Kako to da se obrasci naše politike zadržavaju u ortačkome modu?
Od prošlosti se ne može pobjeći. Ako je većina za ortački modus, onda će taj modus i pobijediti u demokraciji. Kod nas su kriteriji u vrijeme Austro-Ugarske bili bliži zapadnim standardima, jer su tad austrijski kriteriji bili i naši. Samo Austrija ima sve više ljudi s Istoka, pa možda i kod njih jednom zavlada rođački modus.
Vaša je teza da strani sustavi trenutačno podržavaju ovakav ekonomski sustav jer im odgovara zbog preuzimanja, no kad preuzmu, uspostavit će red i poštovanje propisa.
Meni to izgeda razumno. Bogatima paše da smo korumpirani i samim time nesposobni jer im, prvo, ne pravimo konkurenciju u ekonomiji. Drugo, kao nesposobni se zadužujemo, i to opet kod njih, a kad jednog dana okvirno dug preraste državnu imovinu, tražit će da počnemo i vraćati dugove. Kako mi ne volimo u proračunu alocirati sredstva za kamate i dugove, bogati će tražiti da krenemo stopama Grčke. Kad bi naše postalo njihovo, tad im više korupcija ne bi bila draga jer bi naše postalo njihovo te bi tad, prirodno, preko noći težili rapidnom smanjenju korupcije i neefikasnosti. Pa Coca-Coli paše nesposobna Pepsi Cola. Samo ako Coca-Cola kupi Pepsi Colu, napravila bi restrukturiranje kako bi joj povećala efikasnost jer bi nakon preuzimanja Pepsi bila dio Coca-Cole. Logika koja vrijedi za tvrtke vrijedi i za države. Razlika je samo u skali.
Hypo banka je svojedobno ušla u Hrvatsku i poslovično korektni Austrijanci srodili su se s našim modelom poslovanja. Kako to?
Vidite, to je pitanje direkno povezano s nečim što je temelj teorije igara u znanosti. Je li kažnjavanje sebičnih važno za uspostavljanje kooperativnosti što je jedno važno svojstvo kolektivnog ponašanja. U društvima su kazne očito bitne. Najveće kazne ikad ostvarene zbog nepoštovanja pravila u cestovnom prometu izrečene su u Švicarskoj i, mislim, u Norveškoj. Kazne su iznosile oko milijun eura i to za inače vrlo skromno prekoračenje brzine, ali kaznu su počinile izuzetno bogate osobe. Kazne za nepridržavanje pravila očito imaju smisla u ljudskom društvu, samo korumpirane zemlje karakteriziraju ne toliko male kazne koliko izbjegavanje plaćanje istih. I tako kad Skandinavci i Austrijanci dođu na ove prostore, shvate da im profit može rapidno porasti ako se ne pridržavaju propisa. Usput, kod nas su došli da zarade, a ne da šire ideju ljubavi i nekorupcije. Također, ponekad poslovično nekorumpirani, shvate da se posao i ne može realizirati ako korupcija nije uključena, dakle poslovično pošteni moraju se prilagoditi pravilima igre koje u korumpiranim zemljama određuju korumpirani.
Zašto je Češka uspjela, a mi nismo?
Možda je bolje govoriti generalno o nekadašnjim socijalističkim zemljama. Većina tih zemalja, posebno baltičke zemlje i Poljska, socijalizam je doživljavala kao nešto što ih podsjeća na Rusiju, pa kod njih radikalne reforme znače i odmak od prošlosti. Kako mi nismo živjeli u ruskoj verziji socijalizma, a iskreno nam je ekonomski bilo bolje nego Česima u vrijeme socijalizma, mnogi se kod nas sa simpatijama sjećaju ranijeg modela, pa onda i ne žele promjene. Zanimljivo, naš socijalizam imao je i elemente kapitalizma jer je omogućavao i privatno poduzetništvo, dok tako nešto u Češkoj nije bilo moguće jer su oni bili u ruskome modelu socijalizma. I stoga, tijekom socijalizma, jer su Česima bile vezane noge, Hrvatska je valjda prvi put u povijesti uspjela postati razvijenija od Češke. Samo, kad smo i mi i oni dobili ista pravila igre, u samo nekoliko godina su nas prešli po razvijenosti. Ne toliko zbog rata, nego što mi radije živimo u prošlosti i ne provodimo reforme, dakle promjene koje bi išle od države socijalističkog moda u državu kapitalističkog moda. Ali zanimljivo, socijalizam u državnom sektoru ljube jednakim žarom i ljevičari i desničari. A zašto se moramo mijenjati? Naime, kao i u teoriji igara, najveći uspjeh imaš ako igraš po pravilima igre, a pravila nameću veliki grači, kao što je Amerika. Evo, kad smo kod Čeha i Hrvata, nedavno je Eduniversal rangirao najbolje poslovne škole istočne i srednje Europe te je najboljom proglašena jedna češka poslovna škola, dok je slovenska EF druga najbolja. U konkurenciji 81 škole iz Hrvatske išli su ZŠEM i Ekonomski fakultet iz Zagreba. Za potonju instituciju, nažalost, ne znamo plasman, dok je ZŠEM osvojio treće mjesto što je golemi uspjeh jer je riječ o privatnoj školi koja mora sama osigurati i plaće i novac za grijanje i prostor. Tu vidite koliko ima prostora za podizanje efikasnosti državnog sektora.
Kako to da smo prije bili prva ili druga ekonomija, a sad...
Pa bili smo i u socijalizmu nešto nerazvijeniji od Slovenije, dakle bili smo drugi. U međuvremenu socijalizam kao pravilo igre u međunarodnim odnosima i ekonomiji je ukinut, a mi i dalje ne igramo po novim pravilima. A ako ne igraš po pravilima, rezultati su jadni i prestižu te svi oni koji se brže mijenjaju od tebe i brže prilagođavaju novim pravilima. Za očekivati je da nas u izgledno vrijeme i Bugarska ‘prešiša’ po standardu. Svijet, ali i priroda nemaju razumijevanja za one koji se ne prilagođavaju promjenama. Nije pitanje je li neki sustav pravedniji, nego koji sustav je efikasniji. I koji sustav, recimo, osigurava bolji standard, ali i moćniju vojsku. Recimo, ukinimo vojsku i porobit će nas onaj koji je nije ukinuo, a ideja ukidanja vojske bila bi vrlo plemenita, jer smo samo željeli svijet bez oružja i ratova. Jao si ga onom koji se ne uspoređuje naspram drugih, nego živi u svojim snovima.
Je li Agrokor zadnja velika tvrđava rođačke ekonomije?
Jasno da nije, jer ako imate anomaliju u sustavu, onda je mnogi iskoriste, a ne samo jedan igrač, samo što je Agrokor najveća tvrtka koja je iskoristila tu anomaliju. Kad imate korupciju, morate imati ne samo korumpirane u javnom, nego i nepoštene u privatnom sektoru. Za pranje novca ili namještanje natječaja morate imati spregu privatnog i javnog sektora. Zapošljavanje nesposobnih rođaka u privatnom sektoru je sigurno vrlo rašireno, premda, budimo iskreni, nesposobni se radije vide u državnom sektoru, gdje je ekonomska anomalija vrlo izražena. U prosjeku su tamo veće plaće, a rizik posla puno manji nego u privatnom sektoru. U korumpiranim zemljama državni je sektor idealni sustav za nesposobne i nekvalificirane pojedince, koji se k tome ponašaju kao moderni feudalci, čak i djeca im imaju prednost pri zapošljavanju u njihovim uredima i tvrtkama.
Jeste li u ovoj zemlji vidjeli hvalevrijedne reforme?
Baš i ne, ali možda slabo vidim, ipak sam kratkovidan. Evo, hvalevrijedno je da, recimo, ministrica znanosti uvodi informatiku kao obavezni kolegij. Nasreću, sad nam je ministrica znanosti matematičarka, a ne filozof. Njezin prethodnik je, čini mi se, govorio da bi on rado uvodio informatiku, samo nemamo dovoljno kadrova. Pa ako nemamo, onda poduzmi nešto da se stvar promijeni.
Ima li života prije smrti?
Ha. Za naše nezaposlene ima. U Irskoj i na Zapadu. Shvatili su to Slavonci, ali i mnogi drugi Hrvati. Imali smo šansu od Hrvatske napraviti Švicarsku, što su i obećavali neki naši političari. Samo ako želite od svoje zemlje napraviti novu Švicarsku, morate od Švicarske kopirati baš sve, a ne uzimati samo ono što vam paše. Još možemo stvoriti od Hrvatske novu Švicarsku, samo bismo taj cilj ostvarili znatno kasnije nego da smo u reforme s ciljem da sličimo Švicarskoj krenuli prije.
