze za suce, odvjetnike, državne odvjetnike i pravnike.
“Duh Sveti uvodi nas u svu istinu. Pravnik koji se drži istine sigurno će dobro obaviti svoj posao. A danas biti pravedan, istinoljubiv i ponizan znači biti prožet Duhom Božjim. Upravo su pravnici (suci i odvjetnici) dali inicijativu da se za njih pokrenu ove korizmene kateheze“ rekao je u veljači za Večernji list isusovac i psiholog p. Mijo Nikić. Tema jedne od intrigantnih predavanja zvala se “Ima li Boga u sudnici?”
“ Nakon predavanja slijedi rasprava, a nakon toga svi su pozvani na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu u Presvetom Srcu Isusovu“ piše na letku na kojem su najavljene teme predavanja. Nikić smatra kako njihova inicijativa neće povrijediti one koji ne vjeruju, odnosno izazvati kritike da se narušava sekularnost sudske institucije.
“Ova naša inicijativa ni u kojem slučaju ne može i ne želi povrijediti one koji ne vjeruju, a pripadaju struci pravnika. Cilj ovih kateheza je pomoći ljudima da rade bolje svoj posao, da budu savjesni, revni, točni, pravedni, pošteni i odgovorni u svojem poslu. Imati u sebi više Isusova duha znači biti više zauzet za druge, za opće dobro, napose za one koji su siromašni, zanemareni, odbačeni i na bilo koji drugi način ugroženi", rekao je p. Mijo Nikić za Večernji list i dodao:
„Naše bi društvo u cjelini, a to znači i vjernici, i ateisti, i agnostici, bilo puno sretnije i zadovoljnije kad bismo imali što više ljudi nošenih ovim Božjim duhom autentične ljubavi i bratske solidarnosti. Mnogi ateisti i agnostici diljem svijeta hvale papu Franju upravo zato što ovaj duh zauzete ljubavi i solidarnosti sa siromasima i obespravljenima želi što više utjeloviti u Crkvu i cijeli svijet. Uvjeren sam da se i ‘naši’ ateisti i agnostici s tim slažu“ smatra Nikić.
O tome zašto je Bog u sudnici, svoja promišljanja u četvrtak su trebali iznijeti Tomislav Juriša, sudac Županijskog suda u Zagrebu, te sudac Visokog trgovačkog suda Josip Turkalj. “Sukus je da sudac vjernik ne smije vjeru isključiti, nego je treba uključiti u cijeli proces suđenja“ kaže nam sudac Juriša. Dodaje kako mu vjera pomaže da bolje radi svoj posao pogotovo kad odlučuje o kaznama za teške zločine.
U predavanju je istaknuo dva ključna problema na koje, kaže, i sam traži odgovore, odnos prava i pravde te pravde i milosrđa. Tijekom predavanja naveo je više izraza svetaca i apostola te Alberta Einsteina, a citirao je i Johnnyja Casha, koji je jednom prigodom rekao: “Biti kršćanin nije za mlakonje”. Na istoimenom predavanju lani je rekao da je normativni sustav zapadne civilizacije izgrađen na 10 Božjih zapovijedi.
Na pitanje ima li Boga u sudnici, sudac Turkalj lani je rekao da Boga ima u sudnici ako se sudi pravedno i pošteno. Govoreći o vjerskim simbolima, posebice o križevima u sudnici, ustvrdio je da propisa o vjerskim simbolima u sudnicama nema pa da zato u nekim sudnicama ima, a u nekima nema križeva i da sudac sam može objesiti križ na zid sudnice. Sudac Juriša te još nekolicina njegovih kolega i kolegica s istog suda u sudnici imaju raspelo.
Juriša kaže kako zbog toga nije imao problema sa strankama niti da su stranke prigovarale. No ne slažu se svi suci i pravnici s “uvođenjem Boga u sudnice”.“ Nema Boga u sudnici. U sekularnoj državi ne bi ga ni smjelo biti. Načelno, to je uvođenje vjeronauka u pravosuđe. Crkva i konzervativne skupine su u naletu i ljudi se ne snalaze, dio njih se tome ne zna othrvati. Ne vidimo kakve bi sudovi trebali imati veze s vjerom. Vjera je privatna stvar, a sud je državna institucija“, smatra više sudaca i odvjetnika s kojma smo razgovarali. Smatraju kako je vjera privatna stvar svakog suca.
“Sudimo u ime Republike Hrvatske u skladu s međunarodnim konvencijama, Ustavom, ugovorima, zakonima... Svi su pred zakonom jednaki bez obzira na vjeru, rasu, spol"...njihovi su argumenti. Iako ne postoji zabrana, većina sudaca s kojima smo razgovarali smatra da križu u sudnici nije mjesto.
“Možda u kabinetu suca ili sutkinje, no posve drugo je sudnica. Što ako dođe ateist, musliman ili pripadnik neke druge vjeroispovijesti? Hoćemo li onda u sudnici imati i Kuran ili Toru? Što ako je sudac vjernik, a optuženi ateist. Hoće li onda on tražiti suca ateista“, kaže nam pomalo karikirajući dugogodišnji sudac koji je želio ostati anoniman. Što ako se, primjerice, u sudnici nalazi raspelo, a jedna od stranaka u sporu je Crkva, svećenik ili netko iz konzervativnih udruga bliskih Crkvi.
Stranka koja je s njima u sporu mogla bi s dosta argumenata tražiti izuzeće suca sumnjajući da će biti objektivan ili da će presuda biti protiv nje ili na njezinu štetu. Na tom tragu bila je i preporuka Ministarstva pravosuđa iz 2012.: “Isticanje bilo kojih vjerskih obilježja u službenim prostorijama tijela sudbene vlasti, pogotovo u sudnicama, moglo bi kod pojedinih građana, stranaka u sudskim postupcima, izazivati sumnju u nepristranost suca, odnosno sudskog službenika, pa držimo kako niti iz tog razloga u sudnicama nema mjesta vjerskim obilježjima”. Iz ministarstva nam do zaključenja izdanja nisu odgovorili je li im se stav promijeno.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
a donacije na bankovni racun da pravilo ,posteno i brzo osude hr mafiju ,poput todora ili ovog smranadera
A na osuđeničkoj klupi sve najveći katolici. Vjernici ! Toliko o naši katolicima !