Ivo Sanader u nekoliko je navrata prepričavao kako mu je puno prije nego je postao premijer pristupila jedna gospođa iz Argentine, predstavila se i zapitala: ‘Može li vam se moj sin javiti kada završi fakultet?’ Sanader je potvrdio i nakon izvjesnog vremena ponovno se susreo s tom gospođom. ‘Evo, završio je, obećali ste da ćete mu pomoći da se zaposli.’ Tako je Davor Ivo Stier dobio posao na Zrinjevcu, u Ministarstvu vanjskih poslova.’
Tu je priču Stier demantirao i rekao kako je Sanader mislio na jednog drugog kolegu iz Ministarstva vanjskih poslova, također iz Argentine. No, činjenica je da je Stier nakon što je završio fakultet u Buenos Airesu 1996. godine došao u Hrvatsku i sa 24 godine dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova. Ivo Sanader bio je tada zamjenik ministra vanjskih poslova.
Stier je u Ministarstvu vanjskih poslova napredovao velikom brzinom - prvo je poslan u Washington, a potom u Bruxelles što je dosta nevjerojatno za jednog mladog zaposlenika koji bez sumnje nije mogao u tako kratkom roku pokazati što zna i kakve su mu sposobnosti.
Davor Ivo Stier prvi je put došao u Hrvatsku, kako je sam rekao u jednom intervjuu Jutarnjem listu, par dana prije Božićnog Ustava, u prosincu 1990. godine, a došao je sa stipendijom Matice iseljenika, koju mu je, kako je rekao u istom intervjuu, sredio Gojko Šušak. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pohađao je tečaj iz hrvatskog jezika, a nakon što je dva mjeseca bio u domovini svojih roditelja, vratio se u Argentinu gdje je rođen i gdje je živio kako bi završio fakultet.
Stier nikada nije propustio priliku kako bi opleo po bivšem režimu, što kao pripadniku emigrantske zajednice u Argentini nije bilo ništa čudno, naročito kada se uzme u obzir činjenica da je njegov djed Ivan Stier, ustaški pukovnik i zamjenik Maksa Luburića. Nakon rata je uspio pobjeći u Argentinu gdje je živio do smrti 1998. godine.
Stier je prije sedam godina ispričao kako je u mladosti veličao ustaše i slavio 10. travanj, a 1990. godine bio je suizdavač jednog skandaloznog pamfleta koji je slavio NDH. No, dovoljno mudar, a i pod mentorskom palicom Ive Sanadera jako je dobro znao da ustaški pedigre ne prolazi dobro ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi pa se tako odrekao ustaške i endehazijske ideologije.
"Kao dječak sam išao na proslave NDH 10. travnja, ali poslije sam shvatio da je dr. Franjo Tuđman bio u pravu kada je rekao da se Hrvatska može razvijati samo na temeljima antifašizma i da se na tim vrijednostima i odbacivanju ustaške NDH može razvijati uspješna Hrvatska. Jedino se odbacivanjem svakog oblika totalitarizma može izgraditi prosperitetna država. Odbacio sam takav stav i shvatio da je antifašizam ugrađen u temelje Hrvatske i da se jedino tako Hrvatska može razvijati kao prosperitetna država", rekao je Stier u vrijeme kada je bio bliski suradnik bivše premijerke Jadranke Kosor, koja ga je zadržala u kabinetu nakon što je otišao Ivo Sanader.
Stier je osim toga u nekoliko slučajeva zapravo pokazao da u političkom smislu nije siguran što želi. Otišao je iz Bruxellesa kako bi se pridružio svom briselskom kolegi i prijatelju Andreju Plenkoviću, ali je dosta brzo pokazao kako mu se ne sviđa način na koji Plenković vodi HDZ i Hrvatsku. Međutim, ostao je tih i rezerviran oko svih važnih tema, prije svega Agrokora i osim šutnje nije davao nije davao nikakve druge znakove da mu nešto smeta, osim povremenih puštanja informacija u medije.
U nijednom trenutku nije izrazio svoj stav, ali je zato primjerice samoinicijativno za svog savjetnika imenovao Ladislava Ilčića, izrazito desnog konzervativca bliskog Željki Markić. Plenković je tada, baš poput Stiera kada je to njemu trebalo, ostao suzdržan i dao vrlo neutralan komentar iako se znalo da Plenković izbor Ilčića ne odobrava. Naime, upravo se od Ilčića i sličnih Plenković od starta distancirao i ulazak u Vladu jednog iz konzervativno-desnog miljea europejcu Plenkoviću nije odgovaralo. Srećom po Plenkovića, ta je priča brzo završila ostavkom Ilčića i vrlo vjerojatno njegovim političkim krajem.
Stier je vrlo blizak konzervativnoj i desnoj struji, pa odabir Ilčića ne čudi, isto kao što ne čudi ni njegovo žaljenje zbog raskida koalicije s Mostom. Ta je situacija bila prva oko koje se Stier konačno izjasnio, iako je i to bilo usput, ali njegova izjava da smatra kako su nakon raskida s Mostom najpoštenija opcija novi izbori bila je prvi pravi signal da nešto ne štima između njega i premijera.
Raskid s Mostom je nekako preživio ali brak s HNS-om ne. Iako je u ponedjeljak kada je dao ostavku na dužnost ministra vanjskih poslova rekao kako to nema veze s njegovom ostavkom, sasvim je jasno da je pukla ljubav između njega i Plenkovića i da je od sada sa Stierom sve moguće.
Naime, neki čak govore da se Stier priprema za preuzimanje stranke od Plenkovića, što će značiti samo jedno - jačanje tvrde konzervativne i desne struje u HDZ-u, koja ionako Plenkoviću uopće nije sklona.
Stier se do sada u jako puno situacija pokazao kao njihov vjeran pripadnik. Koračao je u Hodu za život, dočekivao notornu Judith Reisman, zapošljavao Hrastovce... Kad Stieru to bude trebalo, sigurno će mu vratiti uslugu.
