Zar ste sumnjali da sam ja bila predsjednik razreda?, sa smiješkom mi je rekla Anka Mrak Taritaš dok smo pregledavali njezine fotografije iz djetinstva pa je prigodno izdvojila jednu na kojoj drži govor na maturalnoj večeri. Od tada je prošlo, reći će ona diplomatski, puno godina, no nikad nije ni pomišljala da bi se uopće mogla baviti politikom, a kamoli da će biti jedna od favoritkinja za pobjedu na izborima za gradonačelnika Zagreba.
"Pa morali su me nagovarati da budem predsjednica razreda", kroz smijeh će ova popularna HNS-ovka koja je pristala za Express razgovarati o nepoznatim detaljima iz svojeg života. U prvom intimnom razgovoru za neke hrvatske medije otkrila je mnogo nepoznatih detalja o sebi i svojim hobijima te neostvarenim snovima. Rođena je u Bjelovaru i kaže da ju je taj grad obilježio.
"To je bio mali grad, živjeli smo u kući u centru grada na Korzu i moj povratak iz škole trajao bi i po sat i pol jer sam sve željela znati i vidjeti. Mali je to bio grad i svi smo sve znali", govori Anka Mrak Taritaš dok se prisjeća dana djetinstva. Odrasla je u situiranoj obitelji, otac je bio obrtnik i imao krojački radnju te su pristojno živjeli. Tijekom cijelog školovanja dobivala je stalno džeparac, ali je tijekom održavanja sajma morala ići pomagati ocu te raditi kod njega i prodavati na sajmovima.
Kaže da zapravo do početka škole nije živjela kod roditelja, nego kod bake, a razlog je bila ljubomora na svoju sestru. "Uvijek sam htjela seku, ali kad sam je dobila, ona je postala miljenica. I ja sam je, naravno, ugnjetavala. Kako sam pala u drugi plan, jer seka je bila u prvom planu, ja sam uzela stvari i otišla do škole živjeti kod bake jer me je sestra živcirala. Kasnije sam je jednom i udarila, priznajem.
Došle su kod mene cure doma i ona je, kao i obično, prisluškivala što radimo u sobi, a ja sam to znala. I onda sam, znajući da je iza vrata, tresnula s njima. Danas smo, naravno, u super odnosima, bliski smo i naša se djeca odlično slažu", govori Mrak Taritaš. Ovaj primjer odlaska kod bake objašnjava njezinu glavnu karakternu crtu koja je prati tijekom cijelog života - tvrdoglavost.
"Uvijek dobijem sve što želim, recimo sjećam se kako su me s deset godina roditelji vodili u Zagreb da nam kupe obuću i odjeću. I ja sam htjela da mi se kupe crvene lakirane čizme, ali mama nije htjela ni čuti za to. Kupila mi je neke crvene kožne umjesto toga, ali ja njih nisam zaista nikad iz protesta obula. I za jedno mjesec dana sam dobila one lakirane čizme koje sam poželjela", prisjeća se Mrak Taritaš. Iako je uvijek bila nemirnog duha, u školi problema s njom, kaže, nije bilo.
"Išli su mi odlično prirodni predmeti, matematika i fizika. I uvijek sam prvo pisala ispit sebi i cijeli riješila, a onda jednoj prijateljici koja nikad nije učila. I ja bih dobila 5, a ona tri ili četiri, ovisno koliko bih joj stigla riješiti", otkriva Anka Mrak, koja na moje protupitanje nije li to bilo isto plagiranje, iz šuba odgovara da naravno da jest, ali u svojstvu pomoći svojim prijateljicama. Kako je bila odlična učenica u Bjelovarskoj gimnaziji, redovito je nosila štafetu predsjedniku bivše države Josipu Brozu Titu.
"I onda je došla 1976. godina, kad sam u sklopu svoje škole pozvana da sudjelujemo na sletu povodom rođendana drugu Titu na stadionu JNA. Plesala sam tad na sletu obučena u neki ružičasti triko u jednoj točki", otkriva Mrak Taritaš. Tih godina u Bjelovaru je bio popularan rukomet, koji je i ona igrala. "Igrala sam na poziciji oba krila i bila sam jako dobra. Ali jako sam puno udarala u igri, tukla sam protivnike, ali rukomet je takav sport. Izvan terena se ipak nisam tukla", kaže Mrak.
U gimnaziju je išla s Goranom Tribusonom, ali i paralelno sa Zdravkom Mamićem. S njim se, kaže, nije družila uopće te se zapravo i ne znaju. Supruga je upoznala još u srednjoj školi i od tada su zajedno. On je uvijek u njezinoj sjeni, no njegov dan je nedjelja, kad mu napravi ručak. "Kuhati sam naučila tek na fakultetu, no od tada obožavam kuhati, a obožavam nedjeljom raditi ručak, i to se ne propušta ni u kampanji. On jako voli nogomet i gleda ga stalno", govori mi Anka Mrak.
S 18 godina i završenom gimnazijom odlazi u Zagreb na fakultet. Kaže da je tad već bila svjesna da se neće vratiti u Zagreb. "Znala sam da ću živjeti u Zagrebu, ali sam tijekom faksa često dolazila u Bjelovar jer to bilo na sat i pol vožnje autobusom, kojih je nekad bilo puno na toj relaciji. Pa jednom je sedam linija išlo iz Bjelovara istodobno za Zagreb. Sve se događalo na toj liniji Bjelovar - Zagreb.
Zato mi i Zagreb nije bio nepoznat kad sam došla u njega, jer mi smo često išli kao obitelj vikendom", govori Mrak Taritaš. Otac je pošto-poto htio da upiše pravo, ali ona je odabrala ipak arhitekturu. "Išla sam na tri prijamna ispita - na šumarstvu sam bila prva, na pravu osma, a na arhitekturi 20. po rang listi. No ipak sam se odlučila za arhitekturu i diplomirala druga u generaciji."
Studentski dani su joj bili najbolji period, prepričava, izlazila je u Saloon i Jabuku, slušala Bijelo dugme, Azru, ali obožavala Zdravka Čolića. "Uvijek mi je bila najdraža pjesma 'Kad Miki kaže da se boji', a sad mi je himna kampanje. No najdraži koncert mi je bio onaj Dire Straitsa na prepunoj Kranjčevićevoj. To je bilo neopisivo, ta energija je bila sjajna i tog se koncerta i danas sjećam u detalje". Ali posebna strast su joj bila kina i filmske projekcije.
"Nerijetko sam trčala s jedne projekcije na drugu, a imala sam između pola sata vremena. Bila sam veliki zaljubljenik u kina", govori Mrak. Tijekom fakulteta je, priznala je, probala i joint. "Da, pušila sam travu nekoliko puta, ali mi je svaki put bilo zlo od toga, pa poslije više nisam pokušala. Silno sam se trudila da počnem pušiti tamo negdje kad sam bila maturantica, ali nisam uspjela, nije mi išlo.
Jesu li moji sinovi probali 'travu'? Jesu, sigurno, tu nemam dileme", iskreno će Mrak Taritaš, koja je iznimno ponosna na sinove. Tvrdi da ih je dobro odgojila, da nikad nije bilo tajni između njih, a jednim od važnijih dijelova odgoja izdvaja svoju veliku strast – jedrenje.
Avanture su joj sastavni dio života koji, smatra ona, živi cijeli u petoj brzini. Brzina joj je zapravo posebna strast. "Ja sam već s 14 godina dobila bicikl s pomoćnim motorom i s njime jurila Bjelovarom. Vozački sam položila već sa 17, ali sam puno prije već vozila po Bilogori. No pravi šou sam izvela jednom na proštenju kad sam vozila Fiću i toliko jurila s njim da mu je otišla kazaljka na brzinomjeru. A kad sam išla sa sinovima i suprugom na more, na potezu od Karlovca do Jaske sam toliko jurila da sam prestigla neki Porsche.
Tad su mi moji sinovi samo rekli: Mama, uspori malo, dosta je bilo", smije se Anka Mrak Taritaš dok prepričava ovu scenu i otkriva svoj plan u slučaju pobjede na izborima. Naime, tad se planira nagraditi svojom velikom željom.
"Oduvijek želim napraviti samo jedan krug u Formuli 1 i doživjeti taj osjećaj te vožnje i mislim da mi nema druge nego otići u Mađarsku na Hungaroringu to obaviti. A onda ću valjda konačno otići i na skijanje koje jako volim, ali mi ne daju da idem jer znaju koliko jurim na stazi. Puna sam ožiljaka i danas od padova te baš zbog straha da ne padnem i složim se, moji u stožeru ne daju mi da idem ni na Sljeme. Kažu da ne bi bilo dobro voditi kampanju u nekom gipsu", kaže mi Anka Mrak Taritaš u razgovoru između nekoliko krugova pregovora sa SDP-om i predstavljanja svojeg programa kojim misli pobijediti Bandića.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
koje psihopati, posto si pusila trava sad ti je red da jedes govna