No tad je još na vlasti bio SDP, a ministar zdravlja bio je Rajko Ostojić, Ćorušićev kolega iz KBC-a Zagreb, pa bilo kakvo zakonsko ograničavanje prava žena na pobačaj nije bila uopće tema za raspravu. Ali se već tad počela polako valjati konzervativna revolucija.
Dolaskom koalicijske vlade HDZ-Most 2016. godine i nakon što je premijer postao Tim Orešković, dotadašnji prvi čovjek Plive, njegov obiteljski prijatelj Ante Ćorušić je s pravom očekivao nagradu. Kao predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo čekao je trenutak kad će ga imenovati ministrom zdravlja. No iz čisto političkih, a ne iz svjetonazorskih razloga, tome se usprotivio Božo Petrov.
Čelnik Mosta koji je rekao da "molitvene grupe pred rodilištima nikomu ne trebaju smetati jer njega ne smeta povorka ponosa" osujetio je Ćorušićev plan da zauzda hrvatsko zdravstvo. Tako je ovom specijalistu ginekologu dodijeljena utješna nagrada - postao je ravnatelj KBC-a Zagreb i najglasniji zagovornik konzervativnog napada na zakonsko pravo žena - prekid trudnoće.
U istoj televizijskoj emisiji Ćorušić se pohvalio da je tijekom karijere trećinu žena odgovorio od pobačaja. Nakon završenog Medicinskog fakulteta specijalizirao je ginekologiju u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj te postao onkološki kirurg. Ali je u istoj toj Klinici, kojoj je sada na čelu i u kojoj 40 od 45 ginekologa ima priziv savjesti, Ćorušić morao obavljati i abortuse. A onda je naglo tijekom 90-ih spoznao da ima priziv savjesti.
Koincidiralo je to s 1995. godinom, kad je papa Ivan Pavao II. objavio "Evanđelje života", kojim je pozvao vjernike da ne poštuju zakone svojih država u vezi sa ženskim reproduktivnim pravima te proglasio pobačaj i eutanaziju zločinima koji se "ne mogu ozakoniti niti jednim ljudskim zakonom". Tako onda ne postoji ni obaveza savjesti da se poštuju. Upravo tad je papa spomenuo da "postoji čvrsta obveza da im se suprotstavi prigovorom savjesti".
Zato Ćorušić danas bez problema preko državne televizije izjavljuje da je pobačaj "najgadljiviji medicinski zahvat". Osim što je potpuno neprihvatljivo čuti ovakve izjave od jednog ravnatelja bolnice, doista je gadljivo slušati da jedan liječnik bilo koji medicinski zahvat komentira takvim rječnikom.
Licemjerno je to što isti taj medicinski autoritet nije želio ni čuti da se u škole uvede spolni odgoj i mladi educiraju o zaštiti od neželjene trudnoće, jer mu je u tom konceptu smetala tzv. rodna ideologija, a autore zdravstvenog odgoja omalovažavao je dovodeći u pitanje njihovu stručnost i etiketirajući ih - kakve li ironije - da su partijski činovnici.
Zapravo, mnogo je važnije što će biti u budućnosti. Ćorušić je u emisiji HRT-a napao neistomišljenike po pitanju priziva savjesti prijetnjom: "Ovakvi razgovori vode prema američkom modelu s tzv. abortoriumima. To su klinike u kojima se obavljaju samo abortusi, no iz takvih klinika nikad neće izaći nikakav znanstveni rad, to nije medicina, to je biznis". Zapravo je dao naslutiti u kojem smjeru namjerava ići Kujundžićevo ministarstvo s novim zakonom o pobačaju.
Od PR službe KBC-a tražili smo razgovor s dr. Čorušićem, ali su nas ignorirali. No vratimo se politici. Budući da je Ustavni sud u veljači 2017. godine odbacio Ćavaričin Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o pobačaju iz 1978. godine i tako onemogućio zabranu pobačaja u Hrvatskoj, dao je Saboru rok od dvije godine da donese novi. Svi rokovi su već probijeni, a jasno je i zašto.
Premijeru Andreju Plenkoviću ovo je goruće pitanje koje mu u ovakvom odnosu snaga u HDZ-u i parlamentu nimalo ne treba. Konzervativna desnica ojačana Katoličkom crkvom mu je po tom pitanju otvoreni neprijatelj kojeg nije pametno izazivati. Istodobno, Plenković računa u perspektivi na neko od vodećih mjesta u Europskoj komisiji pa do tada mora zadržati imidž proeuropskog naprednog političara. Stoga će vjerojatno otezati s donošenjem novog Zakona o abortusu do osvajanja idućeg mandata.
U međuvremenu Ćorušić, Kujundžić i Katolička crkva i dalje će loviti vještice po hrvatskim ginekološkim odjelima, tvrdeći da je priziv savjesti iz liječničkog Kodeksa usklađen i s međunarodnim dokumentima. Pri tome obmanjuju hrvatsku javnost jer je istina da je samo Parlamentarna skupština Vijeća Europe donijela tek Preporuku o tom pitanju, koja ne obvezuje zemlje članice da se njome rukovode u svojem zakonodavstvu.
Najopasnije bi doista bilo da se obavljanje abortusa prebaci u sferu abortoriuma ili čak privatnih klinika. Tako bi država cijenu zahvata prepustila tzv. tržišnoj utakmici pa bi pobačaji, koje pacijentice plaćaju same, postali još nedostupniji.
Mirando Mrsić, po struci specijalist hematolog i predsjednik Demokrata, koji su prije mjesec i pol dana donijeli najliberalniji prijedlog zakona o pobačaju, detektirao je srž problema: "Jasno je da drama koja se u Hrvatskoj izvodi oko pobačaja nema veze sa željom da se smanji broj pobačaja. Nema veze ni s istinskim prizivom savjesti.
Nije problem u liječnicima, nego u društvu. Liječnici se samo priklanjaju stavu jednog dijela društva. Jasno vam je koliko je sati kad su ozbiljni ljudi u zrelim godinama promijenili stav, jer ono čega su se držali godinama danas više nije poželjno. Stav o pobačaju, kao i priziv savjesti, dijagnoza je današnje Hrvatske".
