"Nedavna napetost između Rusije i Turske podsjeća me na dva sastanka koje sam održao prije mnogo godina - jedan s Rusom, a drugi s Turčinom - koji bi mogao rasvijetliti današnje ponašanje obje države.
Prije desetak godina, šef ruskog think thanka posjetio je Izrael. Budući da sam bio šef Vijeća za nacionalnu sigurnost, susreo sam se s njim i još nekolicinom drugih visokih obrambenih dužnosnika, te smo slušali dok je upozoravao da je najveća prijetnja svjetskom miru Islamska država. Istina, naziv ISIL tad nije spomenut, ali je s nevjerojatnom preciznošću predvidio ovaj fenomen.
Ruski službenik je upozorio da će se formirati islamski kalifat u Iraku, te je izjavio da će taj kalifat pokušati preuzeti kontrolu nad Bliskim istokom i da će od tamo proširiti svoje djelovanje na sjever, prema islamskim bivšim sovjetskim republikama.
Istodobno, pokušat će, tvrdio je on, iskoristiti slabosti zapada i usredotočiti se na Europu. Njegov zaključak je bio da Rusija, zapadne snage i Izrael dijele zajedničkog neprijatelja i da je u njihovom interesu da udruže snage kako bi se obranile protv njega.
Slične poruke sam čuo i kad sam se susretao s drugim ruskim dužnosnicima tijekom godina, s tim da su oni redovito kritizirali američki rat u Iraku, kojeg su opisivali kao imbecilni, i za kojeg su tvrdili da će samo ubrzati dolazak kalifata.
Godinu dana prije nego sam se susreo s Rusom, održao sam sastanak s višim turskim dužnosnikom. U to vrijeme su veze između Jeruzalema i Ankare bile izvrsne, pa je turski dužnosnik otvoreno progovorio o gledištima svoje države u pogledu svjetskih zbivanja.
"Znamo da ne možemo vratiti zemlju koja je bila pod kontrolom Osmanskog carstva prije 1917. godine, ali nemojte pomisliti ni na trenutak da su za nas granice koje su nam tad nametnule pobjedničke zemlje u Prvom svjetskom ratu - ponajviše Francuska i Velika Britanija - prihvatljive. Turska će već naći način kako povratiti prirodne granice na jugu - na liniji između Mosula u Iraku i Homsa u Siriji. To je naša prirodna težnja koja je opravdana velikim brojem Turaka koji žive na tom području", izjavio je tada visoki dužnosnik.
Ako, u svjetlu tadašnjih sastanaka, pogledamo sadašnju situaciju, možemo izvući tri zaključka: prvi je da je Rusija predvidjela uspon ISIL-a prije puno vremena, te da Moskva gleda na navedenu organizaciju kao na glavnu stratešku prijetnju.
Drugo, Rusi su u pravu kad očekuju da će zapadu borba protiv ISIL-a biti prioritet, te će nesuglasice o drugim temama ostaviti sa strane.
I treće, iako je Turska članica NATO-a, ona se ne ponaša na način koji promovira njegove interese.
Umjesto toga Turska povlači organizaciju u sukob kako bi zaštitila turske interese - uključujući i napade na Kurde, koji su jedini koji se ustvari bore protiv ISIL-a na terenu, ali i nepotrebne provokacije Rusa.
Prema riječima ruskog predsjednika, Vladimira Putina, Turska čak pruža ISIL-u financijsku pomoć.
Zaključak bi trebao biti očit: prijetnja koju predstavlja ISIL nalik je prijetnji koju je nekoć predstavljala nacistička Njemačka. Koordinacija između Rusije i zapada ne garantira da će borba protiv ISIL-a biti dobivena, ali bez te bitke, sigurno će biti izgubljena.
Francuski predsjednik, François Hollande, djeluje kao da je ovo prihvatio, pa se možemo samo nadati da će uspjeti nagovoriti i druge zemlje članice NATO-a da obuzdaju Tursku i da udruže snage s Rusijom.
Izrael u ovom slučaju ima mali sukob interesa, ali bismo uvijek trebali prvo razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi ako ISIL ojača i preuzme kontrolu nad Sirijom, Jordanom i Sinajem. Za Izrael je dakle, također, zaključak vrlo očit: prvo se mora pobijediti ISIL."
Ovo je bio komentar Giore Eilanda - bivšeg šefa Vijeća za nacionalnu sigurnost Izraela - koji je originalno objavljen u Guardianu.
