Sjedeći na klupi u hladu divovskih stabala u samostanu u libanonskoj dolini Beqaa, Yasmin, 30-godišnja Sirijska izbjeglica iz grada Daraya, prisjetila se što joj je otac rekao u proljeće 2011. kada su počeli prosvjedi protiv režima Bashara al-Assada.
"Zašto bismo trebali koristiti silu kada imamo mozak? Treba se mirno oduprijeti", rekao je Yasmini i njezinoj braći u trenutku kad se zemljom širila pobuna. Inspiriran očevim govorom, njezin 20-godišnji brat na početku ustanka pridružio se skupini koja se zalagala za mirnu borbu koju je vodio Yahya Shurbaji, karizmatični lokalni aktivist i organizator, piše theatlantic.com.
"Želimo civilnu državu; Muslimani i kršćani, Druzi i Alaviti ", glasio je njihov slogan. Yasmin je gledala kako njezin brat i njegovi prijatelji nose cvijeće i vodu u bocama vojnicima koje je režim poslao na njih.
Zatim, od sredine 2011. godine, Assad je počeo ubijati i hvatati vođe prosvjeda dok je istodobno oslobađao iz zatvora islamističke ekstremiste i militante povezane sa al-Qaidom. Ti su ljudi gurnuli pobunu prema oružanom sukobu s režimom, pružajući Assadu izgovor za nasilje prema prosvjednim skupinama.
Prošli mjesec, gotovo sedam godina nakon očevog zatvaranja i nestanka Yasmin i obitelj je saznala da su umrli i on i Yahya Shurbayi i njegov brat Ma'an. Navodno su sva trojica umrli unutar 11 mjeseci 2013. godine. Saznala je to preko odvjetnika u Damasku koji je rekao da se vode kao umrli u državnom registru.
Sirijska vlast, uključujući i vojnu policiju i Nacionalni ured za sigurnost koji su nadležni za centre u kojima su držali aktiviste i mučili ih do smrti, metodički isporučuju takve vijesti o navodnim smrtima lokalnim registrima po cijeloj Siriji.
U svom izvješću prošli tjedan State Department smatra da sve takve smrti moraju biti podsjetnik da je Assadov režim sustavno 'uhićivao, mučio i ubijao tisuće sirijskih civila', kršeći ljudske slobode i osnovna prava. Yasmin i obitelji drugih žrtava uvjereni su da su njihovi rođaci ubijeni negdje u isto vrijeme i to po presudi vojnog suda u zatvoru Saydnaya za koji je Amnesty International procijenio da je tamo na smrt vješanjem osuđeno barem 13,000 ljudi i to u razdoblju od 2011. do 2015. Assad je, prošle godine kad je objavljena ova vijest to nazvao lažnom informacijom.
Ne može se precizno utvrditi broj onih koji su na tom popisu. Mnoge obitelji ne žele o tome govoriti nakon što su dobili obavijest iz državnog registra, iz straha od odmazde režima. Oporbena skupina Odbor za zatočene, izjavio je da je broj ubijenih oko 3.270, od kojih je 1000 bilo samo iz Daraye. Druga grupa, Sirijska mreža za ljudska prava, priopćila je krajem srpnja da je u stanju nabrojiti imena 532 prisilno nestale osobe iz državne evidencije pokojnika. Skupina je procijenila da je od početka rata 20. ožujka 2011. na taj način nestalo 82.000 ljudi..
Mnogi Sirijci rekli su da su Assada nagovorili njegovi ruski pokrovitelji da počne slati takve obavijesti o smrti kako bi Moskva mogla pregovarati s Europskom unijom i bliskoistočnim državama problem vraćanja izbjeglica u Siriju, te započela financiranje obnove zemlje i pridruživanja okupiranih dijelova zemlje od pobunjenika. Režim sada govori o povratku posljednjih velikih pobunjeničkih enklava u i oko sjeverozapadne pokrajine Idlib.
Ipak, drugi Sirci vjeruju da režim želi da popis mrtvih služi kao okrutno, sablasno upozorenje svima onima koji su se prije sedam godina odlučili rušiti 50-godišnji režim Assadove obitelji. Assadova poruka stanovnicima Daraya, grada opkoljenog i bombardiranog gotovo 4 godine, da bi bio potpuno raseljen 2016. godine, je jasna: Morate izgubiti sve, nitko me neće smatrati odgovornim za kažnjavanje.
Vijest o očevoj smrti razorila je Yasmin i njezinu obitelj. Svaki put kad su pokušali saznati je li još uvijek u pritvoru u Saydnaya, dužnosnici u Damasku rekli su im da "zaborave na njega." Jednom prilikom, rekli su joj da je otac optužen za posjedovanje tenka - smiješnu optužbu s obzirom na njegovu duboku predanost na mirni otpor, uz činjenicu da je borba protiv režima u Darayi bila u velikoj mjeri mirna u vrijeme kada je bio uhićen. Assad je "ubio ikone mirnog otpora; on nam govori da su te ljude mučili puno više od onih koji su nosili oružje ", govori Yasmin. Yasminin brat, pretpostavljaju, je ipak još živ i u zatvoru i zato nije željela govoriti pod imenom i prezimenom.
Mazen Darwish, odvjetnik nagrađen za obranu ljudskih prava, aktivistički vođa i čovjek koji se zalaže za slobodu govora, zatvoren je u veljači 2012. godine i tamo je ostao do 2015. godine. Njega i njegovu suprugu spasila je Njemačka, koja im je dala azil, a svoje vrijeme provodi na relaciji Berlin-Pariz, kako bi upoznao javnost sa žrtvama sirijskog režima.
Objavljivanje imena umrlih aktivista bilo je za njega traumatično. Njih 17 njegovi su osobni prijatelji i kolege, uključujući i braću Shurbaji iz Daraye:
"Poznavao sam neke od njih niz godina, još od 2001. Sanjali smo o tome da ćemo zajedno podignuti revoluciju", kaže 44-godišnji Darwish. Jedan je od suosnivača Lokalnog koordinacijskog komiteta, mreže organizatora protesta koji su se pojavili na samom početku arapskog proljeća. Njegov prijatelj Yahya Shurbaja vodio je ogranak u svom gradu.
Darwish se prisjetio kako su prije uhićenja 2011. osobno hvatali grupu islamističkih ekstremista koji su osnovali vojni kamp za obuku nedaleko od Daraye.
Njegovo uhićenje kao i uhićenja mnogih mirotvornih aktivista u Darayi, te brutalno ubojstvo Malog Gandhija osnažilo je sve one koji se žele boriti protiv Assada oružjem i to je pokrenulo sve proteste u gradovima i mjestima širom Sirije.
“Ti mladi ljudi su simbol i utjelovljenje demokracije i moderne Sirije o kakvoj smo sanjali", kaže Darwish.
Darwish i deseci njegovih kolega, uključujući i suprugu Yaru Bader, zatvoreni su u veljači 2012. godine. Priveli su ih pripadnici mukhabarata - odnosno - tajne službe dok su bili u svom uredu u Damasku.
Uz potporu Rusije i Irana Assad je uvjeren da je nedodirljiv. Toliko je uvjeren u svoju nepobjedivost da je sad odlučio poručiti ljudima iz Daraye: Ubio sam vaše očeve, muževe i sinove u svom zatvoru, pa što?
Darwish kaže da ovaj popis mrtvih ljudi može poslužiti kao dokaz na suđenju koji su on i njegovi kolege podnijeli Europskom sudu protiv Assadovog režima kojeg optužuje za ratni zločin. Darwish kaže da će upotrijebiti popis idući mjesec kad ide pred Vijeće za ljudska prava UN-a u Ženevi. Također i pred Generalnu skupštinu u New York kako bi pokrenuo osnivanje posebnog međunarodnog tribunala za ratne zločine u Siriji.
“U Siriji neće biti mira bez pozivanja na odgovornost, no to jako ovisi i o Sirijcima - hoće li šutjeti na sve ove zločine", smatra odvjetnik Darwish.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
“Ti mladi ljudi su simbol i utjelovljenje demokracije i moderne Sirije o kakvoj smo sanjali" Po uzoru na Saudijsku Arabiju ... može li pomuklije i gnusnije od toga?