Plenki, sad se dokaži!

Andrej Plenković je nakon izborne pobjede postao najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Ne bi smio imati previše problema u sastavljanju Vlade.

Otkantao je male stranke iz desne galaksije i sam, s HDZ-om, dobio 61 mandat, samo pet manje od Ive Sanadera na vrhuncu moći. A Sanader nije imao ni trećinu problema s kojima se suočio novi šef HDZ-a. 

A ako se tome doda činjenica da će u Saboru, prema svemu što naslućujemo, imati dovoljan broj ruku, stabilnu većinu, koju neće opasno napadati nikakva snažna oporba (Milanović je na izlaznim vratima), postaje jasno kolika je odgovornost na njemu.

REUTERS

Most, manjine, Bandić i dio koalicije Jedina opcija mogući su partneri HDZ-a. Što čeka Plenkovića? 

Neku veliku viziju u predizbornoj kampanji nije ponudio. Bio je samo normalan i pristojan. To je bilo dovoljno za pobjedu, ali neće biti dovoljno za izvlačenje naših kola iz gliba.

Hrvatska dogodine mora vratiti 27 milijardi kuna kamata, znatno više nego ove godine. Dugovi će biti reprogramirani, to je sigurno, ali je jednako jasno da tako ne možemo dovijeka. 

Rashode države treba smanjiti, a prihode povećati. Zdravko Marić, oslonjen na dobre rezultate svojeg prethodnika Borisa Lalovca, smanjio je deficit proračuna i povećao prihode, a to treba nastaviti.

Andreja Plenkovića čekaju i pregovori sa sindikatima javnih službi kojima države duguje novac, više od dvije milijarde kuna, temeljem ugovora koji su sindikati potpisali s Ivom Sanaderom.

Egzodus biblijskih razmjera, bijeg ljudi iz zemlje, treba zaustaviti - ali tu nikakvi apeli ne pomažu. 

Hrvatska će morati pokrenuti i niz projekata kako bi ljudi našli posla u Hrvatskoj. Prema informacijama s tržišta rada, Hrvatska danas nema ni jednog raspoloživog cjevara, a velike stranke su u kampanji obećale od 140 do 180 tisuća radnih mjesta. 

To dovoljno govori o načinu na koji su oblikovana predizborna obećanja. Andrej Plenković i HDZ objavili su pozamašan katalog predizbornih ideja. Obećali su restrukturirati javna poduzeća, čime bi smanjili potrebe za državnim subvencijama.

To je dosad bio zadatak koji nije uspjela, a vjerojatno ni željela, provesti ni jedna vlada. Javna poduzeća su, naime, izvor njihove moći - ona daju novac i osiguravaju smještaj stranačkih kadrova u uprave i nadzorne odbore.

Plenković nije rekao kako - on je u kampanji davao općenita obećanja, ali nije davao konkretne odgovore. 

Puno se govorilo i o poljoprivredi, ali mi nigdje nismo čuli rečenice tipa: osigurat ćemo kreditne linije za 500 plantaža lješnjaka, za 80 plantaža borovnica, za 40 nasada smilja, omogućit ćemo formiranje otkupnih stanica za ljekovito bilje itd. 

Hrvatskoj političkoj eliti, uglavnom “zlatnoj mladeži”, drastično nedostaje takve operativne konkretnosti. Oni barataju općim mjestima, a voze po automatskom pilotu.

Andrej Plenković je obećao smanjiti javni dug za 10 posto u sljedeće četiri godine. No ni to nije rekao kako.

U drugoj godini mandata Plenkovićeva vlada obećala je smanjiti opću stopu PDV-a za jedan postotni bod, a do kraja mandata na 23 posto. 

Porez na dobit obećali su smanjiti s 20 na 18 posto, a za male i srednje poduzetnike na 12 posto. Poreznu stopu od 40 posto dići će za one iznad 13.200 kuna.

Uvest će sniženu stopu PDV-a na isporuku električne energije, na repromaterijal za poljoprivrednu proizvodnju, na dječju hranu i pomagala. 

Obećali su i olakšati porezni tretman honorarnog rada. Povećati korištenje europskih fondova, kao i izdvajanja za drugi mirovinski stup na šest posto, uz smanjivanje izdvajanja za prvi stup s 15 na 14 posto.

Plenković je preuzeo i ideju Tomislava Karamarka o 7500 kuna za svako novorođenče te brojne druge. Kako se pokazalo u sučeljavanju sa Zoranom Milanovićem, on je uspio naučiti napamet brojna obećanja koja su mu ostala u nasljedstvo, ali dubinski nije poznavao ni jedno. 

Sačekajmo prvo premijersko obraćanje. Njegovu snagu prepoznat ćemo po konkretnosti, po nizanju detalja, po jasnoći vizije. Pristojnost je nužna, ali ne i dovoljna...