Sad veći bivši predsjednik Općinske organizacije HDZ-a Kistanje, Roko Antić, podnio je u neopozivu ostavku te zatražio i brisanje iz stranke, sve zbog neslaganja s Vladinom najavom ratifikacije Istanbulske konvencije. Antić je predsjedniku šibensko-kninske Županijske organizacije HDZ-a Nediljku Dujiću uputio molbu da ga izbriše iz te stranke, navodeći kao razlog neslaganje s Istanbulskom konvencijom, za koju kaže da je "pogubna", a njezino prihvaćanje "ideološko zastranjenje stranke koje se kosi s njegovim vjerskim uvjerenjima i kršćanskim habitusom".
Nema što. Ovo je politički potres magnitude 8 po Richteru, ravan Sanaderovoj iznenadnoj ostavci iz 2009. HDZ. Kršćanstvo. Moral. Ova tri pojma sam razdvojio točkama iz posve praktičnih razloga. Ove tri imenice ne mogu naime ni uz pomoć trikova zajedno u jednu afirmativnu rečenicu. Čovjeku koji svoj izlazak iz HDZ-a opravdava "kršćanskim habitusom" nije smetalo kada je HDZ uništavao i pljačkao Hrvatsku, ali mu konvencija, koju, usput rečeno, nije ni pročitao, predstavlja "Zlo" (!).
Sjajan domoljub i patriot! Antić piše da je više od dvadeset godina član HDZ-a (od toga je trinaest godina proveo na čelu općinske organizacije te stranke). Pa, gdje si bio do sada, majstore? Pojam "rod" (uz "spol" i ostale različitosti) nesmetano stoji u zakonskim aktima još od svibnja 2008., kada je Vlada RH (na čelu s HDZ-om) poslala u Hrvatski sabor konačni prijedlog Zakona o suzbijanju diskriminacije.
U prvom se članku samog zakona osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH te se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita o diskriminaciji na osnovi, između ostalog, i rodnog identiteta.
"Pozivamo Milanku Opačić da hitno pripremi Konvenciju o borbi protiv nasilja nad ženama za saborsku ratifikaciju!" (www.hdz.hr, 25. 11. 2014.) - bila je jednodušna poruka tadašnje članice Predsjedništva HDZ-a Josipe Rimac, predsjednice Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine Margarete Mađerić i međunarodnog tajnika HDZ-a Mire Kovača u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Ni 2008. ni 2014. nitko od HDZ-ovih uhljeba nije podigao glas. Takvi ne znaju ni što znači ova konvencija ni što se označava pojmom "rod". Važno je napomenuti da je tada i Crkva šutjela, jer je Ćaća izdašno financirao sve što je klericima palo na um. Sada je potrebno skrenuti pozornost s važnijih tema, pa su i oni dobili instrukcije što i kako trebaju govoriti. No i dalje im nije jasno što je cilj same konvencije. Unatoč svim njegovim nedostacima, Andrej Plenković je najbolje što HDZ trenutno ima.
Plenkoviću se može mnogo toga prigovoriti, ali, kada je riječ o Istanbulskoj konvenciji, zauzeo je ispravan stav. No on se iznenada našao u neobranom grožđu: on sada mora uvjeriti svoju mahom nenačitanu i ultra-konzervativnu biračku bazu da je Istanbulska konvencija tek obični dokument koji bi trebao doprinijeti zaštiti ugroženih, a ne hrvatski Armagedon. Daleko od toga da većina SDP-ovih birača zrači inteligencijom, ali klika sastavljena od udovica, šatoraša i desničarskih aktivista se davno posvađala s knjigom i zdravim razumom.
Prilično sam uvjeren da nitko od spomenutih nije ni pročitao "spornu" konvenciju. Teško mi je povjerovati da takvi čitaju išta osim rješenja o plaći ili pak povlaštenoj mirovini. U sadržaju same konvencije nema ništa sporno ni za lijeve ni za desne. Osim ako im je diskutabilna sama zaštita žena i ugroženih od nasilja, u što počinjem vjerovati. Jer, što bi njima Europa u njihovoj vlastitoj kući određivala smiju li oni tući vlastitu ženu ili ne?
Nažalost, HRAST (čitaj: Ilčić), Glasnović, HDZ-ovi fundamentalisti, dio katoličkih biskupa, većina katoličkih svećenika i ostali ideološki ekstremisti predvođeni desničarskom medijskom mašinerijom pogrešnim i malicioznim iznošenjem dezinformacija stvorili su toliku halabuku da su čak i neki pismeni(ji) i obrazovani(ji) ljudi nasjeli. Kako god, podržavam istup mladog ex-HDZ-ovaca.
Nadam se da će i ostali koji slično razmišljaju (čuj mene – razmišljaju...), odnosno govore, krenuti njegovim putem te doprinijeti obnovi hrvatskog društva tako što će napustiti politiku. U cijelom ovom montiranom cirkusu zaboravljamo jednu stvar: vladajuća elita je po tko zna koji put u hrvatskoj modernoj povijesti iskoristila ideološku dimnu zavjesu kako bi sakrila nešto što se iza kulisa odvija. Ako na trenutak zanemarimo činjenicu da ideološko konzervativna rekonkvista pokušava dominirati hrvatskom scenom, ostaje otvoreno što ćemo s Martinom Dalić i njezinim muljanjem oko Agrokora?
