Ovogodišnja komemoracija pokolja kod Bleiburga bit će politički neusporedivo manje glamurozna prigoda. U ime Vlade tamo će Andrej Plenković poslati ministre Tomu Medveda i Lovru Kuščevića.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković poslat će u ime Sabora Antu Sanadera, zato što Jandroković na taj dan ima neodgodivih obaveza, pa je, nešto ranije, obišao čak tri mjesta – Tezno, Bleiburg i Macelj, sve kako ga onog dana, "pravog" dana, ne bi nitko vidio tamo gdje je Republika Austrija počela pravosudno kažnjavati ustašku ikonografiju, nacističke pozdrave i slične protuzakonite ispade.
Tu je još i ona zabrana biskupije iz Klagenfurta da se tamo održava biskupska misa, pa i austrijski politički konsenzus oko toga da se više neće trpjeti pretvaranje komemoracije žrtvama u politički miting. Jandrokoviću je u obilasku tijekom onog "pogrešnog" dana društvo pravio Željko Reiner. A zanimljivo je vidjeti da je Reiner inače bio redoviti uzvanik na Bleiburgu još od početka ere Tomislava Karamarka, i prije nego što je Zoran Milanović uspio izgubiti one parlamentarne izbore. Niti Reiner, dakle, odjednom ne želi da ga se vidi.
Ove godine još nema spomena da će se tamo pojaviti Vladimir Šeks, Milan Kujundžić niti Goran Marić, svi visoki HDZ-ovi ili Vladini dužnosnici koji su tamo prošle godine, pa i ranijih godina, uredno dolazili i nisu uspjeli vidjeti ništa od onoga zbog čega su pravosudne i Crkvene vlasti u Austriji krenule oštro sa sankcijama ispolitiziranoj komemoraciji. Tomo Medved i Lovro Kuščević će, istina, doći i ove godine, ali kao izaslanici Vlade. Predsjednica se standardno prošuljala tim krajevima nekoliko dana ranije.
Zapravo, jedino će Andrej Plenković imati doista dobro opravdanje, čvenk te subote s Angelom Merkel. Ranijih godina na Lojbaško polje dolazili su i Tomislav Karamarko i Božo Petrov, koji je ove godine rekao da neće doći, i Tihomir Orešković kao najneslavniji premijer u povijesti Republike Hrvatske i Miro Kovač kao premijer vanjskih poslova i kompletna Karamarkova koalicijska bulumenta atomiziranih desničara...
Usto još u društvu ljudi poput Tomislava Horvatinčića, Zlatka Hasanbegovića, Josipa Đakića... A sada? Čak niti Reiner. Slučajno nakon što je palo nekoliko globa, uvjetnih presuda, zabrana politiziranja katoličke mise i mahanja ustaškim obilježjima, što državni vrh stalno i uporno tamo nikada nije primijetio, ali su austrijski sudovi uz materijalne dokaze sudski pokažnjavali.
Jedan će ipak ostati postojan kano klisurina i doći - Milijan Brkić Vaso. On, po zanimanju potpredsjednik Sabora i potpredsjednik HDZ-a, čovjek koji je još nedavno isticao da "ostaje u HDZ-u", unatoč aferi SMS, te da će se "boriti još više i jače", proživljava tešku krizu identiteta uoči obilježavanja obljetnice pokolja kod Bleiburga 1945.
"Naravno da idem i da ću biti...", odgovorio je kad su ga pitali dolazi li i ove godine, ali uz suštinsku razliku: "... ako Bog da, u svojstvu običnog hodočasnika kao i svake godine."
Kao i svake godine!? Brkić govori besmislice, što je dokazivao svakom pojedinom fotografijom na kojoj je snimljen kako tijekom propovijedi kod Bleiburga sjedi u prvom redu. Nikada nije bio običan već time što je bio jedan od najmoćnijih, ako ne u nekim trenucima i najmoćniji čovjek HDZ-a, usto s funkcijama u samim vrhovima vlasti. A o tome da sebe vidi kao "hodočasnika", zapravo bi se moglo govoriti i s pozicija teškog nerazumijevanja osnova katoličkog vjerskog nauka.
Jer, na Lojbaškom polju nikada se nije ukazao nikakav svetac, nikakva inkarnacija Gospe ili bilo što takvog, nego do 1990. tek pokoja stotina emigrantskih političkih marginalaca, a tek od 2000. godine građani Republike Hrvatske na tragu masovnosti kao iz posljednjih godina. Za opisati kako je to izgledalo, idemo citirati one koji su u smislu vjerske, katoličke nadležnosti svih tih godina bili domaćini hrvatskim biskupima od kojih mnogi doista nisu pazili što govore.
"Misa na polju pored Bleiburga postala je dio manifestacije koja se politički instrumentalizira i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti... Ukupna slika ove manifestacije šteti ugledu Katoličke crkve i mogla bi s pravom poslužiti kao osnova da se, u slučaju da se izda dozvola za održavanje mise, Katoličkoj crkvi u Koruškoj predbaci instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru", stajalo je u javnom priopćenju biskupije iz Klagenfurta.
Pa ako Brkić kaže da ove godine, kao i svake druge godine, na obilježavanja stradanja desetaka tisuća zarobljenika kod Bleiburga iz 1945. ide kao "hodočasnik", ispada da nije svjestan da time, prema tumačenju Crkve u Austriji, govori da je pripadnik pseudokršćanske, duboko politizirane sekte čije djelovanje podriva ugled Katoličke crkve.
Posebna je priča to što Brkić svojom izjavom za subotu u Bleiburgu najavljuje rascjep svoje profesionalne ličnosti, na to da je i istaknuti dužnosnik Sabora i HDZ-a, kao što je istodobno običan građanin, on to zove "hodočasnikom". Ali OK, čovjek nije savršen, pa ga ne treba razapinjati zbog toga što u nekom trenutku ne razumijeva svijet i civilizaciju oko sebe, tako dugo dok u tome nitko ne stradava.
Uostalom, još u 14. stoljeću zagrebački biskup Augustin Kažotić upozoravao je ponašanje hodočasnika onog doba na raznim proštenjima zato što su se ovi imali običaj izopijati, psovati, tući, pa su ih tadašnje svjetovne vlasti morale privoditi razumu. Slično kao što je posljednjih godinu dana pravosuđe Republike Austrije moralo privoditi osnovnim tekovinama zapadne civilizacije zato što su salutirali s podignutom desnicom, izvikivali ZDS, nosili kojekakve simbole na tragu slova "U" s krilcima i slično.
Na suđenjima prijestupnicima, pisao je Express, spominjalo se ne jednom i to da su se "hodočasnici" u Bleiburg imali običaj opijati po postavljenim šatorima, te su se ispadi pravdali ili tumačili, među ostalim, i time. Nije potrebno puno za primijetiti određene sličnosti između jadikovki zagrebačkog biskupa Kažotića iz 14. stoljeća s glavoboljom biskupa iz Klagenfurta u 21. stoljeću.
Jedino s tim razlikama što uz Bleiburg nije povezan apsolutno nikakav kršćanski svetac, te što ispada da je Kaptol danas manje osjetljiv na ispade "hodočasnika" nego što je bio u 14. stoljeću. Ili možda ipak nije riječ o "hodočašću"? Što se Brkića tiče, koliko će on doista ove godine na Bleiburgu biti tamo samo osobno, samo s imenom i prezimenom, a privremeno amputiran od stranačke iskaznice i saborske uloge, vidjet će se gdje će sjediti na komemoraciji.
Prošle godine je sjedio između Tome Medveda i Lovre Kuščevića. Ove godine ispalo je da u Bleiburg idu obojica. Slučajno se poklopilo da, s druge strane, niti predsjednica niti premijer niti predsjednik Sabora, eto, baš na dan komemoracije imaju svu silu obaveza od najvišeg državničkog značaja.
Cinik bi mogao primijetiti da su se u civilizacijskom sudaru hrvatske stvarnosti s Europom oko Bleiburga koji se, umjesto da bude mjesto pijeteta užasnog zločina, pretvorio u ustašoidno sijelo, mali čovjek zamislio kada je shvatio da Austrijancima nešto što se da izjednačiti s nacizmom ne zvuči dovoljno zgodno da to ne bi tjerali na sud, dok su se državne i Crkvene vlasti u Zagrebu zamislile nad time što su im kolege u Austriji pokazale da neće dvojiti pokazati im crveni karton ako se to tako nastavi.
Express je prije nekoliko dana u razgovoru s gradonačelnikom Bleiburga iz prve ruke doznao da su proteklih mjeseci, od one odluke biskupije iz Klagenfurta, mnogi ključni za oblikovanje prirode obilježavanja godišnjice Bleiburga bez prevelike pompe iz Zagreba dolazili tamo na razgovore i obećavali da će se ove godine pobrinuti da komemoracija ove godine napokon ne bude neugodna nikome dobronamjernom i civiliziranom.
Ali opet, tko može biti siguran? A sigurno nikome s Markovog trga ne bi bilo ugodno da se nakon već jednog austrijskog crvenog kartona, opet dogodi da se po svjetskim medijskim agencijama vrte fotografije ljudi iz glavnih državnih pozicija Republike Hrvatske na manifestaciji kojoj se u naslovu predbacuju proustaški incidenti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kod Blajburga nije bilo nikakvog pokolja kako se to tvrdi na početku članka.
Na blajburg se išlo i prije 2000 ( stric na putu za nj. pokazao blajburški polje) ali od 2000 naglokatolici( dotad KPJ) i novokomponirani hrvati,nepoznajući hrvatsku kulturu i običaje od blajburga su napravili srpski dernek. Samo za te mali uvod ... prikaži još! u hrvatstvo: hrvati neslave izgubljene bitke( ima dovoljno dobivenih,vrijedi i za vukovar), hrvati nemašu zastavama i nepucaju u svatovima(to je srpski običaj) več se kite ručnicima( hrvati se okupljaju oko zastave kad treba ići ginuti a ne lokati)...
Hvala Austriji što je sa sa svojim propisima omogučila da se odsada iskreno odaje poćast žrtvama bez politikanstva i desničarskog orgijanja.