Top News
2875 prikaza

Zadnji ju je posjetio Velimir Visković: "Svjesna je da odlazi..."

Mani Gotovac
Grgo Jelavic (PIXSELL)
Mani Gotovac preminula je nakon teške bolesti, na svoj rođendan, a nedavno je promovirala svoju zadnju knjigu

Nakon teške bolesti, u 80. godini, umrla je hrvatska spisateljica, kritičarka i dramaturginja Mani Gotovac. 

Mani Gotovac rodila se u Splitu 12. studenoga 1939. godine. Diplomirala je komparativnu književnost, talijanski jezik i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1968. godine.

Bila je prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta, u HNK Split (1998.-2002.) i HNK Rijeka (2003.-2007.) te ravnateljica zagrebačkoga kazališta &TD (1992. do 1998.) i Splitskoga ljeta. Godine 2004. osnovala je festival Riječke ljetne noći.

Kritike i eseje o kazalištu objavljivala je u "Studentskom listu" i "Prologu", gdje je bila i glavna urednica od 1987. do 1993. Na Radio Zagrebu radila je kao novinarka i urednica dramskoga programa od 1961. do 1990.

Od 1972. do 1980. bio joj je zabranjen rad u visokotiražnim novinama i medijima.

U razdoblju od 1988. do 1990. bila je dramaturginja predstava u režiji Paola Magellija, Euripidovih "Elektre" i "Feničanki", te Brechtove "Opere za tri groša" u režiji R.Ciullija, te Pirandellove "Večeras improviziramo" u režiji A. Vasiljeva.

Kazališne kritike i zapise o predstavama objavila je u knjigama "Tako prolazi Glorija" (1984.) i "Dubrovačke mišolovke" (1986.), u kojima ispituje spregu kazališnih i političkih institucija.

Suautorica je monografije o Dubrovačkim ljetnim igrama objavljene 1994.Objavila je autobiografske romane "Fališ mi. Prva knjiga: zima/proljeće" (2010.), "Fališ mi. Druga knjiga: jesen/ljeto" (2011.), "Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi" (2013. novo nadopunjeno izdanje), knjigu zapisa iz života i kazališta "Ma koji život, ma koji teatar" (2014.), te romane "Snebivaš me" (2015.) i "Ćutim te" (2017.).

Deveta knjiga simbolična naslova "Rastanci" objavljena joj je ove jeseni, no zbog teške bolesti nije mogla nazočiti njezinu predstavljanju. Roman je to o "rastancima u jednoj epohi na sve moguće načine".

Potresna je to i beskompromisna priča o cjeloživotnoj ljubavi u čijem su središtu "prosječna novinarka i prosječan slikar".

"Ova je knjiga sve osim ljubića. To je knjiga o mučenju dvoje ljudi, može li to biti ljubić? To je knjiga o jednom odnosu koji određuje cijeli život. Mnogo je ljudi koji nisu u stanju voljeti, koji ne prepoznaju boje ljubavi, koji su slijepi za to. Mislim da su to najnesretniji ljudi na svijetu. To su prazni ljudi kojima se zapravo nikad ništa nije dogodilo. Njima se zapravo ništa i ne može dogoditi", rekla je Mani Gotovac za Hinu u razgovoru objavljenom u povodu izlaska "Rastanaka". (https://www.hina.hr/vijest/10189836)

Na pitanje bi li voljela da je nešto "odigrala" drugačije, odgovorila je: "Da sam odigrala drugačije, možda bih voljela da sam ih odigrala ovako. Kada bih to znala, ne bih pisala. Bilo je i tragičnih stvari, ali ni za čim ne žalim. Točno je da je ova knjiga jako osobna ali nijedna moja knjiga nije bila ovako udaljena od mene kao ova".

Od nje se oprostio i njezin veliki prijatelj Velimir Visković, koji je na Facebooku dirljivo opisao njihov zadnji susret.

Danas je osamdeseti rođendan mojoj prijateljici Mani. U bolnici je, nepokretna, spojena na infuzije, katetere..., gomila cjevčica oko nje.

Ne zavarava se, svjesna je da odlazi. Ali prima to neviđeno hrabro, bez straha. Boli je, ali ne osvrće se na to. Kad dođem, priča mi o moru, o knjigama, o teatru... I o ljubavi... Onome što život čini vrijednim življenja!

Jako je smršavila, ali čudesno je lijepa. Sinoć sam bio kod nje. I rekao joj to. Zasvijetlile su joj oči:

- Vidiš, a nemam ni šminke, nisam se ni počešljala, takva sam, kakva sam!

- Ma, lipa Mani!

- A jesi mi donija ono?

Ono je tamno, Guinnessovo pivo. Poželjela je hladno crno pivo. U četiri ujutro poslala mi poruku.

- Neka bude jako hladno, gori mi utroba, treba mi da je rashladi!

Ne znam koliko je medicinski preporučljivo, ali nije pivo neki ozbiljan alkohol, mislim da je važnije ispuniti joj želju. Dok imamo želja, živimo!

Gledam kako pije pivo, izravno iz konzerve, licem se razlijeva blaženstvo...

- Kako je to dobro, ahhh...

Nestvaran prizor: takva ljubav prema životu, užitak u zadnjim malim zadovoljstvima.

Osjećaj ponosa da je pisala do trena kad je bolest bacila u postelji. Da je okružena pažnjom i ljubavlju svoje Katje, unuka, prijatelja...

Pa sritan ti rođendan, moja lipa prijateljice

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.