Za vrijeme obraćanja u ruskom parlamentu prošlog tjedna Vladimir Putin hvalio je uspješan ruski rad na testiranju nuklearnog oružja, posebno novog čiji bi doseg bio neograničen i nikada prije viđen.
"Nitko na svijetu nema ništa slično. Rusija i dalje ima najveći nuklearni potencijal na svijetu, no nitko nas ne sluša. Poslušajte nas sad", rekao je Putin praćen gromoglasnim pljeskom članova parlamenta.
I čini se kako ga je svijet čuo. No vjerojatno ne baš na način kako je on htio. Njegove riječi tako su zazvučale kao riječi 'ludog čovjeka' koji se priključuje duetu drugih luđaka, piše u svom komentaru Slavoj Zizek za Independent.
Ne tako davno Kim Jong-un i Donald Trump bili su spremni pritisnuti gumb koji je mogao raznijeti cijelu zemlju. Tko je najjači čovjek na svijetu, tko će 'pobijediti' u ovoj strašnoj utrci, pratili su zabrinuti stanovnici cijelog svijeta. I nakon što su se strasti malo smirile, Putin se odlučio priključiti. Ova luda utrka, svjetsko prvenstvo u prijetnjama nuklearnim oružjem, zapravo ne može završiti. Nemojmo zaboraviti kako se ovdje dokazuje tko je jači, a dokaz se traži u potencijalnoj mogućnosti uništenja – ljudi i zemlje.
Razmjena uvreda između Kima i Trumpa se povećala. Ono što nedužni promatrač može zaključiti jer da se dvoje infantilnih pojedinaca vrijeđaju, pod budnim okom neke nevidljive institucije koja ih cijelo vrijeme smiruje, sprječava da ne eksplodiraju. I oni i njihovo oružje. I zapravo se svi nadamo da će neke 'tajne sile' zaustaviti njihovo prepucavanje. Postavlja se pitanje gdje leži prava opasnost? U njima ili krugu ljudi oko njih. Svaka strana može tvrditi da samo želi očuvati mir i da reakcija ovog drugog potiče njihovu.
Očigledne razlike između SAD-a i Sjeverne Koreje zapravo ne umanjuju njihovu bespoštednu i po mnogima civilizacijski nepotrebnu utrku. Tko je najjači čini se nije potrebno dokazivati razmahujući se nuklearnim raketama koje mogu uništi cijeli svijet. SAD koji sebe smatra svjetskim policajcem preuzeo je ulogu 'mirotvorca' koji polaže prava na donošenje odluke tko ima pravo posjedovati nuklearno oružje.
Postavlja se pitanje kako ovaj trojac misli pritisnuti taj 'crveni' gumb koji bi trebao lansirati uništenje? Nisu li svjesni da će i time u cijelosti uništiti i svoju zemlju? Čini se kako su toga svjesni i nesvjesni u istom trenutku. Svjesni su da će i oni biti uništeni, ali nastupaju kao da su daleko od opasnosti, kao da imaju neka super sigurna, neuništiva skloništa koja će ih spasiti.
Šizofrenijski položaj koji vlada kombinacija je dva aksioma nuklearnog ratovanja. Potvrđuje kako je Hladni rat bio vođen mišlju o sigurnom uništenju obiju strana, dok je današnja situacija suprotna. U ovoj se smatra kako nas sve od neprijateljskog uništenja može zaštiti jedna strana upravo svojim nuklearnim naoružanjem. Kontradiktorne strategije prate razvoj zapravo kontradiktornog stanja.
Nedosljednost je 2016. godine dosegnula svoj smiješan vrhunac. Dok su Trump i Putin poticali razvoj prijateljskih odnosa između dvije zemlje, SAD-a i Rusije, za to su vrijeme nastavljali utrku u naoružanju i slali poruku kako je mir među velikim silama moguć samo uz novi Hladni rat.
Alain Badiou pisao je kako su obrisi budućeg rata već ucrtani. "SAD- i njihova zapadno - japanska klika s jedne su strane, Kina i Rusija s druge, a atomsko oružje posvuda. Ne možemo se ne sjetiti Lenjinove rečenice: Ili će revolucija spriječiti rat ili će rat potaknuti revoluciju".
Ne može se izbjeći zaključak kako je radikalna promjena u društvu, revolucija, potrebna kako bi civilizirala naše civilizacije. Ne možemo si priuštiti nadu kako će novi rat dovesti do nove revolucije jer bi novi rat najvjerojatnije značio kraj naše civilizacije, s preživjelima (ako ih uopće bude) organiziranim u malim diktatorskim grupama. Sjeverna Koreja nije luda iznimka u inače zdravom svijetu već je pravi pokazatelj ludila koje zapravo upravlja svijetom.
