Top News
28282 prikaza

Tuđman je na robiji pio Martell, a Tito je išao ljubavnici

Nastavak sa stranice: 2

"Prijelomni trenutak rušenja komunizma bio je Titov govor 1962. u Splitu. Tito je bio uvjeren da je Split crveni grad, sve dok u sredini jednog od onih njegovih čuvenih govora nije počeo žamor mojih zemljaka. Ljudi su ga na glas pitali o čemu on to govori, jer su ljudi tamo gladni.

Moja je obitelj taj govor slušala na šestom katu tadašnje Ulice proleterskih brigada. Otac mi je tada cipelom pogodio Tita na televizoru i pitao se što to Tito zna ako ne zna da mu je narod gladan. Mi smo se tada bacili na pod jer smo se bojali da televizor ne eksplodira. Tko je tada znao što čuči u televizoru?"

Ili inženjer Tomislav Mečep, koji je dao osebujan doprinos povijesti hrvatske disidencije priznanjem kako je u komunizmu noću rezao električne kablove, što je, imajući na umu devizu da je komunizam elektrifikacija plus vlast Sovjeta, ozbiljno rušilo same temelje te grozne tvorevine.

Tito | Author: Museum of Fine Arts, Boston Museum of Fine Arts, Boston

Pa umjetnik Dado Topić: "Taj Rock N Roll u Beogradu napravljen je", govori poznati pjevač u Horizontima, "baš za koncerte. A taj Beograd je na svakom koncertu bio promijenjen u naziv grada u kojemu smo nastupali. Ni onda u Zagrebu nismo pjevali u Beogradu, već u Zagrebu..." Idemo li još dalje u povijest, redaju se slični primjeri.

Nema đaka u bivšoj Jugoslaviji koji nije znao napamet glasovite rečenice kojima je Josip Broz Tito zaključio "bombaški proces": "Ja se ne ćutim krivim iako priznajem ono što me tuži državni odvjetnik, jer ne smatram ovaj sud kompetentnim, već samo sud Partije. Priznajem da sam član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, priznajem da sam radio na širenju komunističkih ideja i propagirao komunizam, te prikazivao kakva se nepravda čini proletarijatu od buržoazije."

Zatim: "Ja držim da su prirodni zakoni viši od onih koje stvori jedna klasa da pritisne drugu. Ja sam za svoje ideale spreman žrtvovati i svoj život." Presudu dočekuje uzvikom: "Živjela KPJ, živjela Treća internacionala!". Ovaj nastup zaslužuje divljenje. Među komunistima onog doba, ljudima posebnog kova, takav ispad nije rijetkost. Rade Končar navodno umire s riječima "Milosti ne tražim, niti bih vam je dao!", a armija komunista s pozdravima Staljinu ili naprosto, poklikom: "Smrt fašizmu - sloboda narodu!"

Juraj Hrženjak Juraj Hrženjak Life "Tuđman je uspio jer ga je Tito volio"

Ipak, pet godina Titove robije nije bilo tako jezivo: "Njegova paćenička robijaška uloga bila je ipak prilično neuvjerljiva", kaže Pero Simić u knjizi Tito, tendeciozno napisanoj, ali uz dosta točnih činjenica.

"Veći dio kazne izdržavao je u obližnjoj Lepoglavi, čiji upravnik je bio njegov drug iz Prvog svjetskog rata Maksimilijan Bohaček. Imao je brojne povlastice: bio je izuzet iz režima disciplinskih kazni, kao zatvorski kinooperater prikazivao je filmove svojim kolegama robijašima, gotovo svakodnevno je 'slobodno izlazio iz kaznionice', vrlo često je u Lepoglavi išao 'kod hotelijerke Fidlerice popravljati električni uređaj', a zalazio je i u njen kupleraj. Konačno, mnogo je češće od drugih zatvorenika mogao pisati pisma i primati posjete i pakete."

U jednom izvještaju upućenom CK KPJ poslije je i on sam otvoreno govorio o tim povlasticama. "Moram spomenuti da sam ja još od 1930. godine slobodno izlazio iz kaznionice, dakle već nakon nešto više od godinu dana mog robovanja, a to je bilo posve nenormalno." Objasnio je i uzrok te nenormalnosti: "Tadašnji upravnik kaznionice, Bohaček, bio je moj ratni drug i u (ruskom) smo ropstvu bili zajedno, te mi je išao na ruku."

Josip Broz Tito | Author: White House White House

Bohaček je zbog tih povlastica prijevremeno umirovljen, a kad je došlo vrijeme da izađe iz zatvora, Broz se nećkao, jer nije uspio ozbiljnije poboljšati svoju skromnu partijsku izobrazbu. "Nakon pet godina, kad sam trebao izaći s robije, bio sam već malo nervozan, jer nisam mogao završiti program (političke izobrazbe) pa mi je trebalo još malo da ostanem (u zatvoru)", priznaje Tito. Pet godina robije, u najboljim godinama, strašna je žrtva, dakako, i ne treba je podcjenjivati.

No, ne treba je ni preuveličavati, a nije moguće ne uočiti i da je država koja ga je utamničila, Kraljevina Jugoslavija, dijelom očito oklevetana. Ovaj zatvorski režim nije, vidi se, bio ni nalik Sibiru. Moša Pijade upravo je u Lepoglavi preveo golemi Marxov Kapital, knjižurinu od 1800 stranica, za što je morao imati sasvim pristojne uvjete. Povijest hrvatske disidencije, vidimo iz priloženog, povijest je krivotvorenih martirija. To je historija neopravdanih kurčenja, antologija napuhanih žrtava, zbirka lažnih isprava.

Pobrojani mučenici lažni su proroci u ime i za račun prave despocije, slabo skriveni ispijači vitalne tekućine iz nacionalnog krvotoka, kreativni nemoćnici koji ruše veliki sustav da bi sami narasli u manjem okviru. Među njima nema, kako je točno primijetio Boris Buden, ni jednog istinskog heroja demokracije; poglavito su oni apologeti novog nacionalnog jednoumlja, puke frakcijske žrtve krivih političkih procjena koje od svoje greške u koracima rade ugaoni kamen nove vjere, temelja političke diktature ili orobljavanja masa.

Radovan Ivšić Radovan Ivšić Kultura Buntovnik kojega ni Pavelić ni Tito nikad nisu pokorili

Baš kako plemenitog idealista dr. Wernera opisuje Miroslav Krleža u "Na rubu pameti".

"Iz tog trulog dvorišnog brloga počeo je dr. Werner pred kraj svjetskog rata da raspreda mrežu svojih ideja, svojih pogleda, nazora, prijedloga, programa, iz one smrdljive male štamparije svakog petka njegova je Vaga širila svoja krila nad našim blatom, iluzije su lepršale nad tim malim zelenim Vagama u šesnaestini, s jedne strane: srebrni i dragi zvuk zvona, što raznosi po našim jarugama slike najzanosnijih nada o slobodi, o jednakosti, o bratstvu, a s druge, mala, unosna trafika, kojoj posao iz dana u dan raste, sve bolje radi, pretplate se javljaju u sve većem broju, razvija se sve vidljivije upliv na tzv. javno mnijenje, predavanja, razgovori, brbljanja o zadrugama, o zadrugarstvu, o osnivanju potrošačkih saveza, o sindikatima, o pokretima, o strankama, o masama, o mandatu, o uspjehu mandata nad mandatima, o lisnici!"

Eto, od onda do danas riječ je samo o tome, o tome je riječ i danas: O lisnici! Jedini muzej koji bi se dao smisaono popuniti njihovom djelima, je "Muzej bezuvjetne prodaje" kojega, na žalost, na ovim prostorima nikada nitko neće napraviti

  • Stranica 3/3
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Jugoivo 15:25 15.Studeni 2017.

    Ne ser......! Isključujem vas sa spiska!

  • nelson 17:42 14.Studeni 2017.

    zanimljivo.