Na sastanku na Brdu kod Kranja predstavnici BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije i Makedonije uspjeli su dogovoriti prodaju diplomatskih predstavništava bivše Jugoslavije u Bonnu, Bernu, New Yorku i Tokiju. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH navodi da je na redu podjela velikih kompleksa diplomatskih predstavništava bivše Jugoslavije u Brasiliji, Moskvi i New Delhiju, kao i to da je daljnja sukcesija diplomatske imovine SFRJ dalje zapela. Od Tanjuga se doznaje da je dogovorena i prodaja i raspodjela novca koji će se dobiti prodajom šesterosobnog stana na Manhattanu, da će se prodaja oglašavati u Washington Postu i Economistu, da će Srbiji prije podjele novca prvo pripasti 2,9 milijuna dolara koliko je uložila u diplomatske nekretnine u New Yorku još od 1992.
Od 123 nekretnine s kojima se krenulo, do sada je dogovorena sudbina njih 72. Ostalo ih je još 51, ukupne vrijednosti 110 milijuna dolara, od čega će BiH pripasti 13,2 posto, Hrvatskoj 28,49 posto, Makedoniji 5,4 posto, Sloveniji 16,39 posto, a Srbiji i Crnoj Gori 36,52 posto, od čega opet Srbiji 94,12 posto, a Crnoj Gori 5,88 posto. Hrvatskoj bi, znači, trebalo pripasti 31,339.000 dolara vrijednosti preostalih diplomatskih predstavništava. Ovlašteni predstavnici nisu se u Kranju uspjeli dogovoriti kako tumačiti Aneks B Ugovora o pitanjima sukcesije kada je riječ o daljnjoj raspodjeli diplomatske i konzularne imovine, odnosno što sve ulazi u to. Zanimljivo je da već 15 godina od potpisivanja Ugovora o sukcesiji i čak 25 godina od raspada SFRJ pitanje podjele nekoć zajedničke jugoslavenske imovine još uvijek slovi kao "beskonačna sukcesija".
Najlakše je bilo s novcem, zlatom i nekim nespornim nekretninama. Blokiranih 237 milijuna dolara na računima po američkim bankama podijeljeno je u travnju 2003. U rujnu 2003. bivše jugoslavenske republike dogovorile su i podjelu 1,3 milijarde klirinških dolara duga Ruske Federacije. U svibnju 2005. uspjele su se dogovoriti i o podjeli monetarnog zlata u Bank of international settlements u Baselu, kao i načinu podjele preostalog zlata Narodne banke Jugoslavije. Iste godine u srpnju pao je dogovor i o podjeli još 221 milijuna američkih dolara u preostalim inozemnim bankama, kao i o vojnim jamstvima, te o podjeli dionica Jubmes banke a. d. iz Beograda. A onda su krenuli problemi s nekretninama, kulturnim dobrima, umjetninama i arhivima.
Kako je polazište bilo zatečeno stanje, Srbija i Hrvatska prošle su daleko najbolje. Nadalje, mnoga umjetnička djela iz diplomatskih predstavništava naprosto su nestala. Naposljetku su se neke od republika stale protiviti tome da se u pomoć pozove Interpol, i nije potrebno biti genije za razumjeti koje su to republike bile i iz kojih su motiva njihovi predstavnici bili protiv policijske potrage za ukradenim umjetninama. Arhivska građa Jugoslavije od 1945. do 1991. riješit će se nakon što se iz fondova EU-a namaknu sredstva za digitaliziranje tona i tona dokumenata. Najveći su prijepori oko pokretne imovine po pojedinim republikama, oko čega se pregovarači običavaju politički prepirati. Najveći dio nekretnina po republikama riješen je tako da pojedine države zadrže nekretnine u svom vlasništvu.
Najteži problemi odnose se na primjenu Aneksa G, imovina osoba i tvrtki u bivšim republikama, posebno u Hrvatskoj. Aneksom je određeno da se stanje, uoči podjele, vrati u stanje od 31. prosinca 1990. Ali, kako je Hrvatska 1991. prilično lakomislenim potezom svu takvu imovinu proglasila državnom, jednako kao i sve do tada društvene tvrtke, kako bi sve to potom krenula privatizirati, nastao je pravni krkljanac. Uredba je 2002. ukinuta, ali nekoliko puta prekasno, jer je tijekom 11 godina najveći dio imovine privatiziran, u njih je useljeno, što sve ne. 85.000 kuća i stanova i oko 700 tvrtki koje traže svoju imovinu, najčešće na Jadranu, na taj se način našlo u političko pravnom limbu.
