Deseci ljudi su ubijeni u moguće kemijskom napadu u pokrajini Idlib na sjeveru Sirije, javljaju zapadni mediji. Guardian se poziva na lokalne aktiviste koji kažu da je riječ o jednom od najvećih incidenata s bojnim otrovima po broju poginulih u šestogodišnjem ratu. Navodi se više od 50 mrtvih nakon što su avioni bombardirali grad Khan Sheikhun. Sudeći prema simptomima, izvori Guardiana odatle sumnjaju na bojni otrov sarin.
Proopozicijski "Sirijski opservatorij za ljudska prava" koji djeluje iz Londona, navodi 58 mrtvih, od čega 11 djece. Sirijska vlada iz Damaska, pak, izvijestila je u svom priopćenju da je doista bombardirala Khan Sheikhun, te da je pritom pogodila tvornicu kemijskog oružja. Grad je inače pod kontrolom džihadističke skupine Tahrir al-Sham, donedavno poznate i kao Jabhat Fatah al-Sham, a još prije toga kao Jabhat al-Nusra.
Odnosno, riječ je o al-Kaidi u Siriji koja drži grad Khan Sheikhun, organizaciji koju je Damask ranije u nekoliko navrata optuživao za korištenje bojnih otrova. Al Nusra je, pak, kao i neke druge džihadističke te neke pobunjeničke grupacije sa svoje strane optuživala Damask. Do sada najgori kemijski napad u tom ratu dogodio se 21. kolovoza 2013. kad je u istočnoj Ghouti pobijeno između 281 (francuski obavještajci) i najmanje 350 (američki obavještajci) ljudi.
SAD je govorio o čak 1429 žrtava, Liječnici bez granica o 355 mrtvih. Bilo je to najsmrtonosnije korištenje bojnih otrova još od iračko-iranskog rata. Za napad je Zapad optužio sirijsku vladu, te je, osim što su međunarodni stručnjaci još dugo ispitivali dokaze da su napad izvele vladine snage iz Damaska, ubrzo postignut sporazum o potpunom uništenju kemijskog naoružanja Sirijske vojske. Bila je riječ o sarinu.
UN-ovi istražitelji na kraju su utvrdili dvije stvari; jedna je da je bila riječ o granati iz skladišta vojske. No, takva skladišta bila su u rukama i vojske i pobunjenika. Drugo što su utvrdili bilo je da je riječ o identičnom bojnom otrovu kao i 19. ožujka 2013. kad je jedna takva granata pala u stambenu četvrt u gradu Khan al-Asal, 300 metara od položaja Sirijske vojske. Sirijska vojska i pobunjenici uzajamno su se stali optuživati tko je počinio zločin, a otrovani stanovnici hitno su prevezeni u bolnicu u dijelu Alepa pod kontrolom vladinih snaga.
Do sada najgori kemijski napadu u povijesti su sljedeći:
1915. na bojištima po Europi kod Ypresa njemački i francuski zapovjednici otvorili su Pandorinu kutiju i zapovjedili široku upotrebu bojnih otrova. U tom ratu od bojnih otrova direktno je pobijeno 200.000 vojnika. Koliko ih je umrlo od zdravstvenih posljedica izloženosti tim otrovima, nije poznato.
16. ožujka 1988. Kemijski napad na Halabju na sjeveru Iraka naredio je Sadam Husein, nakon što je grad pretežno nastanjen Kurdima, zauzeo Iran. Između 3200 i 5000 ljudi je pomrlo, između 7000 i 10.000 ih je oboljelo.
Od 1983. do 1988. vojska Sadama Huseina često je koristila bojne otrove u ratu protiv Irana, pobivši oko 21.000 iranskih vojnika i civila, oboljelih je bilo 92.000.
Od 1975. do 1983. vlada Laosa je u najmanje 261 slučaju koristila bojne otrove protiv pobunjenika, kojima je pobila 6504 osobe.
Od 1979. do 1981. sovjetske i afganistanske snage najmanje 47 puta koristile su bojne otrove, pobivši 3042 pobunjenika i afganistanska civila.
Od 1962. do 1971. američka vojska sa 76.000 metara kubičnih herbicida poprskala je šume i usjeve u Vijetnamu kako bi Vietkongu uništila izvor hrane i zaklon. Od posljedica masovnih trovanja i danas se u Vijetnamu umire, te se rađaju izrazito deformirana djeca.
