Inicijativa Branka Borkovića za uvođenje pozdrava “Za dom spremni” u Hrvatsku vojsku doživjela je zapaženu podršku Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkoga, i sisačkog biskupa Vlade Košića.
Obojica su se potpisala na peticiju koja podupire tu ideju, no teško je reći da su njihova imena na takvom prijedlogu izazvala šok, nevjericu i zaprepaštenje.
Valentin Pozaić proslavio se kao Saint Just crkvene desnice - jakobinac, čovjek kojemu nijedna riječ o “crvenima” nije preteška, nijedna pogrda nezaslužena. Milanovićevu je vladu svojedobno bez okolišanja opisao kao “nacističku”.
"Nacizam je došao na vlast putem demokratskih izbora, no onda su, zlorabeći legitimitet za dobiveni mandat, zaveli diktaturu, a dalje je poznato. Treba li uopće upozoravati na sličnost s komunistima danas u Hrvatskoj", zapitao se.
Vrlo je jasno da treba, pošto sličnosti Milanovića i Hitlera nije moguće ustanoviti ni pod najjačim povećalom, osim činjenice da obojica pripadaju vrsti Homo sapiens. Milanovića kao komunista mogao bi pak opisati samo Hans Christian Andersen. Pozaić je narod bez krzmanja ipak pozvao na rušenje vlasti.
"Mi smo za državu Hrvatsku, državu ponosa i časti, dostojanstva. Hrvatskoj je potrebna nova Oluja; Hrvatskoj je potrebna lustracija..."
Biskup Vlado Košić pak kotira kao ideolog (ne samo) crkvene desnice. Svojedobno je od Vlade tražio da prekine sve diplomatske veze sa Srbijom zbog optužnica protiv branitelja, istupao je protiv pobačaja i umjetne oplodnje, zagovarao referendum o braku i o ćirilici, a vrlo oštro kritizirao Vladu nazivajući je “zločinačkom” i “totalitarnom”.
Njemu pripada autorstvo teze o “nenarodnoj vlasti” koju je poslije preuzeo HDZ. Za njega, “obojica su pala”:
"Možda su Milanović i Josipović krenuli putem obraćenja, ali neka mi ne dolaze na božićnu misu…", rekao je prije koju godinu.
Vidjeti Papu u Rimu, nije neobična pojava, no priopćenje zadarskog biskupa Želimira Puljića, predsjednika Biskupske konferencije, kojega je javnost doživljavala kao političkog desničara, ali ne i ekstremista, bilo je zaprepašćujuće.
Biskup Puljić uzeo je nekoliko dana za razmišljanje o inicijativi, i nakon tih nekoliko dana, umjesto ograde u javnost izašao s idejom da se o pozdravu “Za dom spremni” glasa na referendumu.
"Ostajući dakle na demokratskoj razini, priopćio je Puljić, imao bih prijedlog s obzirom na ovu i slične teme o kojima se nerijetko traži očitovanje putem peticije ili referenduma. Pogotovu kad se radi o dvoznačnim i nedovoljno definiranim pojmovima koji najčešće izazivaju napetosti i prijepore. A čini se da pozdrav ‘Za dom spremni’ ulazi u to područje dvoznačnosti i nejasnoće. Smatram, stoga, kako bi bilo korisno i svrsishodno o određenom predmetu, koji u danom trenutku zaokuplja javnost, prirediti prigodan skup struke, a nakon toga, na temelju zaključaka s toga skupa eventualno poduzeti očitovanje putem potpisa ili referenduma..."
Nakon Puljića i HBK uslijedio je još jedan hladan tuš. Dubrovački biskup Mate Uzinić, koji se ovih dana proslavio izjavama u prilog sirijskim izbjeglicama, iznenadio je poklonike ekumenizma, humanizma i kršćanstva tvrdnjom da o pozdravu “za dom spremni” nema nikakvo mišljenje i da ga ne smatra bitnim.
Tako je, otprilike, čuveni austrijski pisac Karl Kraus reagirao na pojavu nacizma u svojoj zemlji - izrekao je glasovitu rečenicu prema kojoj mu “na temu Hitler ništa ne pada na pamet”.
Pozdrav “za dom spremni” koristio je, naime, jedino ustaški pokret i odnos prema tom pozdravu simbolički upućuje na odnos prema naslijeđu ustaštva.
Ideju prema kojoj je Crkva u Hrvata sklona ustaštvu mogli smo dosad čuti uglavnom iz četničkih krugova - kad ju je izrekao predsjednik Srbije, bivši četnik Tomislav Nikolić, ona je izazvala sablazan, no sad ta ideja dolazi iz samoga krila Crkve, a bilo kakav pokušaj da se iz usta značajnijih prelata iscijedi osuda ustaškog pokreta i NDH ne nailazi na plodnije tlo - čuje se pokatkad poneka škrta, očito iznuđena osuda, u nju se obično doda i osuda “komunizma”, i to je sve.
Peticija za povratak pozdrava “za dom spremni” odmah je, međutim, i u Europi pročitana kao još jedna manifestacija neonacizma.
“Neki dostojanstvenici Katoličke crkve otvoreno suosjećaju s ustašama”, piše u njemačkom Die Zeitu, gdje se u tekstu pod naslovom “Hrvatski nadbiskup poziva na referendum o fašističkom pozdravu” bez ikakve dvoznačnosti ili nejasnoće navodi kako su pozdrav “za dom spremni” koristili “hrvatski ustaški fašisti” - saveznici Hitlerove Njemačke. Takvi stavovi Crkve neće pomoći reputaciji Hrvatske u svijetu, a pozdrav “za dom spremni” svakako neće vratiti u vojsku, između ostalog i zato što je Hrvatska u NATO-u. Taj pozdrav ima isto toliko šansi kao i povratak pozdrava “Sieg Heil” u njemačku vojsku...
Crkva nije propustila nanijeti ozbiljnu štetu ugledu Hrvatske u Europi, barem na njenom političkom centru i ljevici. Naši izvori s Kaptola tvrde da je to nekolicini vodećih ljudi ipak jasno: - Poznajući kardinala Josipa Bozanića, on bi sigurno rekao da svatko tko viče ‘za dom spremni’ šteti Hrvatskoj.
On je pragmatičan - komentirao je jedan uvaženi svećenik s Kaptola, koji smatra da se fama oko tog pozdrava podignula samo zato što to stvara kontroverze u društvu i označuje bunt. No taj sugovornik misli da se ljudi u Crkvi ne bave time, osim, eto, možda ta dva biskupa koji su potpisali peticiju da se pozdrav uvrsti kao službeni pozdrav vojske. Riječ je o Vladi Košiću i Valentinu Pozaiću, a oni su u Crkvi na glasu kao- dječjim jezikom rečeno- “luckasti svećenici”.
"Košić ima razloga biti tzv. desno orijentirani biskup jer je u Domovinskom ratu bio na prvoj liniji. Naime, zadnji je ostao u svojoj župi, u crkvi, dok su tenkovi već bili ulazili u mjesto. On to gleda iz srca", govori nam jedan njegov prijatelj.
Što se tiče Jurja Jezerinca, vojnog ordinarija, on nije “desni biskup”, kako ga mediji vole nazivati. Jezerinac je pobožni biskup koji nema nikakve veze s politikom i ideologijom.
"Za slikovito objašnjenje fame oko tog pozdrava ispričao bih vam jednu priču. Kad sam ja bio mladi svećenik, bio je velik problem ako si pjevao ‘Marjane, Marjane’ ili ‘Vilu Velebita’. Mnogi su zbog toga završili u zatvoru. Danas ne čujem da itko pjeva ‘Marjane, Marjane’ jer to ne bi bio prkos. U ‘Malome mistu’ pitaju Borisa Dvornika: ‘Za koga si ti?’, a on kaže: ‘Ja sam uvik protiv’. Mladi su tako uvijek protiv. Onog časa kad se više ne bude napadao pozdrav ‘za dom spremni’, nitko ga više neće spominjati. I ovo je mišljenje većine svećenika u Hrvatskoj", zaključio je.
No političke dimenzije ove inicijative nisu tako beznačajne. U vrijeme kad Zoran Milanović ni uz sav trud ne može mobilizirati dostatnu vojsku sljedbenika, akcija kojoj je u fokusu reustašizacija oružanih snaga i cijelog društva- posve besmislena, anakrona i bespredmetna- može ići na ruku samo ljevici.
Danas će malo tko negirati činjenicu da je famozni šator u Savskoj 66 bio prijelomni trenutak koji je silazni trend SDP-a i Kukuriku vlade zaustavio i doveo do prekretnice, nakon čega je Milanović počeo rasti. Tomislav Karamarko uložio je maksimum napora ne bi li “šatoraše” nagovorio na miran razlaz, ali nije išlo.
On ih, naime, u Savsku nije izveo, pa ih nije mogao ni raspustiti. Veći dio javnosti povezivao je šator s HDZ-om i to je stranci nanijelo ozbiljnu reputacijsku štetu- ostane li do izbora, Karamarko im se sigurno neće radovati, ali Milanović hoće.
Kulturni rat, kako bi rekli Nijemci, “Kulturkampf”, jedna je od rijetkih stvari koje Milanovićevu vojsku razočaranih bivših sljedbenika može izvući na birališta. A biskupi s inicijativom “za dom spremni” mogu dati veliku snagu njihovome motivu “protiv” jer je teško očekivati da se ljevica bez borbe preda ovako ljutoj reakciji...
Iako je riječ o “potpunom i neodgovornom relativiziranju zločina NDH”, i Žarko Puhovski također tvrdi da akcija “za dom spremni” u konačnici ide na ruku ljevici.
"Pozaić je rekao da Milanovićeva vlada nije narodna, a Košić se ljubio s ratnim zločincem koji se nije ni pokajao. Ljudi koji su iza ove inicijative čine neopisivu glupost. Iako žele suprotno, oni rade izravno za Milanovića i SDP. I to time što od HDZ-a praktički traže da se ogradi od desnice čiji su mu glasovi potrebni na izborima. Osim toga, daju i za pravo srpskom predsjedniku Nikoliću, koji tvrdi da je ova Hrvatska nastavak NDH", kaže Puhovski.
Dodao je da “čak i ako je ‘za dom spremni’ zaista postojao prije ustaša, on je kontaminiran time što je bio njihov službeni pozdrav”.
"A ako oni ne vjeruju u kontaminiranost simbola, zbog čega su onda protiv ćirilice u Vukovaru, koju doživljavaju kao simbol srpskog nacionalizma i agresije", dodao je Puhovski novinaru Novog lista.
Puhovski je cijelu ideju doveo do apsurda: po njemu, najbolje bi bilo da se održi i referendum o tome treba li se Hrvatska zvati NDH a Tomislava Nikolića postaviti za predsjednika odbora za provedbu referenduma o promjeni imena RH u NDH.
"To što se sada događa samo je pokazatelj da biskupi žive izvan vremena i prostora, u koljačkoj prošlosti", rekao je za Večernji list.
"A s obzirom na njihovu službenu funkciju, to je paradoksalno", dodao je.
Katolička se ckrva danas, kaže nam jedan drugi sugovornik koji je u svakodnevnom kontaktu s najvišim crkvenim dostojanstvenicima, osjeća snažnijom no ikad. Mise u mnogim župama pohode mladi ljudi, novi vjernici koji stasaju i s novim poimanjem vjere, crkve nisu nikad bile punije!
"Jasno da u tome svoje zasluge ima i aktualna Vlada, koja nije skrivala antipatiju, rekao bih čak prijezir prema Crkvi. No i vrh Crkve je toga svjestan. Milanovićev ignorantski stav zaslužan je da i vjerski osjećaji budu izraz određenog političkog ili ideološkog prkosa. Eto, to znaju u Crkvi. Znaju da im je Milanović svojim bahatim stavom na mise doveo nove, mlade ljude, vjernike, reklo bi se čak i aktiviste."
No ova priča ima i drugu stranu medalje, kazuje nam sugovornik s Kaptola:
"Pazite, ima u Crkvi puno ljudi, svećenika, pa i biskupa, koji su politički pismeni, a istinski cijene i poštuju baš HDZ. Njima je savršeno jasno da inicijativa o ustaškom pozdravu nikako ne može odgovarati toj stranci i Karamarku. To nema veze ni s njegovom lustracijom ni i sa čim takvim, to je naprosto budalaština koja će HDZ-u i Karamarku silno naštetiti, čak i izvan granica zemlje. E sad, oni ne ustaju javno protiv inicijative, ali sukob u vrhu plamti, pitanje je dana kad će se on vidjeti u javnosti", kaže nam sugovornik.
No istodobno upozorava:
"Ipak, moramo sa žaljenjem reći da većina našeg svećenstva ne razumije kako je štetna ta ideja o ustaškom pozdravu. Vode se političkom strašću ili prkosom, a malo ili slabo razumiju povijesne kontekste i štetu koju to može prouzročiti. Takvi ni Karamarka odveć ne vole, kazuje nam sugovornik, pa ih baš briga za negativni utjecaj cijele ove priče na njega."
"Ma neki ga i preziru, pa ne mogu mu oprostiti veći dio njegove prošlosti. Karamarko je, prije svega, najveći dio svoje karijere bio Mesićev kadar. Stjepan Mesić je za Crkvu Lucifer. No Karamarko nije neki pretjerano revan praktični katolik; sad se vjenčao u crkvi, ali to je vjenčanje ipak imalo i politički motiv. Karamarko se boji da će mu Crkva okrenuti leđa, on snažno vjeruje u njenu veliku moć među biračima, a zna da ima i ljudi koje bi Crkva podržala puno prije nego njega..."
Karamarko je, čini se, do te mjere prestrašen od Crkve da je najveći dio ideološkog kurikuluma - koji sam nije posjedovao - posudio od njih.
Da je, naime, uvijek bio tako radikalan protivnik ljevice, sasvim sigurno ne bi radio u kabinetu Josipa Manolića, glavnog današnjeg antagonista, te se kasnije selio po raznim dužnostima kao dio kadrovske prtljage Stjepana Mesića, koji ni u danima svojih najvećih nacionalističkih egzaltacija, kad je u Australiji “otvarao usta” na Juru i Bobana, nije bio poznat kao čovjek koji obilazi crkve.
Karamarkova retorika prvih godina dana predsjednikovanja HDZ-om bila je prepisana od Miklenića, Košića, Pozaića i Jezerinca - Hrvatska je prvi put u povijesti dobila moćnu klerikalnu stranku.
Tomislav Karamarko je, prema svemu što ne možemo tako lako vidjeti, vjerojatno previše lijevo za crkveni ukus - tome treba pripisati dio njegova verbalnog desničarenja.
Ivan Miklenić, utjecajni urednik Glasa Koncila - koji ipak ne izražava stav vrha onako autoritativno i bezrerezervno kako je to godinama činio don Živko Kustić - već dulje vrijeme otvoreno tvrdi da u HDZ-u djeluje komunistička peta kolona.
"Komunisti su se otpočetka infiltrirali u sve novonastale političke stranke u Hrvatskoj i uspjeli potpuno onesposobiti stvarno hrvatski orijentirane stranke za ikakav bitan utjecaj u hrvatskom društvu i državi. Oni su preuzeli kontrolu nad većinom medija, nad kulturom, oni su izvršili nemoralnu i često protupravnu privatizaciju i pretvorbu, oni su razorili hrvatsko gospodarstvo i usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu štetu općega dobra i svih ostalih hrvatskih građana..."
Miklenićeva optužnica ide i dalje, zaustavljajući se na rubu prozivke za veleizdaju.
"Oni su uveli najsiroviji kapitalizam, rasprodali ispod svake cijene velike hrvatske proizvodne i ekonomske vrijednosti. Oni i dalje žele Hrvatsku slabu, na koljenima, oni pužu pred međunarodnim silama", piše glavni urednik Glasa Koncila dodajući kako je točku prevrata predstavljao svojedobni Sanaderov “iznenadni i vjerojatno prisilni odlazak”.
"Bivši je premijer očito bio uvelike marioneta u njihovim rukama...", piše Miklenić i pojašnjava:
"On je poslužio da baš bivši komunisti preuzmu potpunu kontrolu nad najjačom hrvatskom političkom strankom, premda su u njoj manjina", napisao je Miklenić u Glasu Koncila.
Crkva sve donedavno nije imala alternativu tom “trojanskom konju”, ali zadnjih godinu dana ona je iskrsnula pred našim očima, jača no što je itko mogao misliti.
Teme zdravstvenog odgoja, rodna pitanja, seksualne teme u školama i daljnja legitimacija LGBT pokreta - svjetonazorska uporišta Milanovićeve vlade - dovela su do reakcije u obliku udruge U ime obitelji i jačanja Hrasta.
Crkva je napokon dobila pokret u čijem članstvu vjerojatno nema bivših komunista, koji je idejno čist, konzervativan, nesklon kompromisima, odan Kaptolu.
Treba se podsjetiti da je zagrebački nadbiskup na prošli Badnjak obišao branitelje koji prosvjeduju u Savskoj 66 i ponudio im pomoć te posredovanje, ako treba, a ta ekipa nije Karamarkova - ona je desnija od HDZ-a i, baš poput opisanog dijela Crkve, de facto radi za ljevicu.
Ekipa iz šatora imala je vrlo borbene parole - protiv nepostojeće Jugoslavije i protiv umišljenih Jugoslavena. Upravo je tog dana biskup Košić rekao:
"Možda su Milanović i Josipović krenuli putem obraćenja, ali neka mi ne dolaze na božićnu misu…"
Nešto slično nikad nije izrekao u povodu mise koja se svake godine služi za Antu Pavelića. Takve izjave sigurno motiviraju biračko tijelo ljevice i centra na izlazak na izbore, pa su Milanoviću desni Hrvati tog profila, s čavoglavskim poimanjem svijeta, kulture i civilizacije, uz švicarske franke, najpouzdaniji saveznik.
Milanović se već odavno kladi na to da je broj ljudi koji se u Hrvatskoj suprotstavljaju toj slici svijeta veći od onih koji je podupiru. Crkva i dio HDZ-a klade se u obrnuti ishod.
Predsjednički izbori u tom smislu nisu reprezentativni, jer Kolinda Grabar Kitarović ne spada u čavoglavsku Hrvatsku - ne uspije li se Karamarko ispružiti do centra, mogao bi ugroziti poziciju apsolutnog favorita na sljedećim izborima.
S druge strane, pobjegne li s desnice, tamo će ostaviti prazan prostor nedvojbeno ljućim desničarima od sebe - Ruži Tomašić, Branku Borkoviću i Danielu Srbu, koji su upravo istaknuli - gle slučajnosti - Crkvi drag slogan - “za dom spremni”... Crkva je, politički, desno od centra - rijetki su njeni ljudi percipirani kao ljevičari.
Crkva je, s civilnim udrugama, postigla nešto što joj s HDZ-om već dulje vrijeme ne ide: senzibilizirala je mase na vrijednosnim pitanjima, promijenila Ustav, pa je logično da će ići i dalje. Samo - u kojem pravcu?
Novi vjetar koji s papom Franjom dolazi iz Vatikana opasno nalikuje na “provjetravanje” koje ne oduševljava Kaptol. Hoće li ovaj biskupski postav biti zadnji koji će biti vezan samo za desnicu?
"Nakon što završi umirovljenje najstarijih biskupa (Valter Župan, Mile Bogović, Ante Ivas, Juraj Jezerinac i Slobodan Štambuk), Crkva u Hrvata donekle će izmijeniti javni politički profil. Svih pet, naime, spadaju u ljutu crkvenu desnicu, iako im se individualni profili razlikuju", kazuju sugovornici.
Papa Franjo navodno je postavio uvjet da dosadašnje biskupe zamijene svećenici koji bi pokrenuli promjene u Crkvi u Hrvata. Kaptol čeka “resorgimento”, prvi u zadnjih nekoliko desetljeća. Novi biskupi trebali bi biti skromni, imati najmanje 35 godina, a traži se i doktorat ili barem magisterij iz Svetog pisma, bogoslovlja ili kanonskoga prava. Možda u obzir dođu i franjevci.
Za očekivati je ipak da papa Franjo neće uzimati glasnog udjela u aktualnim prijeporima oko pozdrava “za dom spremni”. No jednu stvar valja imati na umu - tko god u fokus javne diskusije gura jednu tako zastarjelu i besmislenu priču, odmičući pažnju nacije od njene budućnosti, gospodarskih tema, radi ovoj zemlji zlo.
S pogledom fiksiranim na retrovizor ne može se ići naprijed, sve da je u žiži i pogled na izgubljeni raj, a kamoli na Nezavisnu Državu Hrvatsku i njene beznadno kompromitirane slogane.
