Top News
567 prikaza

Smrću tog pisca kineski režim dosegnuo je dno dna

Liu Xiaobo, kineski disident i dobitnik Nobelove nagrade za mir
1/5
BOBBY YIP/REUTERS/PIXSELL
Liu Xiaobo, pisao je, nije imao neprijatelja, njegov je zločin bila slobodna riječ slobodne savjesti

Kineski pjesnik, esejist,aktivist za ljudska prava i dobitnik Nobelove nagrade, Liu Xiaobo, preminuo je 13. srpnja tijekom izdržavanja kazne zatvora od jedanaest godina. Posljednjih dana nakon što mu je u lipnju dijagnosticiran rak jetre u terminalnoj fazi, proveo je u bolnici u Shenyangu, u provinciji Liaoning na sjeveroistoku Kine, pod strogim nadzorom i skriven od javnosti. Strani novinari primijetili su kako ni osoblje bolnice u koju je upućen 26. lipnja nije znalo tko je i gdje je smješten.

Iako je znao da umire, Liu Xiaobo tražio je bezuspješno od vlasti da ga puste sa suprugom otputovati u bolnicu u Njemačku ili SAD, vjerojatno kako bi izvukao suprugu iz kućnog pritvora. Kineske vlasti, u strahu da bi njegov grob postao mjesto gdje bi se mogli okupljati poštovatelji, organiziraju hitno kremiranje tijela u rano jutro u subotu 15. srpnja i rasipanje pepela u more. Njegov stariji brat Liu Xiaoguang navodno je na tiskovnoj konferenciji zahvalio vlastima na humanom tretmanu i pomoći pri organizaciji sprovoda.

Liu Xiaobo, kineski disident i dobitnik Nobelove nagrade za mir | Author: Handout/REUTERS/PIXSELL Handout/REUTERS/PIXSELL
Novine bliske vlastima pišu kako Zapad "deificira paranoidnog, naivnog i arogantnog kriminalca" Liu Xiaoboa. Službeno priopćenje glasi da je ispraćen privatno u krugu prijatelja, dok prijatelji tvrde da osim supruge i članova obitelji nitko od njegovih pravih prijatelja nije bio tamo, nego da se radi o agentima tajne policijekoji nadziru njegovu suprugu. "Ovaj režim već dugo nastupa bez trunke humanosti," izjavio je dugogodišnji Xiaobov prijatelj, disidentski pisac Mo Zhixu, koji tvrdi da se radi o pomno režiranoj predstavi:

"Nisu mu dopustili ni jednu minutu slobode sve do smrti." Supruzi nisu dali govoriti jer je narušenog zdravlja. Za Liu Xiu već danima nitko ne zna gdje je odvode dok mnoštvo glasova iz svijeta zahtijeva od kineskih vlasti da je puste otputovati. "Čak i ako me smrve u prah", napisao je Liu Xiaobo, obraćajući se Liu Xia, "iskoristit ću i moj pepeo da te zagrlim."

Liu Xiaobo bio je predsjednik Neovisnog kineskog centra PEN-a od 2003. do 2007. i član Međunarodnog PEN-a. U mladosti studirao je književnost u Pekingu, pisao poeziju, eseje i književne kritike. Nije se bavio politikom sve dok nije postao jedna od zapaženih figura demonstracija na trgu Tiananmen koje su završile masakrom studenata.

"Tijekom mog života, već više od pola stoljeća, 4. lipanj 1989. stoji kao točka sudbonosnih promjena," pisao je Liu Xiaobo u eseju "Nemam neprijatelja" kojim se 2009. želio braniti na sudu, a što mu na kraju nije dozvoljeno: "Prije tog datuma bio sam pripadnik prve klase koja je upisivala sveučilišta nakon Kulturne revolucije i moja akademska karijera tekla je glatko sve do doktorata. Predavao sam na sveučilištu u Pekingu i bio dobro prihvaćen od studenata.

Kao javna osoba, pišući članke i knjige koje su privukle mnoge tijekom osamdesetih, bio sam pozivan na sveučilišta u Kini i putovao na književna čitanja u svijetu. Nakon što sam se vratio iz SAD-a i sudjelovao u pokretu 1989. bačen sam u zatvor zbog 'zločina anti-revolucionarne propagande i poticanja na podrivanje vlasti.' Za mene je tragedija da zbog iznošenja različitih političkih stajališta i sudjelovanja u mirnom demokratskom pokretu profesor gubi pravo na učionicu, a pisac pravo na objavljivanje i javno istupanje.

Liu Xiaobo, kineski disident i dobitnik Nobelove nagrade za mir | Author: BOBBY YIP/REUTERS/PIXSELL BOBBY YIP/REUTERS/PIXSELL
Moje dvije prilike da se obratim javnosti bile su tijekom suđenja u Pekingu 1991. i danas ovdje. Iako su zločini za koje sam optužen različito interpretirani, oni su u osnovi isti – oba su zločini govora. Dvadeset godina je prošlo od Tiananmena, ali duhovi četvrtog lipnja nemaju počinka.

Nakon što sam 1991. pušten iz zatvora Qincheng, ja, koji sam odveden na stazu političkog neposluha zbog psiholoških okova 4. lipnja, izgubio sam pravo javnog izražavanja u mojoj zemlji i mogao sam govoriti samo putem inozemnih medija, zbog čega sam bio podvrgnut praćenju i konstantnom nadzoru i poslan na reedukaciju radom.

Sada se opet nalazim na udaru neprijateljskog mentaliteta sistema koji me lišio slobode, ali vam želim reći da ostajem pri uvjerenjima koje sam izrazio u lipanjskoj objavi štrajka glađu prije dvadeset godina. Ja nemam neprijatelja niti mržnje. Nitko od policajaca koji me pratio, uhićivao i ispitivao, nitko od tužitelja koji su me optužili niti itko od sudaca koji su me osudili, nisu moji neprijatelji. Ljudska inteligencija i savjest u mržnji trunu.

Neprijateljski mentalitet će otrovati duh nacije, proizvesti okrutne bitke sa smrtnim ishodom, uništiti toleranciju i humanost društva, ispriječiti se na putu prema slobodi i demokraciji. Zato se nadam otvorenog srca obraniti od neprijateljstva sistema i odagnati mržnju putem ljubavi... Ne osjećam se krivim što sam slijedio moje ustavno pravo za slobodu izražavanja, ispunjavajući tako moju društvenu dužnost kao građanin Kine. I ako sam zbog toga optužen, neću se žaliti."

Liu Xiaobo volio je svoju zemlju iako je u njoj četiri puta bio zatvaran. Vjerovao je u demokratsku budućnost Kine. Bio je svjestan rizika zatvaranja kada je sudjelovao u sastavljanu povelje koja traži otvorene izbore javnih službenika, vjerske slobode i slobodu izražavanja, ukinuće zakona o subverzivnom djelovanju i prestanak tretiranja riječi kao zločina. Zbog sedam rečenica koje je 2008. upisao u kinesku povelju '08 (nadahnutu poveljom'77 čehoslovačkih intelektualaca iz 1977. koja je označila početak takozvane baršunaste revolucije 1989 godine) Kina je 2009. kaznila Liu Xiaoboa s jedanaest godina zatvora u sudskom procesu koji je trajao tri sata.

Zadnjih osam godina svog života proveo je u zatvoru Jinzhou. Njegova supruga, pjesnikinja i fotografkinja Liu Xia, smjela je u posjet samo jednom mjesečno i to pod nadzorom zatvorskih čuvara koji su ih smjesta prekidali ako bi pričali o nečemu što se moglo smatrati prijetnjom državi.

  • Stranica 1/3
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.