Uskok je kao svjedoka u slučaju Bandić pozvao Branka Bobana. Gospodin Boban se Uskokovu pozivu nije odazvao, iz opravdana razloga: čovjek je, naime, mrtav...
No najvažnijeg svjedoka, živog, čak i pretjerano živahnog, ministra Mihaela Zmajlovića prema kojem je navodno išao jedan krak istrage, Uskokovi profesionalci zaboravili su pozvati.
Tvrdnju o “mrtvim ustima koja bi trebala govoriti”, koja ponešto govori o kvaliteti istrage i cijelog postupka, objavio je odvjetnik Vladimira Terešaka Niko Ivković. Terešak je 11. okrivljeni u postupku.
Ovo je najdramatičniji, ali ne i jedini primjer šlamperaja u jednom od najvećih kaznenih slučajeva u povijesti Hrvatske.
Ako se ovako nastavi, priča s Bandićem mogla bi postati jedan od najvećih promašaja policijskog i pravosudnog aparata u Hrvatskoj.
Šest je važnih detalja - je li istražni tim osposobljen za tako težak slučaj, je li početna faza istrage provedena dobro, hoće li biti dovoljno svjedoka pokajnika, hoće li se naći dovoljno materijalnih dokaza, hoće li istraga ići na veće delikte i hoće li biti političkih olakšica za ljude iz kruga SDP-a.
Stvari stoje ovako. Prvo, policija nema dovoljno kvalitetnih ljudi koji će odraditi istragu kako treba, informacije i dalje cure na sve strane, a čini se da je svemu kumovala naprasna politička odluka, a ne sustavan rad istražnih tijela.
Tako nam govore mnogi upućeni u akciju Agram iz odvjetničkih, pravosudnih i policijskih krugova. Jedan od najiskusnijih zagrebačkih istražitelja, koji je i sam prije sudjelovao u nekim istragama povezanima s Bandićem, napominje da su za Bandića angažirani doista iskusni i profesionalni istražitelji.
No druge stvari su pošle u pogrešnom smjeru:
"Policajci slijepo slijede naređenja svojih nadređenih. A ono što su odradili u priči oko Bandićeva uhićenja nikad dosad nisam vidio u svojoj dugogodišnjoj karijeri! Pazite, Ljubičić je bio u Uskoku i ispitan je apsolutno o svemu za što ga se moglo teretiti. Pušten je, pa pet dana poslije opet uhićen. To je nezamislivo, to se nije dogodilo da nekog ispitaš, pustiš, pa pet dana poslije hapsiš. A ne znaš ni zašto ga možeš teretiti! Imao sam osjećaj da je netko ustao na lijevu nogu i odjednom tražio da se pohapsi cijeli Zagreb..."
"Šef riječkog PNUSKOKA Božo Barbarić i većina ljudi koji su vodili ovu priču s Bandićevim uhićenjem doista su pouzdani i pošteni profesionalci", kaže naš izvor, koji napominje kako je znakovito da je ista ekipa već odrađivala velik posao u gradu Zagrebu, onaj povezan s organiziranom prostitucijom u kojem su se spominjali i Bandićevi ljudi.
No čini se da im je sada jednostavno nametnuta strategija koja bi se mogla pokazati teškim promašajem:
"Doista nam nije jasno tko ovo sve vodi, ali nemojte operativce iz policije olako optuživati. Nemojte misliti da su policajci tako bedasti pa vjeruju da bi korištenje službenog auta u privatne svrhe ili zapošljavanje prijatelja moglo biti ozbiljan zločin zbog kojeg će Bandić i kompanija završiti iza rešetaka. No, ponavljam, i njima netko naređuje. A u svemu se, naravno, moglo iskopati mnogo ozbiljnijih i težih inkriminacija", završava svoju priču iskusan policijski istražitelji.
A koje su to teži i ozbiljniji slučajevi o kojima u optužnici, pa i istrazi, nije bilo ni riječi?
Lista je podugačka, o nekima više znaju i oni koji su samo površno pratili rad Gradskog poglavarstva, a policija bi trebala znati i mnogo više.
Uskok računa i na strah mnogih suradnika koji su upoznati s malverzacijama u Gradu. Prvi pritvor je pokazao da moćni gradonačelnik metropole više nije nedodirljiv. Ako se pokajnici nastave redati, stare afere bi mogle dobiti epilog. Javnost očekuje da se institucije koje je Bandić tako rado pozivao pozabave i stvarima koje datiraju prije nego je izašao iz SDP-a prije pet godina, ali i da napokon raščisti s nikad dokazanim podrijetlom njegove imovine.
Bandićeva imovina je veća nego što mu dopuštaju njegova primanja koja su iznosila kroz godine između 13 i 20 tisuća kuna. Najpoznatiji je stan od brata Drage vrijedan je više od dva milijuna kuna.
Taj stan je spojio sa svojim i živi u penthouseu od 240 četvornih metara. Iako je navodno stan kupio Drago prije devet godina, on u njemu nikada nije bio. Od kojeg novca je i Bandić luksuzno obnovio svoju rodnu kuću ispred koje je posadio palme i uresio fasade skupim kamenom? Nepoznanica.
Tu je i kuća podno Medvednice koja formalno glasi na njegova savjetnika Roberta Ljutića vrijedna barem 100 tisuća eura. Bandić tamo često pohodi, kuću je sagradio njegov kum Milan Penava sa svojim poduzećem Tigra umočenim u brojna pogodovanja u gradu.
Sumnja se da je Ljutić samo paravan. Skupo prstenje, kolekcija satova vrijedna par desetaka tisuća eura, skupa odjela... Sve to Bandić nije prijavio u svojoj kartici.
Navodno je takve skupocjenosti prebacio u jedan drugi stan. Ako je to točno, slična taktika nije pomogla Ivi Sanaderu. Crne Bandićeve prihode Uskok je već načeo u predsjedničkoj kampanji.
Terete ga da je utajio više od pet milijuna kuna poreza i prirez od 32 milijuna koliko je skupio. Iako se optužnica za utaju poreza čini jakom, Bandićev suradnik i financijaš Slavko Kojić kaže da je u tom slučaju Uskok profulao.
Ono što ostaje jest provjeriti način na koji su prikupljane donacije. Ali ne samo za predsjedničku kampanju nego i za onu gradonačelničku pola godine poslije kada je bio u SDP-u. Operacije su bile slične. Ljudi poput tajnica u Poglavarstvu, osobnih prijatelja ili niže rangiranih zaposlenika u nekim tvrtkama su uplaćivali od 50 do 90 tisuća kuna za donacije. Sumnja se da oni dobili “crni” novac, a zatim ga kao potpuno javnosti nepoznati uplaćivali kao donacije.
Najveće malverzacije su naravno one s prenamjenama i zamjenama zemljišta. Uskok se već mjesecima bavi nezakonitim izmjenama urbanističkih planova. Sada su u pritvoru Bandićevi suradnici Željko Horvat i Vidoje Bulum koji su ih gurali u Skupštinu, ali je ispalo da su nezakoniti i da se pogoduje investitorima.
Tu su se godinama vrtjeli milijuni kuna. Samo u tri godine mandata, od 2005. godine, službeni podaci kažu da je Grad Zagreb razmijenio više od 400.000 kvadrata zemljišta.
Rekord je srušen pred izbore 2009. godine. U samo jednom danu, tadašnje poglavarstvo predvođeno Bandićem je zamijenilo zemlju vrijednu 186 milijuna kuna. S tvrtkama Zagrebgradnja i Geoprojekt, poznatim po zatrovanoj vodi u slučaju Vrbani, razmijenjeno je 130.000 kvadrata.
Procjena je da je Bandić mijenjao u svom mandatu zemlju vrijednu više od milijardu kuna. Kada je zajedno sa Bandićem uhićen Petar Pripuz, očekivalo se da se otvore i njegovi nekretninski poslovi s Gradom, ali zasad je to izostalo.
To ne znači i da se ne istražuje. Službenik Porezne uprave, primjerice, prije dvije godine podnio je kaznenu prijavu za oštećenje gradskog proračuna za šest milijuna eura.
U Sesvetskom Kraljevcu napuhana je vrijednost zemljišta fiktivnom preprodajom. Zemljište tako napuhane vrijednosti grad je mijenjao za atraktivne i skupe gradske parcele.
Dio tog nekad gradskog zemljišta onda je završio kod ljudi povezanih s Pripuzom. Slično je bilo i na Jankomiru, kada je prodano zemljište po tri puta nižoj cijeni malo poznatoj tvrtki Eurohala. Zatim je Bandić otkupio parcelu da im napravi cestu uz tu zemlju.
Kada je operacija bila gotova, tvrtku je preuzeo suvlasnik Ciosa. I u Resniku su na zemljište kojem je vrijednost podignuta prenamjenom kasnije ušla tvrtka koju su vodila Pripuzova prijateljica Tihana Colić, kasnije zaposlena u Holdingu.
Najatraktivniji posao je svakako prenamjena zemljišta na Muellerovom brijegu, na kojem je trebalo nići 1300 stanova, ali je sve spriječila kriza. Ljudi iz Ciosa i ostalih tvrtki iz grupe su vodili operaciju, a onda je tvrtke preuzeo odvjetnik Ante Nobilo s partnerima.
Prema informacijama iz Uskoka jedna od meta sa zamjenama je i tvrtka Saxum i razmjene s Vladom Lekom, rođakom Bandićeva mecene Anđelka Leke. Cilj su razmjene uz Bundek, ali i niz drugih. Zemljišta dobivena od grada poslije su preprodana trgovačkim centrima.
A to je samo mali dio poslova sa zemljištima jer je Bandić znao dati potpuno pripremljene parcele za gradnju u zamjenu za raštrkanu zemlju na perifieriji. U slučaju Bramgrad u kojem Uskok već tereti Bandića za štetu od 12 milijuna kuna, malverzacije je priznala ključna osoba: Ines Bravić. vić. Pročelnica za imovinu i zadužena za sve operacije je bila pročelnica za imovinu Ninoslava Zeković koja je sada u mirovini.
Bravić je bila njezina vjerna zamjenica, a nekoliko godina je i vodila taj, vjerojatno najvažniji ured u Zagrebu. Da je Bandić dao nalog za štetnu zamjenu s Bramgradom, priznala je i Koraljka Rožnaković Uremović koja je bila odmah ispod Bravić.
Njih dvije mogu rekonstruirati cijelu mrežu zamjena ako se nagode s Uskokom i zato ne mogu mirno spavati Bandićevi suradnici i sve tvrtke koje su mijenjale zemljište.
A kako je započela istraga u kojoj se udarilo na Bandića? Vrlo čudno, kažu policijski stručnjaci. Malo je razgovora obavljeno, jednostavno se ušlo u Poglavarstvo i počelo kopati po papirima. A onda su uslijedila ispitavanja.
"No čitavo vrijeme sam se pitao što bi od sumnjivih dokumenata, ako ih uopće ima, trebalo biti čuvano u arhivama Poglavarstva? Pa nisu o takvim poslovima ostavljali službene zabilješke, kvragu…"
Čuđenje, a nekad i podsmijeh, PNUSKOK-ovi istražitelji izazivali su i među Bandićevim administrativcima:
"Ljudi, pa ovo nije normalno! Pa mi mjesecima plaću primamo samo da bismo fotokopirali dokumente policijskim inspektorima!"
Ovakva se polušaljiva izreka mogla čuti u uredima zagrebačkog poglavarstva mjesecima prije Bandićeva uhićenja. Na obavjesne razgovore dovođeni su zaposleni u gradskim uredima, pročelnici, načelnici, referenti i savjetnici. Saslušan je cijeli ured gradonačelnika, od tajnice do samog Bandića.
Analiza dokumenata i nadzor telefonskih razgovora obavljao se nad čitavim nizom ljudi koji su na neki način povezani s Bandićem i natječajima vezanim uz javne gradske površine, vrtove, niskogradnju, iznajmljivanje ureda, sportske centre, šatorske manifestacije i ugovore s komitentima.
Zdenko Antunović, Bandićev pouzdanik, čovjek na gradskoj plaći koji ima i svoj restoran Burin (vezan uz poslove oko Cibone i tajnika Zagrebačkog športskog saveza, uhićen zbog sumnje da mu je prijateljica preko veze zaposlena u Holdingovoj tvrtki Sportski objekti), žalio se da su mjesecima ispred njegova restorana stajala dva policijska istražitelja.
Antunović je, kaže anegdota, jednom odlučio pozvati konobare i rekao im:
"Hajde odnesite onim dečkima nešto za popiti i pojesti..."
No nisu to bili obični policajci. Bili su to ljudi iz PNUSKOK-a, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta, koji ne treba miješati s Uskokom. I jedni i drugi bi trebali usko surađivati na istom poslu.
Uskok je tijelo u sastavu Državnog odvjetništva, a PNUSKOK je u sastavu MUP-a i morao bi izravno provoditi složenija kriminalistička istraživanja korupcije u suradnji s USKOK-om.
Štoviše, već u slučaju afere sa Slavkom Linićem i njegovih tvrdnji da ga prisluškuju, otkrilo se da ne postoji neovisan nadzor nad radom PNUSKOK-a, pa ni suradnja PNUSKOK-a s Državnim odvjetništvom.
To je tijelo, kazuju kritičari Milanovićeve vlade, sada u službi njegovih interesa, pod izravnim zapovjedništvom ministra Ranka Ostojića, kojem naloge za istrage izdaje premijer. Osim Linića i Bandića, bave se i Kalmetom, Milijanom Brkićem, HŽ-om, HEP-om...
U Expressu smo prošle godine objavili da PNUSKOK nadzire i sluša razgovore najmanje 40.000 ljudi u Hrvatskoj. Nije stoga čudno da se danas vjeruje kako je nalog za istragu i privođenje Bandića dao upravo premijer Milanović, a Ranko Ostojić s PNUSKOKom sve odradio.
Gdje su u toj priči bili Državno odvjetništvo i Uskok? Navodno prilično po strani, premda je formalni nalog za akciju morao doći od Cvitana i šefice Uskoka Tamare Laptoš.
Još dok je Mladen Bajić vodio Državno odvjetništvo, spekuliralo se da on duboko u ladicama čuva dokumentaciju o zagrebačkom gradonačelniku, ali mu je draže da sve to prekrije prašina.
Jednako je, navodno, razmišljao i Dinko Cvitan, premda je više puta tvrdio kako će se oštro obračunati s “lokalnim šerifima”.
S druge strane, kaže anegdota, u odvjetništvu su na velikom komadu papiru bila prekrižena imena Sanadera, Fiolića, Čobankovića, Polančeca, Vidoševića, pa valjda na kraju i Marine Lovrić Merzel...
Ostalo je na dnu liste još samo jedno prezime koje treba odraditi: Bandić. Zašto ga, onda, Bajić nije ranije uhitio? Oni upućeni u rad Mladena Bajića objašnjavaju da je on uhićivao samo kad je bio siguran, odnosno kad bi imao dva, tri svjedoka pokajnika na kojima bi gradio priču.
A Bandića, nitko nije htio teretiti! Bandić je to i znao, vjerovao je ljudima oko sebe, pa je vjerovao i da ga neće uhititi. Naravno, do njega su dolazile informacije da će biti uhićen, ali on u to do zadnjeg trenutka nije vjerovao.
Isto tako kako on nije vjerovao da će završiti iza rešetaka, njegovi suradnici su vjerovali da će brzo izaći iz zatvora i nastaviti voditi grad.
Krug bliskih suradnika oko Bandića također je uvjeren da je Milanović izravno naredio istrage i uhićenje. Navodno je osobno nazvao Cvitana.
"Sada slijedi Kalmeta", kaže čovjek od velikog povjerenja Milana Bandića…
