Sve manje nam treba da Andreja Plenkovića počnemo uspoređivati s Ivom Sanaderom. A to nije dobra vijest za aktualnog premijera. Naravno, Plenković baštini mnoge pozitivne stvari iz Sanaderove ere. Marginalizirao je ekstremiste i pacificirao populiste, klerikalnu desnicu drži na distanci, pridobio je Srbe i manjine, normalizirao je HDZ, barem do neke mjere. Odan je Europskoj uniji. Donekle privlačan liberalima i ljevici.
Plenković je ozbiljniji od Sanadera, metodičniji, sustavniji, demokratičniji, pa čak i vjerodostojniji. Nije blefer ni diktator. Nije sitni šibicar, a nije ni korumpiran. Barem do sada. Ali uvijek će imati aferu Borg. I na tome kreće serija usporedbi: Plenković se okružio prijateljima u Vladi, kao što je raskinuo mnoga prijateljstva u stranci, okružio se lošim ministrima da bi među njima bolje kotirao, stvara paralelne krugove moći, upravlja dijelom medija, traži zaštitu kod tajnih službi, diktira pravosuđu...
Sanaderovu odlučnost demonstrirao je na Mostu, a perfidnost na koaliciji s Milanom Bandićem. Gospodarski, već se povlače paralele sa Sanaderovom 2008. godinom, kad je svjetska kriza samo potencirala mnoge slabosti hrvatske ekonomije i državne politike. I iznova se spominje prepuštanje Ine mađarskome MOL-u. I opet su tu afere. Najnoviji slučaj s propalom nabavkom izraelskih aviona nadovezao se na niz afera i skandala koje uporno prate Plenkovićevu vladu.
Bila je tu afera Borg u kojoj je Plenković imao svoje ljude, zatim način rješavanja Agrokora, pa Zdravko Marić i Martina Dalić, potom afera SMS, pa brojni slučajevi sukoba interesa koji konstantno podrivaju Plenkovićevu vladavinu. Pa rušenje institucija. Pa rasturanje oporbe. Plenković još nije diktator sanaderovskog tipa, ali pokazuje natruhe samovolje, pa i nedodirljivosti koja je krasila političara koji je "detuđmanizirao" HDZ samo kako bi ga mogao "sanaderizirati".
Neki će reći da je još prerano za ovakve usporedbe, ali i Sanader je u prvih nekoliko godina svoje vladavine, čak i u dobrom dijelu prvog mandata, bio na glasu kao europska i demokratska uzdanica Hrvatske. Imao je vjernu sljedbu među ljevičarima i liberalima, živio na kreditu obračuna s Ivićem Pašalićem, kao što je trošio kredite povoljnog ekonomskog razdoblja temeljenog na javnoj potrošnji i zaduživanjima. Čak se rješavao aferaških prijatelja, poput Miomira Žužula, kako bi zaštitio sebe.
Ali signali su i tad bili prisutni, a sve je eksplodiralo u drugome mandatu. Do tog stupnja Plenković gotovo sigurno neće doći, što ne znači da treba biti pošteđen kritike. Ako ništa drugo, Sanader je Plenkoviću učinio uslugu: svojim aferama i načinom vladavine u stranci i državi postavio je jasne signale upozorenja. Signale koje ni premijer ni javnost ne bi smjeli ignorirati.
