Plenković u misiji spašavanja drugarice Martine Dalić

Premijer se najprije ostentativno ukazao na promociji njezine knjige o “razaranju ortačkog kapitalizma”. Potom ju je na mala vrata pokušao vratiti na veliku scenu uvrštenjem u neko kvazi savjetodavno tijelo koje je trebalo osmišljavati mjere oporavka ekonomije teško pogođene epidemijom. Nakon ogorčene reakcije javnosti ipak je morao ustuknuti.

Ni hadezeovci nisu bili sretni pokušajem rehabilitacije žene koja je demonstrativno donirala Pametno, stranku od kojih im se diže kosa na glavi. Potom je, u najmanju ruku, znao za njezin angažman u pisanju milijunima eura plaćene kupusare zvane “Nacionalna razvojna strategija RH” (ako ga već nije sam inicirao), da bi je zadnjih dana pokušao progurati na vrh korporativne zlatne koke, na ispražnjeno mjesto predsjednika uprave koprivničke Podravke. Zašto!? Svi se pitaju čime ga je zadužila ta žena?

Ima li tu nešto dublje, nešto borgovsko, tim prije što je g. Dalić već dugo član uprave Ine, na golemoj plaći, bez nekih vidnih uspjeha. “Napit ću se krvi Plenkiju”, govorila je navodno Dalić nakon što je najurena iz Vlade, ali sad se čini da bi jedno drugom dali krv. Dođe li Martina Dalić na vrh Podravke, ona i suprug mjesečno će brati stotinjak tisuća kuna, plus bonusi. S tim se može pregurati od prvoga do prvoga... Popularni mit o “sposobnosti”, “stručnosti” i “znanju” Martine Dalić bio bi nakon neslavnog odlaska iz Vlade snažno podržan njezinim zaposlenjem u privatnom sektoru. Nikakva jagma poduzetnika za njezinim znanjima nakon izlaska gospođe Dalić na tržište rada nije, međutim, primijećena. Čini se, zapravo, da je nitko nije htio zaposliti, iako je dio poduzetnika - poput Tedeschija - podržava. Dalić kotira kao svadljiva, kapriciozna i ne osobito stručna ekonomistica javnog sektora kakvih u Hrvatskoj ima na bacanje. Pojavila se jedino vijest da je dobila posao kao ambasadorica Hotmaila,  objavljena na Newsbaru.

Intermezzo je ova vrsna stručnjakinja, dakle, provela bez stalnog angažmana, a sad bi - kao “ekspert” i “stručnjak kakvi nam kronično nedostaju” (znamo već napamet te mantre),  trebala preuzeti vođenje tvrtke koja vozi po automatskom pilotu i koju bi znao voditi i Culej. Podravka uspješno proizvodi juhe, začine, lijekove, kiselu papriku i novac. To je idealno mjesto za aparatčika, wikipedijski primjer sinekure.

Martina Dalić nikad nije radila u prehrambenoj industriji. Možda najuspješnije njezino profesionalno razdoblje bilo je u Privrednoj banci, gdje je bila glavna ekonomistica, no niti se PBZ vinuo u nebo nakon njezina dolaska niti je propao zbog njezina odlaska. Poslove te banke uvijek je kreirao Božo Prka, koji je s poslovima išao i u garažu, ne samo na spavanje. Kraći boravak gđe Dalić u jednoj privatnoj banci okončan je neslavno (vlasnik banke, blago rečeno, nije bio ushićen njezinim sposobnostima pa je se htio riješiti), ali je na vrijeme prešla u državnu službu. Pokojni hotelijer Anđelko Leko primao bi ljude u svoje hotele na probni rad, pa bi ih zaposlio ako su se pokazali dobrima, ako ne, “dali bismo ih državi”, govorio je.

Martina Dalić je najsjajniji satelit iz galaksije Borislava Škegre, čovjeka koji nam je uveo PDV, a proslavio se scenom života u filmu Rajka Grlića i Igora Mirkovića “Novo, novo vrijeme”, gdje jedna boca žestice misteriozno završava u unutrašnjosti njegova sakoa. To i nije jamstvo boljih poslovnih običaja, osim možda u našoj zemlji, pa ipak su Škegru mnogi uzimali kao ozbiljnog gospodarstvenika. “Ne trebamo industriju i turizam, nego uspješne tvrtke”, njegova je slavna izjava. U restrukturiranju Agrokora vidjeli smo manje-više sve moduse operandi ove grupe. Iz afere Borg nekoliko je spretnih ljudi izašlo s milijunskim bogatstvima, zakon je napisan tako da u njemu nema nikakvih odredbi koje sprečavaju angažiranje povezanih društva, ukratko, bio je to sjajan posao za šačicu tijesno povezanih ljudi. 

Afera Borg razotkrila je, o čemu je Express opširno pisao, kako je Martina Dalić, mimo službenih institucija, s tajnom grupom svojih partnera, koje sve povezuje Škegro, osmislila “lex Agrokor”. Tvrtke tih istih ljudi koji su krojili zakon kasnije su dobile milijunske iznose savjetujući u Agrokoru. Među njima se ističu Ante Ramljak i Tomislav Matić iz Texo Managmenta, dugogodišnji Škegrini suradnici, baš kao i sama Dalić. Članovi tzv. Borg grupe prvo su napisali “lex Agrokor”, a zatim izabrali američki Alix partners, koji im je istoga dana dao milijunske poslove. Dalić je zbog toga dala ostavku, ali poslovi su nastavljeni. U savjetovanju Agrokora najbolje su prošli bivša tvrtka “sv. Ante” Ramljaka, Texo Managment, ali i Altera savjetovanje, čiji je Branimir Bricelj sudjelovao u izradi zakona. Po izvješćima za 2017. godinu, Texu, koji ima tri zaposlena, prihodi su skočili na gotovo 8,9 milijuna, što je sedam i pol puta više nego 2016., kad je Ramljak bio njihov zaposlenik, a ne izvanredni povjerenik

Altera Savjetovanje, čiji ljudi su pisali “lex Agrokor” i onda bili angažirani kao savjetnici, također s tri zaposlena, povećali su prihode 11 puta. Čista dobit te tvrtke skočila je 32 puta. Interkapital je treća tvrtka čiji su zaposlenici, poput Tončija Korunića, prvo pisali zakon, a potom dobili savjetničke usluge. Ali iako su navedeni kao savjetnici, njihove fakture nisu objavljene kao za prethodne dvije tvrtke. Godinu su završili s 3,65 milijuna kuna. Američki Alix je, osim dijela grupe Borg, angažirao i komunikacijski ured Colić, Laco i partneri, koji je također dobro prošao, s dva milijuna kuna više prihoda i 900.000 kuna dobiti. Martina Dalić ovih je dana, kažu naši izvori, viđana s Laco, pa se čini da moguće preuzimanje Podravke ne namjerava dočekati medijski nespremna. Osim nje, Andrej Plenković oko preuzimanja Podravke razgovarao je s Lukom Burilovićem, čelnikom HGK, koji bi u tom slučaju u HGK ostao počasni predsjednik, s Goranom Markulinom, direktorom Cromarisa, čije sposobnosti svi hvale, a u igri je i Davor Doko, sadašnji član uprave za financije i čovjek mirovinskih fondova u Podravci.

“Slučaj Podravke pokazuje svu bijedu našeg bankarskog i mirovinskog sustava. Hrvatski mirovinski sustavi, preciznije strane banke hrvatskih imena, drže većinu dionica Podravke, a dopuštaju da država, dakle vladajuće stranke postavljaju šefa Podravke, pri čijem izboru je pripadnost vladajućoj stranci najbitniji kriterij. Neka raspišu međunarodni natječaj i izaberu najboljeg menadžera za Podravku jer to je najbolje rješenje za Hrvatsku i njezine umirovljenike koji su najvećim dijelom vlasnici Podravke. Samo, kako korupcija i uhljebljivanje razjedaju Hrvatsku, oko Podravke se skupljaju i kvazi menadžeri sumnjivih diploma, ali s dugim stažem u stranci, potencijalni grobari Podravke...”, kaže dr. Boris Podobnik, prodekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM).

“Podravku treba do kraja privatizirati, ali tako da se proda mirovinskim fondovima, a oni će na čelna mjesta postavljati najbolje kadrove iz prehrambene industrije. Takav model bi bio super vijest za hrvatske umirovljenike, ali loša vijest za vladajuće stranke. Generalno, što je dobro za Hrvatsku, loše je za članove stranki. To je sva mudrost oko Podravke”, zaključuje Podobnik.
Zasjedne li Dalić na čelo Podravke, u Koprivnici možemo očekivati ususal suspects, Škegrino jato. Ova je ekipa već nekoliko puta Plenkiju prodavala rog za svijeću. Nagovorili su ga na badnjačko obećanje naciji kako će Hrvatska otkupiti Inu. Mlad i neiskusan na funkciji premijera, javno je to obećao, ne znajući što se krije iza. A plan je bio jasan: navesti Vladu na prodaju dionica HEP-a, na IPO, odraditi stručne poslove, uzeti milijune, i dobiti pljesak zahvalne nacije, koja ne bi ni skužila da se Ina vraća u ruke partijske nomenklature koja ju je i dovela do prodaje.

Express je u lipnju prošle godine otkrio i dugo čuvanu tajnu. Ivan Čermak je do jeseni 2016. s američkim ulagačima dogovarao otkup MOL-ovih dionica za 700-800 milijuna eura, na što su, kako se može čuti, bili voljni pristati i Mađari. “Američki uvjet bio jo da aranžman blagoslovi i Vlada Republike Hrvatske, drugi vlasnik u Ini. Čermak je i puno prije Badnjaka pokušavao doći do Plenkovića, koji ga nije primio, učinio je to tek godinu dana kasnije, kad je za sve bilo prekasno. Prije ga je primila samo ministrica Martina Dalić i najavila mu da država ide u aranžman otkupa”, rekli su izvori Expressa, a priču nitko nije demantirao. Imenuje li Dalić u Podravku (a da stvari škripe pokazuje i odgoda odluke za idući tjedan), Plenković će naljutiti svoju stranku, Podravce (koji su alergični na nametanje vanjskih kadrova), ali i poslovnu zajednicu, koja dobro zna da je od četvero kandidata Dalić možda treća. O gospodarstvu vjerojatno ipak zna nešto više od Luke Burilovića, suprotno se čak ni poslovično zločesti novinari poput potpisanog ne bi usudili tvrditi.