Stari HDZ-ovac objašnjava kako su izgubili izbore

Drago Krpina, jedan od utemeljitelja HDZ-a i odani Tuđmanov kadar, sve glasnije govori protiv aktualnog premijera. Ovaj dugogodišnji HDZ-ov zastupnik tijekom devedesetih godina, nekada glavni tajnik HDZ-a, objavio je na svom Facebooku kratko priopćenje koje je doživjelo veliki odjek po desnim medijima. 

Jedno vrijeme bio je i na dužnosti predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a Zadarske županije, ali je prije nekoliko godina smijenjen, ponajviše zbog kritika Plenkoviću na račun ratifikacije Istanbulske konvencije.

"Vrli svjetonazorski preoblikovatelji HDZ-a koji su se u ovoj stranci, nakon dvodesetljetnog kalkuliranja, obreli, isključivo zato što su procijenili da će, zlorabeći povjerenje HDZ-ovih članova i birača, najbrže i najuspješnije napredovati u svojim karijerističkim ambicijama (kojima je nebo granica), ako imaju uši neka čuju, ako imaju oči neka vide", napisao je Krpina te dodao: "Bahati i nasilni pokušaj promjene svjetonazorskog i ideološkog identiteta HDZ-a, (Istanbulska konvencija i ostalo) dobio je rječit i logičan odgovor stranačkog biračkog tijela."

Dobacio je Krpina i kritiku na račun Plenkovićevih koalicijskih partnera. "Ustrajno oslanjanje na bivše i (izgledno) buduće zatvorenike (Čačić, Saucha …), na „poduzetničko“ krilo Pusićkinog HNS-a (našla se tu i Milanka Opačić, zlu ne trebalo) te na notornog etnobiznismena i glasnogovornika miloševićevske politike Milorada Pupovca i besramno proračunsko financiranje njegovog glasila koje iz broja u broj vrijeđa i ponižava hrvatski narod i njegove nacionalne, vjerske i kulturološke vrijednosti dobilo je nedvosmislen odjek među HDZ-ovim biračima."

"Pokušaj da se u, posljednji tren, licemjerno, u pomoć prizove Tuđmana i njegovu nacionalnu politiku pokazao se posve prozirnim i opravdano neučinkovitim", zaključio je Krpina.

Tko je Drago Krpina?

Godinama je Krpina govorio kako je sam pomogao u svladavanju atentatora na Franju Tuđmana u Benkovcu 18. ožujka 1990. godine. Snimka nastala na tom skupu poslužila je kao odlično propagandno oružje početkom devedesetih, a možete ju pogledati u nastavku

Nekada davno je Krpina dospijevao u medije svojim postupcima u Saboru i pri tome ne mislimo na predlaganje zakona već po jednom od rijetkih fizičkih obračuna u zgradi na Markovom trgu.

"To je jedna zgoda za koju bih više volio da se nije dogodila. Što je bio povod? U to vrijeme Milorad Pupovac nije bio zastupnik u Saboru, ali je bio predsjednik Srpskog demokratskog foruma. Dao je bezbrojne intervjue, domaćim i stranim medijima, u kojima je tvrdio da je u Hrvatskoj prekršteno 12.000 pravoslavne djece na katoličku vjeru. To je bila besramna laž. Čak je i kardinal Kuharić na to reagirao. Mi smo raspravljali o proračunu za 1995. Tadašnja Vlada predvidjela je 200.000 maraka za forum Milorada Pupovca koji je širio spomenute monstruozne laži. Te su laži potvrđivale velikosrpsku propagandu da je demokratska Hrvatska tobože repriza NDH. Smatrao sam neprihvatljivim da Vlada financira Pupovčev forum. Reagirao je Dragan Hinić, osobno me vrijeđao u raspravi. U sabornici sam se suzdržao, ali nakon sat vremena susreli smo se u saborskom kafiću. Sjeo sam za njegov stol, gdje su sjedili još dvojica zastupnika, Milan Đukić i Veselin Pejnović. Zamolio sam ga da mi se ispriča za osobne uvrede. On je to odbio. Onda sam se ja ponio kao srednjovjekovni vitez i potražio zadovoljštinu na drugi način. Tko je koga i koliko puta udario, to sad nije važno. Naravno, kad danas, iz ove perspektive, gledam na taj događaj, bilo bi mi draže da se on nije zbio", ispričao je Krpina prije nekoliko godina za Večernji list.

U istom razgovoru je ispričao i zašto je izišao iz stranke u vrijeme Ive Sanadera: "Odbio sam uključiti se u krug bezuvjetnih obožavatelja i štovatelja neupitnog lika i djela velikog vođe. Podjednako, u karakternom i u političkom smislu bili smo posve različiti svjetovi. Na moje primjedbe, u vrijeme dok smo bili u opoziciji, da bismo u Saboru i javnosti trebali iznositi samo prijedloge koje smo, pobijedimo li na izborima, zaista spremni i provesti, odgovarano mi je: ma daj pusti, važno je pobijediti na izborima. Takav pristup za mene je bio apsolutno neprihvatljiv."