Nekoliko dana nakon terorističkog napada u Londonu, počele su analize zatvorskog sustava i propusta koji su doveli da dvostruki ubojica Usman Khan, 28-godišnjak koji je već proveo osam godina u zatvoru zbog organiziranja terorističkih napada, izađe iz sustava i dalje radikaliziran. Javnost se pita kako i zašto?
Ova činjenica je još bolnija ako se zna da je njegova prva žrtva bio njegov vršnjak – 27-godišnji Jack Merrit, bivši student Cambridgea i koordinator grupe 'Learning Together'. Riječ je o programu Instituta za kriminologiju Sveučilišta u Cambridgeu protiv stigmatiziranja i marginalizacije bivših zatvorenika.
Dakle Usman Khan ubio je upravo mladića koji se borio za njegova prava i koji mu je trebao pomoći da po izlasku prihvati nove vrijednosti i nove vještine koje bi mu omogućile da se uspješno vrati u normalan život, piše Guardian.
David Merrit, Jackov otac, na Twitteru je ostavio poruku:“Moj sin Jack, ubijen u ovom napadu, sigurno ne bi htio da se njegova smrt iskoristi kao izgovor za drakonske kazne ili nepotrebna zatvaranja ljudi. RIP Jack, bio si divna duša koja se uvijek zauzimala za slabije.“
No, već isti dan britanski premijer Boris Johnson učinio je upravo to. Komentirajući napad, založio se za strože kazne – za metodu 'zatvoriti teroriste i baciti ključ'.
Zapravo, riječ je o političkoj igri i Johnson sad želi optužiti Laburiste pitajući se kako je ubojica mogao biti pušten iz zatvora nakon samo osam godina. No, pravo pitanje je, kako piše Guardian – 'kako je Usman Khan mogao provesti u zatvoru osam godina i još uvijek ostati radikalni džihadist? Što je radio sustav i je li radio na njegovoj deradikalizaciji?'
Odgovor treba tražiti u radu zatvorskih i probacijskih službi. Usman Khan je već kao 19-godišnjak bio osuđen i strpan u zatvor jer je bio dio grupe koja je pripremala teroristički napad na londonsku burzu, a priznao je tijekom suđenja i da je prikupljao novac za osnivanje i pokretanje vojnog kampa u kalifatu, u kojem bi se obučavali radikalisti za rukovanje oružjem.
Nakon osam godina provedenih u zatvoru bio je uvjetno pušten i oko noge je nosio 'narukvicu' za praćenje kretanja.
Guardian piše da je za propust djelomična kriva privatizacija zatvorskog i probacijskog sustava, zbog koje se smanjilo financiranje tih službi za čak 40 posto i to baš u vrijeme dok je Khan bio u zatvoru. Otkako je smanjeno financiranje, zatvori su se morali nositi s rekordno visokom razinom nasilja, napada i samoubojstava.
Nick Hardwick, glavni zatvorski inspektor rekao je u nedjelju:
„Budimo jasni, kad se govori o dužim zatvorskim kaznama, programima deradikalizacije i boljem probacijskom nadzoru – pitanje je tko će to točno raditi? Službe su u krizi, osoblje je na izmaku snaga i još se svakodnevno bori s kaotičnim reformama.“
Zapravo, problem sa sporim i lošim napretkom u preodgoju zatvorenika osuđenih za terorizam i zabrinutost zbog njihovog puštanja na slobodu pojavila se već 2011. godine.
Istraživanje ureda za strategiju sprečavanja terorizma pokazalo je da 'nema dokazano uspješne metodologije' a unaprijed razvijeni programi postigli su izvjesni uspjeh samo kod malobrojnog dijela ciljane populacije, te da metode nisu išle ukorak sa sve većim brojem puštenih zatvorenika osuđenih zbog terorizma.'
Od 2007. godine razvijena su dva glavna programa. Jedan se zove 'Healthy Identity Intervention' i zasniva se na radu 'jedan-na-jedan'. Drugi je al-Furqan (znači razlikovanje istine od laži) je specijalno namijenjen radikalnim islamistima čija se ideologija zasniva na ekstremnom tumačenju Islama. Obje su još 2012. u službenom zatvorskom glasniku opisane – 'u povojima'.
Oni koji su osuđeni za kaznena djela terorizma i pušteni u zajednicu tretiraju se na probaciji isto kao i seksualni prijestupnici. Imaju niz dodatnih ograničenja, uključujući pristup internetu. To je gotovo nemoguća misija za djelomično privatiziranu probacijsku službu koja je u krizi. Za Khana je rečeno da je ispunio sva ograničenja 11 mjeseci nakon što su ga pustili na slobodu.
Micahel Gove pokušao je riješiti probleme koje imaju zatvorski programi deradikalizacije kad je postao tajnik Ministarstva pravosuđa 2015. godine. Napisao je knjigu 'Celsius 7/7' i kao koautora uključio Iana Achesona, bivšeg nadležnog za zatvorski sustav.
Acheson je u Sunday Timesu napisao da je u zatvorima još 220 ljudi poput Khana i da je njihov napredak u preodgoju jako slab. Optužio je zatvorske i probacijske službe za, kako je rekao, 'institucionalnu plašljivost' i dodao da im nedostaje 'vodstva, sposobnosti i volje' za suočavanje s terorističkom prijetnjom.
Kao što je nedavno pokazalo izvješće Ministarstva pravosuđa, veliki su napori uloženi u provedbu preporuke koju su napisali Gove i Acheson, a to je da bi se trebala formirati mreža zatvorskih jedinica s visokim stupnjem sigurnosti – tzv. džihadski zatvori – gdje bi se takve najteže slučajeve izdvojilo i ne bi im se dopustio brzi izlazak, nego bi se borilo protiv njihove radikalizacije.
Istraživanje Ministarstva iz 2019. godine otkrilo je da su samo dvije takve jedinice formirane u zatvorima zbog nedostatne obuke osoblja, te da je svaka od njih istovremeno imala samo tri do šest zatvorenika.
Treća jedinica još uvijek nije otvorena.
Još više zabrinjava to što su mnogi od zatvorenika, kako piše u izvještaju, 'odbili sudjelovati u programima, posebno u intervencijama koje se odnose na odvikavanje od ekstremizma i njihovog nasilnog ponašanja'.
I drugi kriminalisti su izvijestili da postoji masovno odbijanje ekstremističkih zatvorenika da sudjeluju u programima deradikalizacije. Čini se da su izvješća da je Khanovo odbijanje sudjelovanja u programu deradikalizacije prije bilo pravilo nego li izuzetak. Gove tek mora istražiti zašto njegova ideja o 'zatvoru za džihadiste' nije do sad zaživjela.
Uz izvještaje da čak tri četvrtine osuđenih terorističkih zatvorenika odbija angažman u programu deradikalizacije, očito je da je upravo to goruće pitanje koje treba riješiti.
S obzirom na ovu pozadinu Johnsonova opsesivna usredotočenost na prestanak prijevremenog puštanja terorista iz zatvora zapravo je zamjena prioriteta i teza, piše Guardian.
Ne postoji 'automatsko prijevremeno puštanje na slobodu' za zatvorenike osuđene za kaznena djela terorizma, kao što to tvrdi Johnson. Međutim, teroristi, pa čak i oni osuđeni na dugogodišnje kazne, kad-tad će morati izaći iz zatvora. Bojni krik "zaključaj ih i baci ključ" možda će odgovarati uspaničenom političaru usred opće izborne kampanje, ali neće nas sačuvati od drugog Usman Khana.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Treba takvim uspavanka . Europljani su mlitavci po pitanju terorista i zato se događaju sranja u kojem nastradaju samo obični nevini ljudi. Žalosno ali istinito
Iz groba još nitko nije izašao. To treba napraviti. Streljati ih
Za terorizam postoji samo jedan lijek, a to je zna se! Injekcija za laku noć!